Oznaka: Marica Kukor

Na svom je Facebooku Božica Brkan 4. siječnja 2023. objavila post:

Najljepše želje upućujem malim Križanima, svojevremeno i talentiranim malim glumcima u Društvu Naša Djeca “Vladimir Nazor” i Amaterskom kazalištu “Josip Badalić” u mojim kekavskim igrokazima, kojima su se uspješno predstavljali po Hrvatskoj i u medijima, od HTV-ih „Bilješki o jeziku“ Marije Vuković-Siriščević do Obiteljskoga radija Ivanić. I njima smo nakanili poticati naš zavičajni govor na umoru. Tko zna koliko su porasli i gdje li su? Zahvaljujem dr. Miri Mošnički, Ivani Posavec Krivec, Marici Kukor i drugima koji su ih vodili, također i onima koji su projekt podržavali iza pozornice od roditelja i nastavnika do sponzora. Zahvaljujem im svima na poticaju i podršci te zavičaju-inspiraciji. Možda nekad konačno objelodanimo (i ne samo za Malu školu kekavice!) SELFIE NA KIPEC, KNIGU KEJ RASTE Z DETETOM. Najnoviji podsjetnik – tekst Čuvanje zavičajnoga jezika u dječjem dramskom izričaju i igrokaz objavljen 30. prosinca 2022. na www.kazalište.hr , na čemu osobito zahvaljujem dr. sc. Sanji Nikčević, urednici feljtona o kulturnom amaterizmu, te Zlatku Vidačkoviću, uredniku stranice Kazalište.hr .

Čuvanje zavičajnoga jezika u dječjem dramskom izričaju

Feljton Kazališni amaterizam: Moslavački kajkavski idiom i dječje kazališne inscenacije djela Božice Brkan

• Posljednjih desetljeća tradicionalni jezici iščezavaju u vlastitu okolišu, unatoč tome što je, primjerice, 2016. kajkavski književni jezik dobio status jezika imeđunarodni kod (ISO 639-3), a u recentnoj hrvatskoj prozi brojni pisci rabe različit idiom kajkavskoga.    Rođena sam u moslavačkom selu Okešincu, a na jeziku koji sam tamo govorila  napisala sam više knjiga (zbirke pjesama Veternica ili obiteljska arheologija, 1990.; pevcov korak / kajkavski osebušek za eu (2012.) nagrađena Katarinom Patačić kao najbolja knjiga objavljena na kajkavskome 2012.); Kajkavska čitanka Božice Brkan (2012.) je i pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskoga jezika u svim srednjim školama); roman Ledína (2014.) (u najužem izboru za Galovića; zbirka kratkih kajkavskih priča Život večni (2017.); zbirku pjesama Nemoj mi to govoriti (2019.) (u najužem izboru za Tina Ujevića); zbirku pjesama s Božicom Jelušić Gastrolatrija (2020.); roman Privremeno neuporabljivo (2022.) i kajkavsko-čakavska zbirka pjesama s Borisom Domagojem Biletićem Breberika & Eklektika (2022.). Tek sam tada u Badalićevim Moslavačkim razglednicama otkrila naziv za taj naš jezik: kekavica, kao  moslavački idiom kajkavskoga s upitnom rječcom ke? što? U Društvu Naša djeca Vladimir Nazor Križ od 1994. surađivala sam  na humanitarnom projektu ocjenjivanu slastica iz kojega se prikupljao novac za najmlađe. Danas je taj projekt poznat kao Kriški oblizeki (nazvan prema mojoj knjizi Oblizeki – Moslavina za stolom, Acumen i Večernji list, Zagreb, 2006.). Predsjednica DND dr. Mira Mošnička vrijedan je primjer njegovanja kajkavskih idioma, pa i kekavice. Godinama je odabirala za Kajkavijadu u Varaždinskim Toplicama, kamo dolaze ogledati se u stvaralaštvu djeca iz svih devet kajkavskih županija,  pjesme iz moje Vetrenice. Kada je ponestalo stihova primjerenih uzrastu recitatora, zamolila je da napišem još nešto. I pjesma po pjesma nastao je kekavski dječji ciklus sa 24 pjesme Špilhoze na tufne, od 2007. do 2011. – špilhoze na tufne, prčim rasta, šprukaci, graba, čikačoka, kajuce, fučkalin, musolini, koprivnača, žufko, ogrizek, sladoledar, štrk štrk štrkovača, na bajnku… s posvetom doktorice mire mošničke i nejne i mojem malem križanom kej su iskali nekej tobož za decu da bi imeli na svojemu jeziku kej govoriti na kajkavijade v varaždinske toplica. Ciklus sam objavila najprije u Pevcovu koraku, a zatim i u Kajkavskoj čitanci Božice Brkan (Acumen, Zagreb, 2012.). Tu je moju svojevrsnu autoantologiju Agencija za odgoj i obrazovanje 2015. odobrila kao dopunsko sredstvo u nastavi hrvatskoga jezika u svim srednjim školama. Znajući za probleme u recepciji kajkavskog jezika kod drugih govornika, uz tekstove sam uvijek objavljivala   tumačenje manje poznatih izraza, a  u Kajkavskoj čitanci je obavljen  prošireni rječnik s više od šest tisuća riječi. Kad smo potrošili i te pjesme, nova predsjednica DND Vladimir Nazor Ivana Posavec Krivec predložila mi je: „za promjenu, a i da djeci već znane pjesme ne dosade, možda nekakav igrokaz“. Budući da su se u dječji ansambl sve više uključivala i djeca koja nisu kajkavci, Marica Kukor, odgajateljica i  voditeljica dječjeg ansambla Amaterskoga kazališta Josip Badalić koje djeluje pri DND Vladimir Nazor Križ shvatila je da  toj djeci treba  doslovce prevoditi sadržaj odnosno učiti ih kekavicu kao bilo koji strani jezik.
  
