Dopredsjednica Društva hrvatskih književnika Željka Lovrenčić od 17. do 27. studenoga 2025. boravila je u Santiagu, gdje je predstavljena dvojezična pjesnička antologija Chile-Croacia 2024u kojoj je zastupljeno 15 čileanskih i 15 hrvatskih pjesnika. Uz nju kao prevoditeljicu, ovaj projekt potpisuju i čileanske književnice Carmen Troncoso i Ximena Troncoso. Knjiga je objavljena u uglednoj nakladničkoj kući RIL editores, a prijevod je financijski poduprlo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Autorice uvodnih tekstova su spomenute književnice, dok je recenzent antologije čileanski književnik hrvatskih korijena i bivši predsjednik Društva čileanskih književnika te dobitnik ovogodišnje Nacionalne nagrade Ramón Díaz Eterovic.
S čileanskih predsjednikom Gabrielom Borićem u predsjedničkoj palači La Moneda
Od hrvatskih autora sa po dvije su pjesme zastupljeni Krešimir Bagić, Boris
Domagoj Biletić, Božica Brkan, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Dunja
Detoni Dujmić, Stanka Gjurić, Dražen Katunarić, Siniša Matasović, Daniel
Načinović, Pero Pavlović, Diana Rosandić Živković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj
i Borben Vladović.
Katoličko sveučilište – dekan Filozofskog fakulteta Patricio Lizama, prorektorica Rosa María Lazo, Željka Lovrenčić, profesorica na Odjelu za prevođenje Leticia Goellner, književnik Guillermo Mimica Predavanje o suvremenoj hrvatskoj književnosti i prijevodima na Katoličkom sveučilištu
Od čileanskih autora odabrani su: Mirka Arriagada Vladillo, Margarita
Bustos Castillo, Juan Cameron, Andrea Campos Parra, Yolanda Duque Vidal,
Theodoro Elssaca, Jorge Etcheverry Arcaya, Reynaldo Lacámara, Cristina Larco
Briseño, Eduardo Llanos Melussa, Juan Rojas, Carmen Troncoso Baeza, Ximena
Troncoso, Enrique Winter i Alejandra Ziebrecht.
U Viñi del Mar s pjesnikinjama Carmen Troncoso i Margaritom Bustos Castillo
U knjigu su uvrštene i kratke biografije pjesnika.
Njezin je cilj izgradnja pjesničkih mostova između dvije zemljopisno
daleke, ali po mnogočemu bliske zemlje.
Predstavljanje antologije u Hrvatskom domu u Santiagu
Knjiga je predstavljena u Društvu čileanskih književnika, u Muzeju
dekorativnih umjetnosti u Palači Rioja u Viñi del Mar i u Iberoameričkoj
zakladi. Središnji događaj bio je u Hrvatskome klubu u Santiagu (Estadio
Croata) gdje je istovremeno predstavljena i knjiga Puentes sobre el mar: antología
de poemas, cuentos y relatos de autores chilenos de ascendencia croata(Mostovi
iznad mora: antologija pjesama, kronika i priča čileanskih autora hrvatskog
podrijetla) koju je objavila Udruga
profesionalaca i poduzetnika hrvatskih korijena za koju je Lovrenčić napisala
predgovor. Nakon uvodnih govora čileanskog književnika hrvatskih korijena i
predsjednika Udruge Guillermo
Mimica i čileanske književnice Carmen Troncoso, uz Željku Lovrenčić je o dvjema knjigama govorila i hrvatska
diplomatkinja Marta Tomić.
S hrvatskom diplomatkinjom Martom Tomić
Hrvatska je književnica također održala predavanje o suvremenoj hrvatskoj književnosti i svojoj
prevoditeljskoj djelatnosti na Katoličkom sveučilištu gdje ju je primio dekan
Patricio Lizama. Na Sajmu knjiga FILSA predstavila je knjigu Borisa Domagoja
Biletića Espuma de nubes veloces (Pjena brzih oblaka) koju je u
njenom prijevodu objavila nakladnička kuća Editorial Mago iz Santiaga te
gostovala na poznatome radiju Duna gdje je razgovarala s uglednim radijskim i
televizijskim novinarom Polom Ramírezom.
Na sajmu knjiga Ž. Lovrenčić s urednikom iz nakladničke kuće Mago Editores Maxom Saezom
U predsjedničkoj palači La Moneda nju i Guillerma Mimicu primio je čileanski
predsjednik Gabriel Borić kojemu su uručene antologije predstavljene u
Hrvatskom domu.
Gostovanje na Radiju Duna U društvu čileanskih književnika s Carmen Troncoso, Teodorom Elssacom i predsjednicom čileanskog PEN-a Cristinom Wormull Chiorrini
Tijekom svoga boravka u Santiagu Ž. Lovrenčić susrela se s nizom čileanskih
književnika – Teodorom Elssacom, Diegom Muñozom Valenzuelom, Juanom
Mihovilovicem, Nicolóm Gligom, Leom Lobosom, predsjednicom PEN-a Cristinom
Wormull Chiorrini, s ravnateljem zaklade Laudalina Araneda Robinsonom
Recabarrenom, hrvatskim konzulom Damirom Sančevićem i mnogima
drugima.
U Iberoameričkoj zakladi s Carmen Troncoso i Teodorom Elssacom
Na svim događajima publika je pokazala veliko zanimanje za suvremenu
hrvatsku poeziju i oduševljenje zbog još jednoga književnog povezivanja
Hrvatske i Čilea.
Iberoamerička zaklada
Čestitke i zahvala Željki Lovrenčić, koja godina ustrajno radi na povezivanju dviju zemalja. Osim što prevodi s hrvatskog na španjolski i sa španjolskog na hrvatske i čileanske autore, u Čileu je više godina u Puenta Arenasu na krajnjem jugu treći naraštaj hrvatskih seljenika poučavala hrvatskome te tri godine radila u Veleposlanstvu RH u Santiagu.
Velika promotorica hrvatske književnosti i prevoditeljica na španjolski, a i s njega, Željka Lovrenčić, inče i dopredsjednika Društva hrvatske književnosti, u okviru međunarodne suradnje DHK od 17. do 27. studenog 2025. boravit će u Santiagu. Tamo će biti predstavljana dvojezična pjesnička antologija Chile-Croacia 2024u kojoj jezastupljeno 15 čileanskih i 15 hrvatskih pjesnika. Hrvatsku će književnicu primiti i čileanski predsjednik Gabriel Borić kojemu će biti uručene dvije antologije.
Naslovnica čileansko-hrvatske panorame sa 15 plus 15 pjesnika
Uz Lovrenčić, koja je knjigu prevela, Chile-Croacia
2024 potpisuju i čileanske
književnice Carmen Troncoso i Ximena Troncoso. Knjiga je objavljena
u uglednoj nakladničkoj kući RiL editores, a prijevod je financijski poduprlo
Ministarstvo kulture i medija RH. Autorice uvodnih tekstova su spomenute
književnice dok je recenzent antologije čileanski književnik hrvatskih korijena
i bivši predsjednik Društva čileanskih književnika te dobitnik ovogodišnje
Nacionalne nagrade Ramón Díaz Eterovic.
Od hrvatskih autora, s po dvije su pjesme zastupljeni Krešimir Bagić, Boris Domagoj
Biletić, Božica Brkan, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Dunja Detoni
Dujmić, Stanka Gjurić, Dražen Katunarić, Siniša Matasović, Daniel Načinović,
Pero Pavlović, Diana Rosandić Živković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj i Borben
Vladović.
