Uzbuđenje čim sam nakon mnogo, mnogo godina koraknula u Hrvatski državni arhiv, jer tu čudesnu zgradu još doživljavam kao svoju staru Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, gdje sam o jednome sendviču provela dana i dana. Ali povod još ljepši 8. studenoga 2022. kada predstavljamo knjigu Vladimira Mateka Otkuda ste, g. Matek? Veliki format na gotovo 280 stranica. Mogao je i on, kao što sam ja u svom romanu Ledina (2015.) literarizirala obiteljsko stablo kroz 300-400 godina, zbog kojega me je upravo Vladimir Matek (Zagreb, 1948.) kao član Hrvatskoga rodoslovnog društva „Pavao Ritter Vitezović“, pozvao na njihovu 6. rodoslovnu konferenciju 2017. Društvo mu je i organiziralo ovu zagrebačku, poslije ljetošnje prve promocije u općini Jasenice.
Vladimir Matek utrošio je osam-devet godina da bi istražio povijest ne samo svoje podvelebitske skupine Mateka, nego i ostalih prezimenjaka u Hrvatskoj – tri skupine Mateka: u Hrvatskom zagorju, Bušetini i Prekopakri – pa sve do Češke. Krenuo je od samo 1000 imena, a u izrađenim obiteljskim stablima prikupio i više od 2000 Mateka!Geslo knjige je: Povijest se sjeća slavnih, rodoslovlje svih…
Gospodski, devet godina fokusiran, znanstveno precizan a novinarski zanimljiv rad
Gospodski je utrošio ne samo vrijeme nego i vlastiti novac za istraživanje da bi u vlastitoj nakladi, svojoj Rovanjskoj, gdje je obnovio u ratu uništenu obiteljsku kuću, ali i cijelim Jaenicama, čiji je Rovanjska dio, darivao odličnu i vrijednu knjigu. Uostalom, ne samo Matecima i Matekima, nego i svima koji mogu pronaći izuzetne, različite zanimljivosti zahvaljujući fusnotama i citatima, vrijednim izvorima, literaturi, arhivima… Taj je njegov samizdat (Vlastita naklada, Rovanjska 2022.)odlično napisan – znanstveno precizan a novinarski zanimljiv. Vladimir Matek sebi nije u središtu, kako bi se očekivalo, jer je to danas in i jer je autobiografiju i stablo uistinu mogao pretočiti u roman. Diplomirao je medicinu, ali je radio kao vanjskopolitički novinar u Večernjaku, kao dopisnik (naše zajedničke) kuće Vjesnik iz Pariza, šef kabineta ministra vanjskih poslova dr. Mate Granića, veleposlanik i prvi stalni predstavnik RH pri Vijeću Europe u Strasbourgu, diplomat na niz važnih državnih poslova (Beč, Švedska, Latvija, Litva) te sad u mirovini predaje na Diplomatskoj akademiji.Skroman, strpljiv i predan, fokusiran, uza sve pobrojeno donosi detaljna i pouzdana stabla. Projekt je to, ocjenjujem, za jednu ustanovu ili čak više njih, specijaliziranih, te za EU fondove. A povod da se zagleda u arheogenetiku su bila pitanja koja su mu postavljali prezimenjac,i ili oni kojia se Matek prezivala majka ili baka – postavljali su za putovanja po svijetu od Pule i Rijeke do Slavonije te od SAD, Kanade do Australije, Otkuda ste, g. Matek?,što je odredilo i naslov knjige. A temeljito istraženu priču odvelo i do provjere DNK čak u Estoniju, koja se, nažalost, izjalovila u koronskom zatvaranju. Ne treba čuditi kako je zainteresirana publika bila popola, pola Mateka, a pola članova Hrvatskoga rodoslovnog društva „Pavao Ritter Vitezović“.
Svaki današnji hrvatski Matek može sam napraviti obiteljsko stablo tri stoljeća unatrag!
Na trud uložen u Matekov impresivan pothvat ukazuje, uz druge vrijednosti, i akademik Pavao Rudan, liječnik, sveučilišni predavač anatomije i antropologije, jedan od prvih koj su u nas povezali genetička i genealoška istraživanja, ističući u predgovoru knjige kako svaki od današnjih hrvatskih Mateka može bez problema složiti svoje obiteljsko stablo gotovo 300 godina unatrag. Matek se kao prezime prvi put u nas spominje 1598. na Žumberku za Lovru, Petra i Grgu, kmetove J. Zrinskoga. Dokumenata kojima bi se današnje Mateke moglopovezati s njima u arhivima nema, ali rodonačelnike je današnjih četiriju skupina Vladimir Matek uspio s godinama rođenja i smrti identificirati na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, a u njegovu vlastitu stablu to je čak jedananest generacija.