  To me je i ponukalo da spojim bliske im i teme i govore u igrokazima za djecu koje sam nazvala baštinskim, identitetskim. Godine 2015. napisala samSelfie na kipec poigravši se anglizmima i kajkavizmima, a iz usta glavnoga lika BABE   može se čuti i: Se se mejna, samo su deca navek jenaka, vragometna, jel se slikali na kipec jel  na te niov selfi, govorili jel oblizek jel niovi sendvič jel burger.
  
  Godine 2016.napisala samŽabe na kolec, oslonivši se na identifikaciju Moslavčana kao žabara, pa Zbor veselo navodeći i djecu u gledalištu da sudjeluju opetovano regeče Rega-rega-rega. Kre-kre-kre, aMATER tumači kako: nam odnegda veliju Žabari. Zato kej je prinas bilo puno žab, a vužne i štrkov. Bilo je puno čretov i velike su se vode sako tulkorazlevale kak se i des razlevaju na Lojnsko pole. U igrokazu sam rekonstruirala i zaboravljenu istoimenu staru dječju igru Žabac, vrabac ‘ko j’ moj drug koja se više nije igrala niti u mojem naraštaju (rođena sam 1955.), a odnedavno je djeca ponovno igraju i u školi. Godine 2017.igrokazSipčina oživio je arheološko nalazište rimske vile na istoimenoj okešinskoj njivi, zavičajnike Milku Trninu i Josipa Badalića itd. Simbol toga je okrhak kojim se djeca igraju, šprukac, šprukanec.  Povezujući povijesna likove, arheologiju i suvremenu djecu komad završava: ORAČ (opet kupi cigle po brazdi): Ovo mora biti komad črepa. Jel nekakve posude, more biti. Za prevažati. Za kuvati.Kak se sveti!Bole nek naši čupi v kej mleko spravlamo.
  
  ARHEOLOGINJA (proučava te komade): Z poda, bi rekla. Kej komad šuple cigle. Tak su se greli. Čistom kej da je još topel. To vam nemrem dati za šprukace, to bumo proučavali.
  
  PROFESOR BADALIĆ: A se si mislim z kem se na tom komačecu cigle držim črez tulke duge leta.
  