Od čileanskih autora odabrani su: Mirka Arriagada Vladillo, Margarita Bustos Castillo, Juan
Cameron, Andrea Campos Parra, Yolanda Duque Vidal, Theodoro Elssaca, Jorge
Etcheverry Arcaya, Reynaldo Lacámara, Cristina Larco Briseño, Eduardo Llanos
Melussa, Juan Rojas, Carmen Troncoso Baeza, Ximena Troncoso, Enrique Winter i
Alejandra Ziebrecht.
U knjigu su uvrštene i kratke biografije pjesnika.
Njezin je cilj izgradnja pjesničkih mostova između dvije
zemljopisno daleke, ali po mnogočemu bliske zemlje.
Duplerica Željke Lovrenčić s portretom i njezinim tekstom u knjizi “Hrvatski književnici / Fotoantologija” Božica Brkan i Miljenka Brezaka
Knjiga će biti predstavljena u Društvu čileanskih
književnika, u Muzeju dekorativnih Palača Rioja u Valparaísu, u Iberoameričkoj
zakladi te u Hrvatskome klubu u Santiagu gdje će se istovremeno predstaviti i knjiga Puentes sobre el
mar: antología de poemas, cuentos y relatos de autores chilenos de ascendencia
croata (Mostovi iznad mora: Antologija
pjesama, kronika i priča čileanskih autora hrvatskog podrijetla) koju je
objavila Udruga profesionalaca i poduzetnika hrvatskih korijena za koju je
Lovrenčić napisala predgovor. Na predstavljanju će uz nju govoriti čileanski književnik hrvatskih
korijena i predsjednik Udruge Guillermo Mimica, čileanska književnica Carmen
Troncoso i hrvatska diplomatkinja Marta Tomić.
Željka Lovrenčić će također održati predavanje o svojoj prevoditeljskoj djelatnosti na Katoličkom sveučilištu te predstaviti knjigu Borisa Domagoja Biletića Espuma de nubes veloces (Pjena brzih oblaka) koju je u njenom prijevodu objavila nakladnička kuća Editorial Mago iz Santiaga.
Željka Lovrenčić predstavlja knjigu i kao jedna izbornica i kao uspješna prevoditeljica hrvatskih pjesnika na španjolski u ovoj trojezičnoj panorami Naslovnica knjige
Panorama suvremene hrvatske poezije u nas je dobro prihvaćena, među ostalim i pohvalnom kritikom u Vijencu, a svečano je predstavljena u najstarijoj hrvatskoj udruzi u Brazilu – Croatia Sacra Paulistani 23. kolovoza 2025. Pred brojnom publikom o njoj su govorili prevoditelji Tomislav Correia-Deur koji je ujedno i predsjednik Udruge, Milan Puh, profesor na Sveučilištu u Sao Paolu te dopredsjednica Društva hrvatskih književnika Željka Lovrenčić, pokretačica ovoga projekta. Diana Rosandić Živković, jedna od zastupljenih autora, čitala je svoju poeziju i govorila o svome stvaralaštvu. Učenici profesora Puha čitali su svoje uratke nadahnute pjesmom Stjepana Šešelja Hrvatska koja je na hrvatskome i portugalskom jeziku istaknuta na velikom panou u Društvu prijatelja Dalmacije. Ono je osnovano 1959., a na čelu mu je agilna Katia Gavranich.
Gostovanje i kod potomaka Korčulana koji su u Brazil uselili prije sto godina
Dana 26. kolovoza Željka Lovrenčić i Diana Rosandić Živković su
zajedno s Tomislavom Correia-Deurom i Milanom Puhom sudjelovale u trosatnom
programu organiziranom na Sveučilištu u Sao Paolu gdje je uz predstavljanje
knjige održana i jezična radionica na kojoj su sudionici prevodili jednu pjesmu
Diane Rosandić Živković i zajedno s njom pravili kolaž. Tomislav Correia Deur,
prevoditelj i profesor portugalske i brazilske književnosti govorio je o izazovima
s kojima su se on i Milan Puh susretali tijekom prevođenja, posebno istaknuvši
pjesme Hrvatski tunat Drage Štambuka i Postaja XV: molitva matere
Kristušove Božice Brkan. Kolumbijski književnik Selnich Vivas Hurtado iz
Medellina upravo je ovu Božičinu pjesmu istaknuo kao izvrsno prevedenu na španjolski.
Zanimljiva pjesnička i jezična višejezična radionica
Željka Lovrenčić održala je predavanje o suvremenoj hrvatskoj
književnosti i svojim prijevodima. Posjetila je i kulturnu udrugu Casa Das
Rosas gdje se 27. kolovoza sastala se s brazilskim pjesnikom Reynaldom Damásiom
koji joj je na čelu. S njim i s kolumbijskim književnikom Selnichem Vivasom
Hurtadom dogovorila je književnu suradnju.
Željka Lovrenčić je zaključujući jedan međunarodni projekt DHK sigurno odmah dogovorila i idući
Osim Sao Paola, hrvatske su književnice posjetile i grad Santos gdje
su obišle Muzej kave i Muzej posvećen glasovitom brazilskom nogometašu Peléu.
Informacije iz prve ruke
Ovo predstavljanje hrvatske književnosti uživo uspješno je organizirano u okviru međunarodne suradnje Društva hrvatskih književnika, a uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba te Grada Rijeke.
„Moguće je kako će čitatelj ovog Zbornika pomisliti, kada pročita naslov teme Okruglog stola ovogodišnjih Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara, kako je riječ o pukoj pomodnosti, odnosno aktualnom zaokupljenošću pitanjima umjetne inteligencije u različitim ljudskim djelatnostima, pa je na rad došla i književna kritika. Međutim: odabir ove teme možda je najaktualnije (moguće i najvažnije) pitanje suvremene književne kritike, pa i književnosti uopće. Jer, ako umjetna inteligencija postane sposobna samostalno pisati i ocjenjivati književna djela, onda će i manifestacija na kojoj se susreću književnici i književni kritičari postati nepotrebna, baš kao i književna kritika“, piše urednik Mirko Ćurić u Uvodniku Zbornika XXVII. Nakladnici su prema tradiciji Ogranak Matice hrvatske u Đakovu i DHK Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski Osijek, a naslovnu je stranicu oblikovao Marijo Mrnjec.
Uz druge, Željka Lovrenčić objavljuje dva teksta,
a jedan je posvećen knjizi Breberika & Eklektika, koji s veseljem i uz
zahvalu prenosimo:
Početak kritike Željke Lovrenčić u Zboriku
Neobična knjiga Božica Brkan. Boris Domagoj Biletić: Breberika &Eklektika. Zagreb: Kajkavsko spravišće, 2022., 92 str.
Književnici Božica Brkan i Boris Domagoj Biletić odlučili su se na jedinstveni i zanimljiv projekt koji je svojom izvornošću obogatio našu suvremenu pjesničku scenu – u izdanju Kajkavskog spravišća objavili su knjigu Breberika & Eklektika. Neobično je da dvoje autora objavljuju zajedno, no osobitost ove knjige je to da su u njoj okupljene pjesme pisane na dva hrvatska narječja – kajkavskome, odnosno kekavskom, i na čakavskom.
I Brkan i Biletić pišu (i) na standardnome hrvatskom
jeziku, ali vrlo rado posežu za govorima rodnog kraja čime izražavaju ljubav ne
samo prema hrvatskom jeziku već i prema svojim zavičajima s kojima su razvidno
vezani.
Pogovore knjizi (knjigama) napisali su Božica Pažur i
Milan Rakovac.
Prema autorskoj napomeni, Breberika je nastala iz ciklusa od tridesetak odabranih pjesama o
zavičaju i biljkama koje ga u konačnici prerastaju.
Vrt je česta tema u svjetskoj, ali i našoj književnosti.
