Kolega po dvostrukom mi peru, i književnome i novinarskome, Jurica Čenar u srijedu je iz Gradišća stigao na (već!?) 17. iz ciklusa tribina o inozemnoj Croatici dr. sc. Željke Lovrenčić u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, inače mjestu s najvećom zbirkom gradiščanskih knjiga.
tribini je, prema najavi, bilo riječi o Čenarovu književnome, novinarskome i uredničkome radu, aktivnostima zajednice gradišćanskih Hrvata u Austriji, književnome naraštaju Jastrebovi i slavuji, uklopljenosti gradišćansko-hrvatskih književnika u austrijsku književnost, povezanosti s hrvatskom književnošću te o online rječniku gradišćansko-hrvatskoga jezika s obzirom na to da je Čenar u skupini intelektualca koji zagovaraju afirmaciju jezičnih tehnologija u očuvanju materinskoga jezika u nimškome oceanu odnosno većinskomu okruženju austrijske germanofone zajednice. Uz drugo, moglo se čuti i kako se Hrvatska ni nakon četvrt stoljeća nije ohrabrila da konačno naslijedi Jugoslaviju u državnim ugovorima s Austrijom, a još ima tema za međudržavni razgovor.
Jurica Čenar, književnik, novinar, javni i kulturni djelatnik, rođen je 25. kolovoza 1956. u Doljnjoj Pulji u Gradišću. Danas živi u Uzlopu. Piše pjesme i podliske, a objavio je i jedan roman. Suautor je nekoliko knjiga. Profesionalni je novinar i urednik u hrvatskome uredništvu Radio Gradišća te vodeće ime unutar zajednice gradišćanskih Hrvata. Pripada skupini koja sebe vidi dijelom hrvatskoga naroda kao cjeline.
U gimnaziji mu je profesor hrvatskoga jezika pjesnik Vladimir Vuković probudio zanimanje za novija strujanja u austrijskoj književnosti. Čenar je studirao ekonomiju u Beču i istodobno radio u Hrvatskome akademskom klubu (HAK) te obavljao odgovorne dužnosti u omladinskim organizacijama. Prvim pjesmama javlja se 1976. godine.
Od 1987. član je Društva hrvatskih književnika. Godine 1989. učlanjuje se u austrijski P.E.N., a iste godine dobiva austrijsku nagradu za književnost i publicistiku. U kritično vrijeme za gradišćanske Hrvate bio je jedan od vodećih predstavnika njihove mlade intelektualne elite, predsjednik Hrvatskoga akademskog kluba, urednik tjednih novina Hrvatske novine.
Pripada mlađem naraštaju gradišćansko-hrvatskih pjesnika poznatom pod nazivom „Jastrebovi i slavuji“ zajedno s Dorotejom Zeichmann, Petrom Tyranom, Andyjem Novoselom, Herbertom Gassnerom, Ewaldom Höldom, Fredom Hergovićem i drugima. Književnost tih pisaca značajno se razlikuje od dotadašnje književne tradicije jer oni u nju unose nove elemente i otkrivaju nove književne putove. To je naraštaj koji studira u Beču i izvrsno je uklopljen u svoju sredinu. U književnosti ih karakterizira inovativnost i progresivnost, za razliku od starijeg naraštaja čije je obilježje tradicionalizam. Svoju poeziju pišu i naengleskome i njemačkom jeziku kako bi je čitalo što više ljudi.
Kao pjesnik postmodernizma, Čenar potpuno raskida sa starijom književnosti i radikalno kreće novim putovima. Neka od njegovih djela su:misli, zbirka pjesama, 1983., Svojemu svoj, roman, 1993., Mi svi, zbirka pjesama, 1992., Posvete, zbirka pjesama, 2010. Đuro Vidmarović predstavio ga je odličnom monografijom Jurica Čenar, hrvatski pjesnik iz Gradišća, Naklada Bošković, Split, 2015. ubaštinjujući ga u cjelokupnu hrvatsku književnost kao jednoga od vodećih u žanru zorne poezije.
20161116