  ORAČ: A morete si misliti z kem sem se ja za plugom hodeč se rukuval. I z Rimlanom, i z Turčinom, morti i z kojem Veziščanom z Milkinoga cajta… Jesem se ja nekej toga naitaval! Mam ti i zviški razbiti  lepše zglediju če za nekej moreju dobro dojti. Če za v muzej. Ma če i dece za šprukace. Niš mi ne žal kej se deca z tem lepo igraju. Niš mi ne smetaju. Kej ti je za drugo živeti!? Nastupi djece u tim predstavama na Kajkavijadi su bili vrlo zamijećeni te su djeca pozivana i na nacionalne smotre stvaralaštva u Vinkovce i Poreč, a višekratno su se predstavili i u Križu, Okešincu, na smotrama kazališnih amatera Zagrebačke županije. Također su nastupali i na promocijama  mojih knjiga s prigodnim programima na kekakvici  (roman  Ledina,  2012. u Križu,  zbirka priča Život večni   2017. u  Okešincu).   Također su se vrlo uspjelo predstavljali i različitim povodima u medijima, primjericeKajkavski osebušek, emisiji Višnje Canjek Macan i drugima Otvorenoga radija Ivanić; emisiji Bilješke o jeziku Marije Vuković Siriščević, na HTV3; na Internetu: Web, Youtube, Facebook, Instagram (što je i danas dostupno na tim mrežama). Zbog oduševljenja djece za te igre na kekavici a i uspjeha malih glumaca sve se češće  pojavljivala ideja Male škole kekakvice. To je projekt oživljavanja kekavice   namijenjen predškolcima i osnovnoškolcima    kroz predavanja, radionice, igru, ali i na terenu istraživanja vlastite jezične prošlosti. Zamišljen je kao prilog  očuvanju tog jezika jer on doslovno nestaje.  na  snimanju emisije za  HTV u travnju 2018. rođena Okešinčanka Nada Posavec, rođ. Grden, izjavila je kako je još najviše dvadesetak obitelji izvornih govornika.   A kako je rekao jedan govornik   u HTV-ovoj emisiji za manjine  Prizma, 23. srpnja 2016.: Jezik je ugrožen kad ga djeca prestaju učiti.  I  mi kekavci smo manjina, ali ne odustajemo od svog jezika pa je zbog toga već pripremljen za tisak novi projekt: knjiga Selfi na kipec. Kekavska čitankica za Malu školu kekavice. Radi se o čitanki za najmanje (čitankici), za djecu koja kekavicu uče kao strani jezik. Zamišljena je kao knjiga koja raste s djetetom od predškolskoga uzrasta do kraja osnovne škole za poticaj djeci i mladima za kreacije na pozornici na zavičajnim kajkavskim govorima.Sadržava uz odabrane pjesme i spomenute igrokaze (naslovni je Slefie na kipec s anglizmima i kajkavizmima, a i svi su drugi izvedeni na Kajkavijadi i nacionalnim smotrama),i slikovni rječnik. Počinje kao bojanka, a čuva se kao baštinska zavičajna knjiga jer ima i poticaj za upisivanje riječi koje sama djeca otkriju a ne postoje u knjizi. Ilustrator je Jenio Vukelić. Iz te buduće knjige u feljtonu objavljujemo igru Selfie na kipec. © Božica Brzan, KAZALIŠTE.hr, 30. prosinca 2022. Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
  
  SELFI NA KIPEC
  Kazališna igra nastala prema motivima kekavskih pjesama Božice Brkan: nadelena, štrk štrk štrkovača, šprukaci, sem se pak nabola, joj božo jesi bome bila zločesta, jajčece, tič mi se je sredi glave posral, sveti vid itd. Pjesme su u tekstu navedene u kurzivu. Igra je napisana 2015.  za male glumce dječjeg ansambla Amaterskoga kazališta “Josip Badalić” koje djeluje pri  Društvu Naša djeca “Vladimir Nazor” Križ  a pod vodstvom Marice Kukor koja je predstavu i režirala.  Igru izvodi skupina djece koji fukncioniraju poput kora. Dijete glumi i baku. Govornici replika su određeni (Baba) ili naznačeni kao grupni ili individualni za djecu ali pravu  podjelu dječjih replika malim glumcima napravit će voditelj prema mogućnostima grupe. Moguće je koristiti prenaglašeno velike rekvizite, npr. lizaljka (ili sladoled), licitarski konjić i licitarska beba, mobitel, čikačoka…, ili pak samo fingirati kroz igru (npr. kao da snimaju selfie itd.) 
  
  Djeca trče posvuda po pozornici. Jedan ima u rici lizalicu, drugi sladoled. Većina ima mobitele u rukama. Vika.
  