Primjerice, prisjetimo se Shakesperea i biljaka u njegovim dramama koje
simboliziraju razne osjećaje. Vrt je pojam slobode, prostor u kojemu nailazimo
na puno toga i u kojem se ponekad susrećemo i sami sa sobom.
A da bi vrt cvao, potrebno ga je zalijevati, plijeviti,
brinuti o njemu. Upravo to čini Božica Brkan koja je svojoj knjizi dala naslov
po breberiki, zimzelenome ukrasnom niskom drveću s dosta trnja. Taj nam grm
otvara prolaz i prema drugim biljkama među kojima su bušpan, lepe kate,
belagonije, asparabus, breza itd. Božica svoj vrt ili vrčak brižljivo njeguje i zalijeva uspomenama. U ovim se njezinim
pjesmama susrećemo s raskošnim poetskim viđenjima, snažnom metaforikom, brojnim asocijacijama, mudrim mislima,
savjetima. U tome se vrtu oblikuje njeno biće, u njemu se isprepliću moćna priroda
koja nas okružuje i sam život.
U ritmičnim i muzikalnim tonovima zrcale se sjećanja na dane
autoričina djetinjstva, na zelene livade. Breberika je poput života: lijepa,
ali i puna trnja što asocira na Kristovu krunu: na selu su od nje pleli vence sfrkane na vrbovu šibu/kej ne bi kupuvali
gotove/samo deneš de koju suvu rožu jel papernatu povoščenu/još i grane zeleno
dofarbaju da se zeleni/kak se niš drugo zeleniti nemre (str. 7).
Uz breberiku u tome vrtu rastu i bršljan, akacija, ginko…
To je bilje tu kako bi čitatelja, isto kao i autoricu, podsjetilo na
djetinjstvo, na idilični seoski život, na školu i mlade dane. U ovim je
pjesmama vidljiva nostalgija za vremenom
koje je davno prošlo, za teglama s cvijećem, proljećem koje obavija zelene
brežuljke, za ljetom kad je naša autorica, kako kaže u pjesmi, „belagonije“ natrgala svoje pelcerov i pospravila je v
podrum (str. 25).
Nema idiličnog života bez djeteline koja donosi sreću; bez
jasmina o kojem se sanja, bez zelenila u kojemu se uživa. U tom je vrtu
uspomena svoje mjesto pronašla i prekrasna jaracanda
po kojoj je naslovljena kratka, ali vrlo dojmljiva pjesma: lila mila boja australije/jaracanda/de sem odebirala domovinu/z takvum
bi ju bojum zebrala/pri nas nigde takvu nis vidla/natkrili te spod neba/a i da
očeš nikak ju nemreš doseći (str. 38).
Australija, daleka, lijepa, uređena zemlja, daleko od
idile rodnog kraja … Osjeća li se to čežnja za nečim što je viđeno i kratko
doživljeno? Je li trava u Australiji zelenija nego kod nas, je li drveće
bujnije? Možda. Ali, ovaj ciklus (ipak) završava pjesmom naslovljenom bukva. Simbolički zagrljaj s tim drvom
odaje ukorijenjenost u domovinu, zavičaj. Jer, ovdje su, kod nas, bukve najdebleše.
Prvi dio ove knjige topao je i osjećajan biografski ciklus
ispovjednog tona. Između ostalog, njegov je cilj podizanje svijesti o bogatstvu
jezika i očuvanju baštine.
Drugi njezin dio naslovljen Eklektika nosi podnaslov Zajika
Janus Jazika. Prema riječima autora, pjesme su odabrane iz zbirke Zato što vrime ne prolazi i iz rukopisa
u nastajanju. Eklektika podrazumijeva skup različitih stilova i ne pridržavanje
paradigmi postavljenih pretpostavki ili zaključaka.
Vrsni i nagrađivani pjesnik Biletić za teme uglavnom bira
obitelj, ljubav, bol, smrt, samoću, sudbinu, zavičaj, tradiciju. U njegovoj
poeziji često nailazimo na mistiku, na složenu semantiku te na preklapanje
filozofije i književnosti. U nekima od pjesmama okupljenih u ovoj zbirci,
pjesnik radi introspekciju našeg društva. Pojedine od njih posvećene su osobama
s kojima je surađivao (Milan Rakovac, Milorad Stojević), ali i hrvatskim
književnicima koje osobito cijeni (Mati Baloti, Črnji, Tinu Ujeviću, Nazoru). U
pjesmi naslovljenoj Tinu i Nazoru,
neizbježno ili, Thyle Hadriatica Delmatica, između ostalog, kaže: Dali ste na nam sve, i jur i već:/i jidra i
vesla, i garb i greb,/ i viru puntarsku, hrvatsku,/ iz štive digli nam
duše/priko vesla, priko prove/zgor mora, put neba/slobodne nas čakavce dali. (str.
64). Razvidno je pjesnikovo divljenje njegovim prethodnicima koji su pišući
pjesme na standardnom hrvatskom jeziku ili pak na „najstarijem jeziku hrvatske
pismenosti“ utirali hrvatski pjesnički put.
Ova je zbirka sastavljena od svojevrsnih lirskih priča o
ljudima i događajima. U njoj Biletić poseže za metafizičkim, metaknjiževnim i
pjesničkim temama, ali govori i o vjeri, o čovjeku, jeziku…
Blaga ironija i cinizam naziru se u zanimljivoj pjesmi 15 verši gdje naglašava: Pismoznanci i neznanci,/ svi to naši,/u
jeziku zgubljeni i z jazikon sljubljeni,/svičisti, i zabljeni i najdeni, svi su
došli/štitit libar ud baštarda, trde vire i grec,/, ma vire jušte, samo takove,
naše, moje/. (str. 57).
Kao i kod Božice Brkan, i u Biletićevim je stihovima razvidna
iznimna briga za jezik. No, dok je Brkan kroz svoj vrt i narječje opjevala
svoje osjećaje i nostalgije, Biletić se bavi širim zavičajem i njegovim
osobitostima. On izlazi iz svoga Edena i susreće se ljudima, gleda najlipše more. Sluša svoj jezik, „kreše
i kleše i kuje i runi i truni“… kao što kaže Milan Rakovac. Zapravo se, poput
nestašnog djeteta u pijesku, igra riječima i niže neku svoju posebnu ogrlicu
sačinjenu od beskrajne ljubavi prema tradiciji i baštini, prema rodnom kraju,
ali i svojoj zemlji.
Na stranicama ove knjige usuglašena su dva različita
glasa koja nas zajednički vode prema jedinstvenoj ljepoti i skladu jezika u
kojemu su ravnopravno zastupljeni kaj
i ča.
Upravo nam taj raznoliki pjev jamči uživanje u ovim stihovima.
Jedan mi od ljepših darova pod bor je pjesnička antologija Chile-Croacia 2024pripremama nekoliko godina i objavljena dvojezično u Santiagu de Chileu na više od 220 stranica. U njoj su i moje pjesme Dječak i javor / El niño y el arce (1981) i Vermut (1984). Na knjizi imamo zahvaliti ponajprije književnici i kritičarki, znanstvenici te predanoj hispanistici Željki Lovrenčić. kojoj je ona i svojevrstan izvještaj sa još jednoga od književno-znanstvenih putovanja u zemlju u kojoj je svojedobno služila i kao diplomatkinja pridruživši antologiju 21 autorskoj knjizi među kojima su i slične panorame i antologije na različitim jezicima (uz više od 70 prevedenih u oba smjera!), često dvojezično i trojezično, ustrajno, predano i znalački promovirajući i prevodeći nas hrvatske pjesnike stvarajući i snažeći hrvatske književne veze s različitim zemljama literarno moćnoga hispanskog svijeta i ne samo njega.
U dvojezičnoj pjesničkoj antologiji Chile-Croacia:2024 zastupljeno je 15 čileanskih i 15 hrvatskih pjesnika. Autorice su joj čileanske književnice Carmen Troncoso i Ximena Troncoso te hrvatska književnica Željka Lovrenčić, koja je knjigu i prevela.Nakladnik je ugledna izdavačka kuća RiL editores, a prijevod je financijski poduprlo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Uvodne tekstove potpisuju autorice antologije dok je recenzent knjige čileanski književnik hrvatskih korijena i bivši predsjednik Društva čileanskih književnika Ramón Díaz Eterovic. Od hrvatskih autora sa po dvije pjesme zastupljeni su Krešimir Bagić, Boris Domagoj Biletić, Božica Brkan, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Dunja Detoni Dujmić, Stanka Gjurić, Dražen Katunarić, Siniša Matasović, Daniel Načinović, Pero Pavlović, Diana Rosandić Živković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj i Borben Vladović. Od čileanskih autora odabrani su: Mirka Arriagada Vladillo, Margarita Bustos Castillo, Juan Cameron, Andrea Campos Parra. Yolanda Duque Vidal, Theodoro Elssaca, Jorge Etcheverry Arcaya, Reynaldo Lacámara, Cristina Larco Briseño, Eduardo Llanos Melussa, Juan Rojas, Carmen Troncoso Baeza, Ximena Troncoso, Enrique Winter i Alejandra Ziebrecht. U knjigu su uvrštene i kratke biografije autora. Cilj ove dvojezične antologije je izgradnja pjesničkih mostova između dvije zemljopisno daleke, ali po mnogočemu bliske zemlje.
Korice dvojezične knjige u izdanju uglednoga čileanskog izdavača RiL editores
Nova poveznica prijateljstva između
čileanskoga i hrvatskog naroda
naslov je uvoda čileanskih antologičarki Carmen Troncoso y Ximena Troncoso,
koje ističu:
Premda živimo u svaki dan sve više
globaliziranom svijetu, protok knjige ne teče baš poput brze rijeke, osobito
ne kad se radi o poeziji. Ima sve manje knjižara, nakladnička je djelatnost
pretrpjela mnoge promjene i okrenula se digitalnom svijetu. Ta je činjenica
trebala pomoći internacionalizaciji autora i autorica, ali nije bilo tako.
Čini se da nas je zov novih tehnologija zbunio tolikim istovremenim
informacijama i dezinformacijama i da nešto drugo pokreće pjesničko
stvaralaštvo. Primjerice, festivali i književni susreti, sajmovi knjiga te
put koji pješice prolaze i krče sami suvremeni književnici i književnice.
Otkrivši te prekretnice, zadale smo si
zadaću vezanu uz kulturu i osobito uz književno stvaralaštvo te
obilježavanje trideset godina diplomatskih veza između Čilea i Hrvatske.
Namjera nam je bila okupiti određeni broj suvremenih pjesnika koji će pisati o
čemu žele i ukazati na mnogobrojne motive koji ih potiču na pisanje i na
njihovu raznolikost.
U ostvarenju ovoga projekta morale smo puno
lutati, kucati na sva vrata na koja je trebalo. Duboko smo zahvalne pjesnikinjama
i pjesnicima predstavljenim u ovoj Pjesničkoj antologiji Čile-Hrvatska 2024.
koja okuplja vitalnu i raznoliku poeziju dviju kultura te osobito
prevoditeljici i književnoj kritičarki dr. sci. Željki Lovrenčić na
njenome osjetljivom poslu i ogromnom trudu. Ona je sjajno prevela ove silno
maštovite zastupljene poetike. Pozivamo vas da ih otkrijete.
Željka Lovrenčić, potpredsjednica DHK u DHK, portret s izložbe Hrvatski književnici Miljenka Brezaka
Hrvatska antologičarka i prevoditeljica knjige
Chile-Croacia 2024Željka Lovrenčić svoje je uvod naslovila Pjesnički
mostovi:
Nema nikakve dvojbe, kultura je u
približavanju raznih zemalja imala i još uvijek ima iznimno značajnu ulogu.
Čile i Hrvatska uspostavili su snažne i prijateljske veze prije nekoliko
stoljeća kad je u ovu zemlju stigao veliki broj hrvatskih useljenika s
namjerom da ostane u njoj zauvijek. Od- lučili su da će im Čile biti nova
domovina. U njoj su ostavili svoje tragove naporno radeći razne poslove – bili
su tragači za zlatom, rudari, zidari, stočari. Malo pomalo, navikavali su se
na život koji im je nudila ta zemlja, ženili se Čileankama i osnivali
obitelji. Ubrzo su stekli uvjete da svojoj djeci ponude bolji život i slali ih
na studije. Danas Čileanci hrvatskih korijena imaju istaknutu ulogu u svim
čileanskih društvenim sferama. Sadašnji čileanski predsjednik Gabriel
Borić također je hrvatskog podrijetla.
Jednako kao i moji sunarodnjaci koji su došli
u Čile tražeći bolji život, i ja osjećam duboku ljubav i poštovanje prema
toj zemlji gdje sam provela pet vrlo plodnih godina – u Punta Arenasu i Santiagu.
Boravak u Čileu promijenio mi je život i zauvijek sam ostala vezana uz ovu
prelijepu zemlju. Premda sam se vratila u Hrvatsku i zahvaljujući poslu
prevoditeljice i književnice putujem svijetom gradeći kulturne mostove s
raznim zemljama, Čile i njegovi ljudi imaju posebno mjesto u mom srcu. Uživam
prevoditi i promovirati djela čileanskih autora i pisati o njima tekstove i
knjige. S ponosom mogu istaknuti da sam na hrvatski prevela knjige Pabla
Neruda, Roberta Ampuera, Diega Muñoza Valenzuele, Andrésa Moralesa Milohnica,
Guillerma Mimice, Juana Mihovilovicha, Óscara Barrientosa Bradasica, eodora
Elsacce, Erica Golesa, Ramóna Díaza Eterovica i mnogih drugih te da sam bila
autorica izložbe „Život i djelo Pabla Nerude“ organizirane u Nacionalnoj i
sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i autorica kataloga. Također, organizirala
sam razna predavanja posvećena čileanskoj književnosti. Moj je doktorski rad
također vezan uz Čile — obrađuje temu stvaralaštva čileanskih književnika
hrvatskog podrijetla.
Ova je mala antologija logični nastavak mog
djelovanja posvećenog približavanju dviju kultura putem poezije. Ona
uključuje najsnažnije glasove obje poetike i snažan je doprinos uspješnoj,
ne samo kulturnoj, suradnji između Čilea i Hrvatske. S namjerom da izgradimo
snažne pjesničke mostove između naših zemalja, antologičarke Carmen
Troncoso Baeza i Ximena Troncoso i ja, izabrale smo petnaest suvremenih
čileanskih i petnaest suvremenih hrvatskih književnika. To je dovoljno da
čitatelja uvedemo u magični pjesnički svijet onih koji danas na području
naše dvije države pišu svoje divne stihove. Kao osoba koja je izabrala
pjesme svojih zemljaka, sigurna sam da sam odabrala ono najbolje što hrvatska
poezija u ovom trenutku nudi.