  DJECA MEĐUSOBNO:
  Dej mi liz!
  Dej mi liz!
  Dej mene!
  Frendi, dejte, bumo si selfie naredili!
  Snimaju se kao da snimaju i publiku ili otrče u publiku.
  DJECA MEĐUSOBNO:
  Dej nas mam deni na fejs.
  Dej mene esemes pošli.
  BAKA: Deca, dejte i mene grdu babu metnete na kipec?
  DJECA: Očeš da nam se si smejeju? Baba na selfiju? De si pak to vidla? Baba oče na selfie!
  BAKA: A kej ja morem gda v moje vreme ne toga bilo.
  DJECA: A čega je onda bilo?
  BABA: Ničesa, dete, ničesa ne bilo. A sejenak smo se lepo igrali. (Dok baba govori, djeca skaču i igraju se školice.)
  
  joj kak smo znali skakati
  od sim do neba
  kocku po kocku
  tam i nazaj
  skok po skok
  na jene noge
  
  vraga bi imeli kredu de bi ju zeli
  z šibu smo po zemle
  narisali
  nacrt
  kak več je
  navek isto
  tu malo a tam veliko nebo
  skok po skok
  na jene noge
  
  samo je saki z nas
  če vekši če menši
  mislil
  kak če ima dober lepi
  šprukac
  kak čvrsto v ruka drži
  tajnu
  skorom
  morti i zmed zemle i neba
  a kej bi
  ni zmed dva neba
  dole narisana na trde zemle
  skok po skok
  na jene noge Ponovno scena kao na početku. Djeca trče posvuda po pozornici. Vika.
  
  DJECA MEĐUSOBNO:
  Dej mi liz!
  Dej mi liz!
  Dej mene!
  
  BABA: Jel očete, deca, bum vam jajčece spekla?
  Smijeh.
  DJECA: Kej nas pitaš a znaš več da nečemo!? (Izruguju se.) Jajčece!? Ni kuvano ni pečeno.
  BABA: Joj jesi ti baš i kuvani i pečeni. Kej one kolač kuvan-pečen kej ga denes isto več ne pečeju. Veliju da ne zdrav. Kak to denes niš ne zdravo? Samo bi oblizekov šteli. (Publici.) A kakve bi vi oblizeke šteli? DIJETE: Babo, a kej je tebe oblizek?
  BABA: Kej češ vekši oblizek neg je lepa reč? Pune su ti je zubi. Imaš kej kosati bole neg najfineše jelo. I saka ti vrata raspira ta tvoja lepa reč, bole neg ikoji riglin, bole neg zlaten kluč, bole neg raspirač tati.
  DJECA (govore naizmjence):
  Pak tvoje lepe reči!
  Tvoj osebušek, buš rekla.
  I opregač i popeček i kej ti ja znam.
  Na televizije su povedali kak su to jako stare reči.
  Opregač je fertun, to več znamo…
  (Jedno dijete pita publiku.)  Kak se pri vas veli?
  … a popeček je ožeg, al ne šarajzlin zelezni, neg drveni, stareši od šarajzlina.
  (Jedno dijete pita publiku.)  Kak se to pri vas veli? Niš ne velite? Pitajte doma! Pitajte svoju babu, mater, susedu…
  BABA: Kej bilo zemeš, samo da žnem zreštvaš peč.
  GLASOVI IZA SCENE (dozivaju imena sve djece iz predstave):
  Božo, Marica, Jožek, Ivek, Kato,… doma odi, kmica bu, treba spat iti.
  Djeca se smiju i odgovaraju vikom prema glasovima. DJECA: Mamek, sam još malo! Igramo se!
  DJECA:
  Štrk štrk štrkovača tebi kača i pijača meni sir i pogača dej
  da to metnem na fejs vuz fotku na koje oče poleteti
  na ujedinjeni kajkavski emirati veliju
  da v prekodravlju pri večenaju i v njegvem kraju vele pinđulača. DIJETE 1 (Pita publiku): Kak se roda pri vas veli?
  DIJETE 2: a pri nas veliju i: roda dej mi bracu jel seku jel kej god očeš donesi
  DJECA: Toga si bum štrka mam del na desktop!
  BABA: A kej buš na desku metal? DJECA: Joj, babo, ne ti to deska kak si ti misliš.
  BABA: A kej je onda? Povejte mi! I ja bi štela znati. Stalno mi veliju “kak si baba bedasta”. Če ne veliju, misliju si. Onak kak su mi negda stalno govorili “jesi bome bila zločesta”. Mogla bi i ja vam to povedati. DJECA (naizmjence):
  Poveč, poveč!
  Kak si se ono na čikačoku naporila?
  Kak ti je ono krmača skorom drobec pojela?
  Kak si ono v Čretu v led prepala?
  Kak si ono z parme v senik opala?
  Joj da je onda bilo you tuba, bome bi imeli kej gledeti i smejati ti se. BABA: Kak sem pak ono jeno leto koprivnaču nalekla na se. Moja je baba kej je bila kak sem ja denes, mislila kak me je gusenica oplazila i još me je su z vrjnem namazala. Je to srbelo kej sam vrag!
  (Smijeh.)
  BABA:
  je mi i toga trebalo
  za ren ribati
  a kej
  tam pri svincu dudu su imeli
  lepu dudu veliku
  kej su je na jene grane rasle i crne i bele i roze
  dude
  susa je nacepil da bi imeli i deca DJECA: i pureki purrrrrr i guseki ggggussss i raceki raccc
  i si smo lepo jeli
  baš smo lepo delili jeni z drugemi DJECA: i purrrrrrpurrr i guseki ggggusssseeeki i raceki racccracccraccc
  BABA: i kej nes samo ja koprivnaču dobila
               tri mi je inekcije bome doktorica zabiberila DJECA: i purrrrrr i guseki ggggussss i raceki raccc
  (Jedno dijete publici.) A kak se pri vas koprivnača, urtikarija, alergija još veli?
  DJEVOJČICA (dotrči otresajući glavu):
  a joj tič mi se je posral sredi glave
  i su me je zadrečil DJETE 1: lepo bome lepo
  DJETE 2: I to si deni na fejs.
  DJEVOJČICA:
  ne mi do smeja ne mi do ničesa
  a si se smejeju
  kej da bi mi bole bilo da sem v drek zagazila DJECA: Lepo, bome lepo.
  DJEVOJČICA:
  nekej ti oče poručiti mi veliju
  sreča sreča sreča
  i sad si ja gruntam i zgudam kej mi te drekec sredi glave
  i te drekač tič očeju povedati
  