Osim kvalitete svih zastupljenih pjesama, ono
što se na prvi pogled uočava u ovoj maloj antologiji je raznolikost. Odmah se
vidi da su obje poezije pluralističke — pjesme su napisane raznovrsnim
stilovima, tematika je raznolika. Također, razvidno je da se radi o pjesnicima
raznih naraštaja i pjesničkih škola. U poeziji koju se može čitati na ovim
stranicama, odražavaju se pitoreskne slike i duboki osjećaji, ali isto tako i
racionalizam, strogi i opušteni ritmovi, satirični i elegični tonovi, igre
riječima, ironija. Ukratko, sve što pjesnici uoče oko sebe i što
doživljavaju na svoj jedinstveni način. I, na naše zadovoljstvo, pišu o
tome.
Za mene je bilo istinsko zadovoljstvo
prevoditi ove lijepe stihove sa španjolskog na hrvatski i obrnuto, te
sudjelovati u ovome krasnom projektu koji putem poezije sjedinjuje dvije zemlje
koje osjećam duboko svojima.
S jednoga od vječnih razgovora o mogućim novim projektima i analiza ostvarnih: Božica Brkan i Željka Lovrenčić (Foto Miljenko Brezak)
Na kraju, privatiziram i antologiju i prostor Umjesto
kave prenoseći čitateljima svoj skromni doprinos pjesmama u prijevodu
Željke Lovrenčić:
Dječak i javor
Postoji jedno drvo. Tako kažu.
Ja ga vidjela nisam. Krošnjato drvo.
S gnijezdom.
I s jajima ptičjim u gnijezdu nakljuvanim, toplim. Tako kažu.
I izmedju listova da mu plodovi zriju.
A u lišću zeleni leptir.
I kažu još
da mu je korijen u zemlji zelen
i da je dubok
i da je širok
i da je žilav
da ga ni čovjek ni vrijeme iščupati ne mogu.
I kažu još da u dupljama sigurno
noću žmirkaju sove i lete
a danju do lišća pužu crvi.
I kažu da u stablu stotinu godova
raste.
I da je to stablo tajna.
Ja ga vidjela nisam.
Ja vidim samo javor.
I još: na njega dječak se penje.
1981.
El niño y el arce
Existe un árbol. Así dicen.
Yo no lo he visto. Un árbol de copa. Con un nido.
Y con huevos de pájaros en el nido
picoteados, tibios.
Así dicen.
Y que entre sus hojas los frutos maduran.
Y en sus hojas una mariposa verde. Y todavía
más, dicen
que su raíz en la tierra es verde
y que es profunda
y que es ancha
y que es dura
y que ni el hombre ni el tiempo
lo pueden arrancar.
Y dicen también que por las noches en sus agujeros seguramente
guiñan los búhos y vuelan.
Y de día por sus hojas gatean gusanos. Y dicen que en el árbol crecen
cien anillos.
Y que este árbol es un misterio,
Yo no lo vi.
Yo sólo veo un arce.
Y, además: a él sube un niño.
1981
Pjesma Vermut, dvojezično
Vermut
Vermut
S pokojnim svojim prijateljem jučer sam
u Corsu
pila vermut.
S limunom i s mnogo leda. Punih pola sata.
Nikamo nije žurio:
Imao je vremena.
1984.
Vermut
Con mi fallecido amigo ayer
en el Corso*.
Tomé Vermut
Con limón y con mucho hielo. Media hora.
No tenía prisa:
Tenía tiempo.
Imala sam zadovoljstvo i čast predstaviti danas u DHK najnoviju knjigu Željke Lovrenčić Slova, riječi, glasovi, Književnokritički zapisi o suvremenoj hrvatskoj poeziji i prozi, Mala knjižnica DHK (urednik Ivica Matičević), 2023.Matija Štahan, tajnik DHK, pročitao je recenziju dr. Davora Šalata, a autorica je pročitala i odabran kratak tekst iz knjige koja donosi 34, uglavnom prethodno objavljena teksta koja spajaju njezin znanstvenički, publicistički i prevoditeljski rad u oba smjera (pogovor i izvornoj knjizi, pogovor i knjizi prevedenoj na španjolski ili sa španjolskog na hrvatski, o prevedenim knjigama hrvatskih autora iz svijeta, npr. Novaković, recenzije knjiga objavljene kao pogovori ili predgovori te recenzije i kritike, prikazi i osvrti) objavljeni u uglavnom serioznijoj specijaliziranoj kvalitetnoj i raznovrsnoj književnoj i kulturnoj periodici odnosno na internetskom portalu za kritiku Stav, učasopisima Kolo, Nova Istra, Književna Rijeka, Alternator, Hrvatski iseljenički zbornik itd.
S predstavljanja: Matija Štahan, Željka Lovrenčić i Božica Brkan / Foto Miljenko Brezak
Knjiga, prema riječima recenzenta Šalata, objedinjuje tekstove o
poeziji i prozi suvremenih
hrvatskih autora, pa tako Lovrenčić piše o pjesničkim zbirkama Slavka
Jendrička, Stanka Krnjića, Ljerke Car Matutinović, Stjepana Šešelja, Maje
Kušenić Gjerek, Pere Pavlovića, Sanje Domenuš te o prozi Hrvoja Hitreca, Diane
Rosandić Živković, Tihane Petrac Matijević, Božice Brkan (o romanima Generalov
sin, Srbin a Hrvat, str. 79.-81., i Privremeno neuporabljivo, str.
126.-131.!), čileanskog književnika hrvatskih korijena Juana
Mihovilovicha… Njezine su teme pomno odabrane, katkad i takve da ih osim
nje nitko drugi i ne obrađuje, predstavljene na afirmativan način tako da bi
zainteresirale čitatelja.
Naslovnica pete Lovrenčićkine knjige u Maloj Knjižnici DHK
Slova, riječi, glasovi, Književnokritički zapisi o suvremenoj hrvatskoj poeziji i prozi peta je Željkina knjiga u Maloj knjižnici DHK, a isto tako i peta knjiga u različitih izdavača iz dijela Željkina stvaranja o književnosti na književan, publicistički način, kojem je temeljitije posvećena posljednjih petnaestak godina, o čemu svjedoče i naslovi: Književni prikazi i drugi zapisi (2011.), Stazom do riječi (2014.), Književnosti predana (2018.) i Samo kritično, molim! (2021.) za koju je u Đakovu dobila Nagradu Julije Benešić za književnu kritiku.
Željka Lovrenčić sa svojom najnovijom knjigom / Foto Miljeno Brezak
Lovrenčić, znanstvenica, književnica i prevoditeljica, komparatistica, kroatistica i kroatologinja te hispanistica autorica je 18 knjiga i pjesničkih panorama (često dvojezičnih, a katkad i trojezičnih). Uredila je 18, prevela 77 knjiga, a među brojnim nacionalnim i inozemnim nagradama dobitnica je i Libra za vajik za prijevod Nerudinih Sjećanja.
Odabrana publika / Foto Miljenko Brezak
Uza sve drugo, ta zaljubljenica u hispanoameričku književnost drugi je put dopredsjednica DHK-a, dopisna je članica Hispanoameričke književne akademije sa sjedištem u Madridu, članica Hrvatsko-hispanskoga društva, Hrvatskoga PEN-a, Međunarodnog udruženja književnika i umjetnika sa sjedištem u SAD te pridružena članica Hrvatskoga diplomatskog kluba.
Dio brojne publike na promociji / Foto Miljenko Brezak
Željka Lovrenčić je sudjelovala na mnoštvu književnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Na dužnosti predsjednice Povjerenstva za književne veze DHK organizirala je predstavljanja naših autora u Španjolskoj, Nizozemskoj, Rumunjskoj, Crnoj Gori, Meksiku, Boliviji, Čileu, Kubi, Kolumbiji i Australiji. Nedvojbeno, promotorica dobre književnosti, potvrdila su izlaganja i na današnjem predstavljanju njezine najnovije knjige.
Izjava za Vijesti iz kulure / Foto Miljenko Brezak
Događaj su popratili HTV (Vijesti iz kulture, Dobro jutro Hrvatska), Hrvatski katolički radio, Culturnet.hr i drugi.
Zastupljeno je 17 suvremenih hrvatskih autora: Krešimir Bagić, Boris Domagoj
Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ružica Cindori, Lana Derkač,
Dunja Detoni-Dujmić, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Daniel
Načinović, Mile Pešorda, Diana Rosandić-Živković, Ivan Rogić, Davor Šalat,
Stjepan Šešelj i Drago Štambuk.
Ovo je prvi prijevod ove vrste dostupan široj brazilskoj publici. Knjiga je predstavljena 20. i 22. listopada 2023. u sklopu prvog Sajma hrvatske knjige u Sao Paolu, prvo u prostorima Sveučilišta, a zatim u Društvu prijatelja Dalmacije. Planira se još niz predstavljanja s prevoditeljicom na španjolski i nekima od uvrštenih autora.
O knjigama
hrvatskih književnika više od 300 kolumni objavila je dosad u Vijencu svakoga
drugog tjedna Ljerka Car Matutinović. Za to ih je najmanje toliko morala i
pročitati, jer izuzetno rijetko objavljuje negativne kritike i piše o knjigama
koje joj se ne dopadaju. Divljenje njezinu umijeću, ustrajnosti i zlatnoj dobi
izrazio je i glavni urednik Vijenca Goran Galić jednoj od svojih najstalnijih
suradnica našavši u njezinim tekstovima odraz polustoljetnoga bivanja u kulturi
i dobroga novinarstva kakvoga danas nema, jer umjesto rubrika u kulturi imamo
estradu.
Ljerka Car Matutinović na predstavljanju svoje najnovije knjige u Ogrizoviću / Foto Miljenko BrezakGoran Galić, glavni urednik Vijenca, i njegova kolumnistica Ljerka Car Matutinović / Foto Miljenko Brezak
Bilo je to u petak, 14. travnja 2023. u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića iliti kod Jasne, na predstavljanju knjige Iskustvo lijepih riječi Ljerke Car Matutinović (Biakova, 2022.). Urednica knjige Zorka Jekić istakla je kako je Ljerkina – poslije Vijenca odabranih (2013.), Umjesto samoće (2014.), Kraljevstva za knjigu (2018.) i Književnih ogleda (2019.) – peta knjiga kritika s odabranim prikazima,
svojevrsnim medaljonima 34 knjiga poezije i 23 knjiga proze objavljenima
od 2019. do 2022. O tome prenosim sud urednice i recenzentice:
Caričine kritike u dvama medijima / Foto Miljenko BrezakSamo za nonu: Luka Matutinović čita svoje pjesme / Foto Miljenko Brezak
Iz pogovora Književnost na dlanu književne kritičarke Željke Lovrenčić:
Ljerka Car Matutinović pobrinula se da nam na stranicama
ove knjige ukaže na specifičan način na koji suvremeni hrvatski književnici
doživljavaju stvarnost, na zavodljive stihove naših poeta i poetesa u kojima se
otkrivaju male ljudske tajne i istine. Ukazuje nam na čudesan život riječi, na
jednostavnost i prirodnost stihova, ali i na njihovu mističnost i simboliku.
Ističe maštovitost pojedinih autora, njihov primorski senzibilitet i
mediteransku raskoš, borbu sa samoćom i potragom za svjetlosti u našoj ne
odviše blistavoj stvarnosti.
Urednica Zorka Jekić predstavlja knjigu / Foto Miljenko Brezak
Iz predgovora Književni medaljoniLjerke Car Matutinović urednice Zorke Jekić
U zaklonu tišine svoje radne sobe prema svojoj prosudbi o
vrijednosti djela, autorica odgovorno piše o djelima poznatih i manje poznatih
autora. Čitatelja mami pustolovina čitanja koja stvara žudnju za spoznajom,
potrebu da se umjetničko djelo strpljivo iščita i u njemu promišlja. Ljerka
traga i za osobnošću pisca. Oplemenjena iskustvom lijepih riječi ohrabruje
autore na kreativnost i ustrajnost. U njenim tekstovima osjeća se stvaralački
zanos i užitak u čitanju. Ljerkini ogledi pravi su književni medaljoni.
S predstavljanja / Foto Miljenko BrezakNa promociju Carici došli su i autori o čijim je knjigama pisala: Božica Brkan, Ludwig Bauer i Lidija Dujić / Foto Miljenko Brezak
Izvatke iz knjige čitao je Dubravko Sidor, a večer su ukrasili i Caričini unuci Luka Matutiović svojim pjesmama, a Marko Matutinović gitarom i podržan usnom harmonikom prijatelja Doriana Markote.
Božica Brkan i Ljerka Car Matutinović / Foto Miljenko Brezak
Silno se ponosim što je u Iskustvu lijepih riječi autorica za objavu uz dva zbornika – Dosegnuti dostojanstvo pjesme(Razlog za pjesmu: panorama suvremene hrvatske poezije, sastavili Željka Lovrenčić i Božidar Proročić, Crnogorski kulturni forum sa Cetinja, 2020.) i Usprkos tjeskobama svih vrsta (Moderato dolcissimo: pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu, DHK, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, subotica, 2019.) – odabrala čak tri kritike o mojim knjigama, od poezije Poetsko svjedočenje jezika (Božica Brkan, Nemoj mi to govoriti, Acumen, Zagreb, 2019.) i Zavičajne kulinarskeuživancije (Božica Jelušić & Božica Brkan, Gastrolatrija, Acumen, Zagreb, 2020.) te proze Vraća li imaginacija u svijet povjerenja?(Božica Brkan: Privremeno neuporabljivo, Acumen, Zagreb, 2022.). Zahvaljujem na posvećenim lijepim, pomno oblikovanim riječima i stranicama te društvu biranih autora lijepe riječi na hrvatskom.
Kolo, časopis Matice hrvatske za književnost, umjetnost i kulturu
(gl. urednik Ernest Fišer), broj 3/2022. u cjelini Kritike na stranicama
od 234. do 239. donosi prikaz romana Privremeno neuporabljivo Božice
Brkan iz pera Željke Lovrenčić:
Početak kritike Željke Lovrenčić u Kolu
Roman o Zagrebu
(Božica Brkan: Privremeno neuporabljivo, Acumen, Zagreb, 2022.)
Gradovi kao tema nadahnuli su mnoge svjetske pisce. Tako,
primjerice, Meksikanac Carlos Fuentes u svome djelu Región más tansparente (Najprozračniji kraj) opisuje Grad Meksiko,
Orhan Pamuk piše o Istanbulu, Zadie Smith o Londonu, Alfred Döblin u romanu Berlin Alexanderplatz o Berlinu
itd.
Novinarka i književnica Božica Brkan odlučila je napisati roman o
Zagrebu.
Naslovnica kola broj 3/2022
Budući da je poznata po tome da u svojim romanima bira intrigantne
teme – primjerice, u onome
naslovljenome Rez: Leica – roman u 36
slika obrađuje ratnu i tranzicijsku tematiku, u Ledini povijest svoje obitelji u više od tri stoljeća, a u romanu Generalov
sin, Srbin a Hrvat pitanje identiteta –
bilo je za očekivati da će tako biti i u njenome najnovijem djelu. I jest: u
njemuBrkan govori o Zagrebu u
posljednjih par godina, odnosno obuhvaća vrijeme nakon potresa i razdoblje
pandemije Covida 19.