  sreča sreča sreča
  se po triput mi veliju da mi je z tem drekom
  zrasla DJECA: Lepo bome lepo
  Smijeh i graja.
  
  BABA: Se se mejna, samo su deca navek jenaka, vragometna, jel se slikali na kipec jel   na te niov selfi, govorili jel oblizek jel niovi sendvič jel burger.
  (Publici.) Kej još?  Aha! Če ti ne v zube, reč bi se osušila, splesnivela. Poprav kak i sendvič, če ga ne poješ.
  DIJETE: A kek se sendvič po negdašnemu pove?
  BABA: A kak bi se povedal, gda se ne jel? Dobro je bilo če si si i komad kruva mogel zeti. Če ti je ko imel za nadeliti delec. A reč je čistom nekej drugo.
  DIJETE 1: al nadeleni smo žnem, z tem jezikem svojem
  DIJETE 2: a da nesmo ni iskali
  DJEVOJČICA: a ne bi ga sejeno dala ni za niš
  DIJETE:
  a čem ga više davam čem ga si više imaju
  više ga dajeju 
  nekak ga više imam i ja  DIJETE 1: više se morem spominati
  DIJETE 2: više se morem dospomenuti
  DJEVOJČICA: više i samu sebe morem razmeti 
  GLASOVI (dozivanje)
  Božo, Marica, Jožek, Ivek, Kato (nabrojiti imena djece iz predstave!), doma odi, kmica bu, treba spat iti.
  DJECA (naizmjence):
  Mamek još samo malo.
  Još samo malo malčice.
  DIJETE:  Dej si se igramo na me je red da žmerim i kak bum sad zbegla.
  (Stane uz jednu stranu pozornice, žmiri i krene brojiti): Jen, dva, tri, ko se nije skril magarec je bil. Pem iskat! Dok dijete žmiri i broji ostali se  rastrče s pozornice. Baba malo gleda okolo pa kad dijete koje je žmirilo otrči s pozornice u potrazi za djecom, ona pogleda publiku, slegne ramenima i ode za njim.