Osim o aktualnim i zanimljivim temama, naša autorica na osebujan
način opisuje događaje koji je zaokupljaju te iznimno brine za jezik: uspješno
spaja različite oblike kajkavskoga narječja na kojemu ili piše ili ga pak umeće
u pojedine ulomke. Također, vješto i često rabi razne žargone kojima govore
pojedine skupine. U njenim djelima do posebnog izražaja dolazi spoj novinarstva
i književnosti.
To je razvidno i u najnovijem romanu u kojemu isprepliće priču o
suvremenom Zagrebu i zgodama vezanim uz
glavnu junakinju Doru, imenjakinju Šenoine heroine iz Zlatareva zlata. Kao i Šenoa opisuje intimne sfere svojih likova te
obiteljske i ljubavne odnose. U ovome djelu Božice Brkan možemo govoriti o
dvije fabule – ljubavnoj i društvenoj.
Suvremena je Dora radijska novinarka i dakako, purgerica. Osim što
je zaposlena na najslušanijem radiju,
bavi se istraživanjem zagrebačkoga romana i honorarno radi kao kostimirana
vodičica po gradu. Svoj grad ne samo da jako voli nego ga „ima na dlanu“;
izvrsno poznaje njegove četvrti i ulice, znamenitosti, povijesne ličnosti i
likove iz književnih djela: Harmica, Mala kavana, Splavnica, Tkalča… Pa Krvavi
most, Radićeva, Jurjevska, Kamenita vrata… Zagorka, Šenoa, Dora Krupićeva…
U doba Covida također šeće
opustjelim Zagrebom i doživljava ga na drugačiji način: Udiše. Duboko. Izdiše. Duboko. Diže ruke u zrak, da i njih protegne.
Udiše. Spušta. Izdiše. Diše. Diše. Duboko. Udiše. Izdiše. Duboko. Duboko. Nema
mirisa stvarno ili ih ona ne osjeća? Samo ih se još sjeća. Što je gore? Svijet
bez mirisa. Grad bez mirisa. Noć bez mirisa. Jer nije sezona? Jer je sve
zatvoreno, stolci hrpimice nagomilani i poput galiota za brodska vesla lancima
zavezani za teške betonske noge suncobrana i zatvorenih s nametljivim reklamama
za ovo ili ono pivo. Dora osjeti žeđ. Nigdje nikoga. Zaključan grad. Grad bez
sna. Grad bez snova (Str. 16).
Završna stranica kritike u Kolu s naslovnicom romana
U liku vrsne novinarke Dore
koja luta praznom i opustošenom hrvatskom metropolom u kojoj nema uobičajene
gužve ni turista i u kojoj čak niti taksiji ne voze, na neki način vidimo
autoricu knjige uvijek nadahnutom svojim (premda ne rodnim) gradom.
Segment Dorina života koji se opisuje u ovome romanu obilježen je
specifičnim i ne baš lijepim događajima. Dan 22. ožujka 2020. kad započinje
njegova radnja, nije trebao biti drugačiji od ostalih zagrebačkih dana
provedenih u lockdownu. Zbog groznog
virusa, njegovi su stanovnici već duže vrijeme prisiljeni boraviti u svojim
domovima i izbjegavati kontakte s drugim ljudima. Mnogi rade od kuće. I Dora
isto. Štoviše, ima pune ruke posla: bez obzira gdje bila, u kući ili u studiju,
mora odraditi svoju šihtu u emisiji
koja ujutro ide uživo i zove se Dobro
jutro, Zagrebe. Usto piše i gastro blog naslovljen Zagrebački odrezak…
Protagonistica ovoga romana udana je za Dalmatinca Vinca s kojim
ima malog sina Maksića. Od ostalih likova, tu su njena Muti te ugledna
književnica i Dorina mentorica na doktoratu o najzagrebačkijem romanu gospođa Nera koja je nekoliko puta bila
kandidatkinjom za članstvo u Akademiji.
Dora je
Muti i tetu Neru doživljavala dvjema junakinjama izniklim iz nacionalne
literature 19. i 20. stoljeća, nije se željela niti je bilo potrebe da se
odredi dobrim ili lošim, nije joj se dalo raspravljati s njima. Čemu se
upuštati u velike teme? Nera Zagorkina, i iako ne baš učiteljica Branka
Šenoina, nisu dijelile naklonost prema istom spolu, ali jesu strast prema
književnosti, i svoju i svojih mama romantičarki. Od Muti je Dora naslijedila
ljubav prema čitanju, a iz biblioteke gospođe Nere odmalena je posuđivala
knjige…. (Str. 18).
Ovo je samo jedan od niza ulomaka romana u kojima Božica Brkan
povezuje stvarnost i književnost, fikciju i faktografske činjenice. U roman
često umeće arhivski materijal i književne citate. Između ostaloga, spominje
Šenou i potres koji se dogodio u njegove vrijeme te ostale književnike kojima
je Zagreb bio nadahnuće: Mariju Jurić Zagorku, Miroslava Krležu, Zvonimira
Milčeca, Branislava Glumca…
Književnica, znanstvenica, prevoditeljica i književna kritičarka Željka Lovrenčić u DHK 15. svibnja 2022. / Foto Miljenko Brezak
Osim pandemije koja kod svih izaziva depresiju, Dora doživljava
(i) muževu prevaru. Vraća se kući iz grada i na stubištu zatiče svoga
zakonitoga in flagranti sa susjedom
Muzom, mladim modelom staroga slikara Mimija. A onda, 22. ožujka, slijedi još
jedna nesreća: Zagreb zatrese snažan potres.
Kao što to već biva u kriznim situacijama, uplašeni se susjedi
okupljaju u dvorištu. Dora i Vinc, Muza i Mimi, Muti i Nera čekaju odvjetnika gospona Anđelka, nekadašnjeg Susedina Malog koji će srediti sve što
je potrebno, pa i eventualna oštećenja stanova. On ima veze posvuda jer
siromašan dečko iz susjedstva iz milja zvan Endži, sada je bogati poduzetnik.
Oduvijek je zaljubljen u Doru.
Dorin i Vincov stan je privremeno
neuporabljiv što znači da ima „umjerena oštećenja bez opasnosti od
urušavanja i da se ne preporuča boraviti u njemu“. Obitelji treba privremeni
smještaj.
Bez obzira na osobne probleme, novinarka Dora dobiva zadatak da se
pojavi na svome radiju i obavijesti slušatelje o posljedicama potresa. Dok sa svojom
ekipom obilazi grad, prisjeća se Augusta Šenoe. Sadašnjost i prošlost opet se
isprepliću…
Korona i potres izbezumili su ljude koji su siti svega i nastoje
što prije otići iz Zagreba. Dora sklanja dijete u vikendicu maminog partnera
Milčeka koji je s njom pobjegao na selo.
Kao neugodnu noćnu moru sanja potres, a autorica romana u tekst
upliće zapise o potresima koji su se javljali širom svijeta – od Perua do Južne
Afrike, od Čilea do Japana, od Filipina do Gibraltara, Mijanmara, Indije…
U javi, prezaposlena novinarka sve više razmišlja o muževoj
prijevari zbog koje pati. No, ubrzo i sama ima priliku za nju: Endži je spreman
ponuditi joj bolji život. Može joj omogućiti penthouse, trendovske poslastice,
umjetničke instalacije, auto, novac, odjeću s markom, putovanja… No, usprkos
činjenici da ju je suprug prevario, da im je stan privremeno neuporabljiv, da
nemaju dovoljno novca ni mogućnosti dodatne zarade zbog korone, ona ga odbija.
Ne voli ga.
Počinje razmišljati o svome braku i učinjenim grješkama te, boreći
se protiv ponosa, čak relativno prijateljski razgovora s Muzom. Zbog nimalo
ružičaste situacije u kojoj se nalazi, osjeća se privremeno neuporabljivom!
Takvom se
osjećala. Za što se uporabiti? Koliko može biti žena, supruga, kći, majka,
zaposlenica, vodička, i sve to što je
nekad mislila da jest, ako se više nije osjećala ni osobom? Jedan od loših
šlagera koji se redovito vrte na najslušanijem gradskom radiju smjenjujući se na različitim mjestima tjedne
ili mjesečne top liste. Koliko može
biti svojom? I kako? Htijući biti sve to, da ne kaže svačija, jednostavno ne
uspijeva biti svojom. Svojom! (Str. 146).
Dora je pravi primjer preopterećene suvremene hrvatske žene kojoj
se negativne stvari samo redaju. Nije joj lako uskladiti obiteljske i poslovne
obveze pa dolazi do problema i u privatnom i u poslovnom životu. Njena joj se
situacija čini nerješivom. Odnosno, život joj je privremeno neuporabljiv. Ne zna se do kada…
Ovo je djelo zanimljiva kronika u kojoj se bilježi prilično neugodno
razdoblje u životu glavne junakinje koja je svojevrsni simbol suvremene
Zagrepčanke. Također, priča o glavnome hrvatskom gradu i našemu društvu kojemu
je upućena i suptilna kritika: poštenim se radom kod nas ne može (lako)
obogatiti. Oni kojima to uspije, zbog mutnih poslova kojima se bave (ponekad)
ipak završe na sudu. Barem se to događa Endžiju kojega policija odvodi s afterparty-ja u vikendici gdje se
okupljaju Dorina obitelj i prijatelji.
No, ovo je i ljubavni roman „začinjen“ prevarom zbog koje je
neophodno preispitivanje odnosa u braku. Glavna junakinja nastoji uskladiti
obiteljski život i poslovne ambicije, ali to joj baš ne polazi za rukom.
U njemu nema tipičnoga i očekivanog happy enda – završava u duhu svoga naslova. Odnosno, točnije, receptom
za tortu nazvanu Potres čime se
otkriva još jedna sklonost naše autorice – ona prema gastronomiji. Čini se da
je svojim likovima poželjela zasladiti život kako bi lakše podnijeli sumornu
stvarnost te čekanje na obnovu grada i ranjene duše.
U ovome besprijekorno napisanom djelu napete radnje i izvorne
tematike događaji se glatko izmjenjuju, a prošlost i sadašnjost skladno se
stapaju u jedinstvenu cjelinu. Ako tome dodamo i vješto ispreplitanje
stvarnosti i fikcije te raznih jezičnih bravura i narječja, dobili smo recept
za savršen roman.
Kakva lijepa večer u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u petak, 21. listopada 2022.! Od biljnog iznenađenja u obliku breberike, biljke prema kojoj nazvah buduću kajkavsko-čakavsku zbirku Breberika&Eklektika s Borisom Domagojem Biletićem u izdanju Kajkavskoga spravišča, čije ime u cvjećarnici ne znaju, do pribivanja kolegičinu predstavljanju poetese Anke Žagar koju ne vidjeh od vremena Knjižnice Mladost te do poduže kasnovečernje kave blizu Cvetnjaka! Baš primjereno Mjesecu hrvatske knjige.
Uz novu, prvu knjigu proze na hrvatskom, Željka Lovrenčić predstavila je i izbor stihova Dunje Detoni Dujmić na španjolskome / Foto Miljenko Brezak
Biakova je objavila knjigu Ako sam ikada postojala Dunje Detoni Dujmić, a uz autoricu su predstavili znanstvenik i književnik Tin Lemac, prevoditeljica i književnica Željka Lovrenčić i urednica Zorka Jekić, a tekstove je maestralno interpretirala nacionalna dramska prvakinja Branka Cvitković. Poslije osam zbirki poezije te raznoraznih drugih, sve vrlo serioznih knjiga, esejistica, leksikografkinja i urednica, objavila je i prvu proznu knjigu.
Dunja Detoni Dujmić sa svojom novom knjigom / Foto Miljenko Brezak
Tijekom večeri nismo
posve utvrdili radi li se o romanu o obiteljskome životu, dragulju
izbrušenih rečenica (Jekić), tekstu ne nužno žanrovski određenome,
zanimljive kompozicije, autobiografskom, snažne lirske proze (Lemac) ili tekstu
u kome se vješto barata jezikom pa i
nije presudno da li je romansirana biografija, esejistički zapisi, romanu o
ljubavi urbane, građanske djevojke i ruralnog momka iz velike obitelji u
kojem se povremeno uz Dunju javlja i Maladunja kao simbol bijega iz stvarnosti
(Lovrenčić). Možda je tekst književnici melem na dušu poslije smrti Ikića,
voljenog supruga, u vrijeme korone? Čitam, uživam i nikako ne mogu odlučiti što
je taj tekst. A nije ni važno do li – ljepote teksta. (I grafičkog oblikovanja:
na naslovnici su Kola Marijana Detonija!) ProslovNa odeskim
stubama počinje sjećanjem na i meni maestralan Ejzenštajnov film Oklopnjača
Potemkin. I ne znam koliko sam ga puta odgledala, ne samo na filmologiji na
komparatistici, gdje je diplomirala i Dunja, inače rođena Križevčanka.
Branka Cvitković čita / Foto Miljenko Brezak
Ipak, kao poziv na čitanje ove neobične knjige odabirem:
U DVORIŠTU Najradije se penjem po granama golema trešnjina stabla u dvorištu. Stablo šuti i ne odbija me, pušta mi na volju. Grne mi pokazuju put prema vrhu. Ja sam glavna junakinja, u stakleniku sam, palim motore, mogu sve na svijetu. Visinomjerom određujem dubinu ispod i iznad krošnje. Drvo diše u ritmu sa mnom, u pilotskoj kabini, pored bosih nogu. Katkad okrenem stablo naopako pa ono puže po meni. To je moja njihaljka koja visi o nebu. Svaki je njihaj bliz suncu i slobodan; čas sam kos, čas sam na brijegu, čas rujem pijeskom, prašna su mi stopala, zdenac je sve bliži i počinje teći unatrag kako bi se pročistio. I gradić se pročišćava, leti zajedno sa mnom, otkida se od oka, sagiba, sklanja mi ruke s vrata i širi se u zaletu. Svega se sjećam, samo ne znam zašto.
Za uspomenu na lijepu večer: Željka Lovrenčić, Zorka Jekić, Dunja Detoni Dujmić i Božica Brkan / Foto Miljenko Brezak
Tu i tamo pjesničkim bi se tekstovima susrele u zajedničkim panorama hrvatskoga pjesništva, a onda smo se zbližile žirirajući za Tina, rekla bih sličnim poetskim sklonostima. Kako ne bježim sudbini, nekako me je baš dotaklo što me je na dan promocije Facebook podsjetio na čitanje, također u Ogrizoviću, baš na isti datum 2021. sotuda na neki drugi dan 2018. godine, dakle prije korone, kad smo predstavljali knjigu Encuentros – Susreti, izbor 12 hrvatskih pjesnika na španjolskome Željke Lovrenčić, objavljene u
Kolumbiji. Uz sjajnu domaćicu Jasnu Kovačević, na fotografiji Miljenka Brezaka
radosne smo Dunja Detoni Dujmić, Željka Lovrenčić, Neda Miranda
Blažević-Krietzman i ja. Sad se sjećamo Nede i čitamo neke nove tekstove, a uz
ostalo i izbor Dunjinih stihova koji je Željka prevela na španjolski – Una
paloma en el supermercado, Poesia escogida, Barcelona 2021.