Podsjetila je na to i predsjednica Izvršnog odbora HRD prof. dr. Alka Horvat, a i ja sam imala zadovoljstvo i čast ukazati kako svaki čitatelj, bio Matek ili ne bio, može u knjizi pronaći raznovrsnih, izuzetno zanimljivih i poticajnih tema. Uz drugo, možda i na istraživanje vlastita obiteljskog stabla.
Mnošto zanimljivih tema, od jezičnih do gladi koja je svijetom raseljavala i Mateke
Oprimjerila sam to jezičnim različitostima Mateka štokavaca ikavaca (Mateci) i kajkavaca (Mateki) (Bušetina je najistočnije mjesto kajkavskoga govora!), navodima o hrani i gladi po dalmatinskim krajevima gdje su živjeli Mateki – poseban tekst na Oblizekima! – koje knjiga donosi, te, često pejorativnim, značenjima prezimena Matek (dakako, ukorijenjenom u imenima Matej i Matija, koje se prvi put uopće spominje 1086. u Engleskoj!) ponajprije u kontinentalnim krajevima, gdje ga prepoznaju kao putujućega sitnog trgovca iz torbe iz pasivnih krajeva Dalmatinske zagore, gdje ga 1867. i spominje humoristički list Zvekan, a još sredinom 20. stoljeća u Zagrebu je popularan novinski lik Matek z Lašćine. Gotovo je opće ime za domobrane od Krležine Bitke kod Bistrice Lesne, te poslije i za vojnike JNA Zagorce u kazališnim komadima u Ive Brešana (Viđenje Isusa Krista u kasarni VP 2507, 1973.) u Tomislava Bakarića (Malj koji ubija, 1976. glavni lik je gospodin Matek kao i u Zagorkinoj Gričkoj vještici prerušeni vrag), u filmu Novogodišnja pljačka. 1997., u TV-drami Ive ŠtivičićaPutovanje u Vučjak itd. A dodajem i iz rečnika Kajkavske čitanke Božice Brkan, 2012.: Matek umanj.ime Mato, Matič; matek pej. (mama Jelica Brkan) – miran čovjek kajkavac, Panonac, kojem se mnogi usude svašta raditi, jer je (pre)dobar; dudek, domobran.
S veseljem prenosim i radni razgovor-dopisivanje s Vladimirom Matekom o knjizi Otkuda ste, g. Matek?
Koliko dugo si istraživao i
pisao?
Uz povremene prekide je to trajalo punih
osam godina. 2013. sam napustio aktivnu službu (u razmaku od tri mjeseca
navršilo se 65 godina starosti, 40 godina priznatoga staža, kraj
četverogodišnjeg mandata u Švedskoj, ulazak RH u EU što je značilo ostvarenje
cilja radi kojeg sam iz novinarstva 1992. prešao u diplomaciju). Prekidi su
bili uvjetovani činjenicom da je većina dokumenata koje je trebalo istražiti
bila u Zadru (Državni arhiv, Arhiv nadbiskupije), a ja sam najmanje pola
godine iz obiteljskih razloga živio u Zagrebu ili u Francuskoj. Osim toga, kad
dođeš do određenih podataka iz matičnih knjiga rođenih, vjenčanih ili umrlih
treba ih srediti i međusobno povezati pa vidjeti gdje nešto nedostaje…
Što Ti je najviše odmagalo,
a što najviše pomagalo?
Župa Jasenice pripadala je Ninskoj
biskupiji koja je 1826. u jednoj reorganizaciji crkvenih teritorija ukinuta, a
sve što je bilo pod njenom jurisdikcijom priključeno Zadarskoj nadbiskupiji.
U selidbi dokumentacije dio se zagubio, a nije nemoguće da je dio kad su
Talijani napuštali Zadar i odnesen i da nikad nije vraćen. Godine 1949.
država je Crkvi uzela matične knjige radi izrade civilnih matica, ali samo
dio je napravljen kako je bilo zamišljeno, tj. da bude prepisan, a knjige
vraćene u župe. Većina je ostala u općinskim matičnim uredima. Jasenice su
bile jedno od triju hrvatskih sela na području nekadašnje općine Obrovac,
koja su već u početku Domovinskog rata (rujan 1991.) bila okupirana i
spaljena, a iz matičnog ureda u Obrovcu otuđene su i nikad vraćene matične
knjige… Dakle, trebalo je pretražiti i mnoge druge fondove ne bi li se
rekonstruiralo razdoblje od prije 1826., odnosno, za razdoblje od 1912- 1932 za
koje su matične knjige takođe izgubljene, a nema njihovih parica ni u
nadbiskupijskom arhivu…
Dodatni problem: raseljavanje. Mateka jaseničkih korijena ima u Istri, na
Rijeci, na obali od Zadra do Kaštela, u Zagrebu, širom Slavonije…
Iseljavanje u drugoj polovici 20. st. nije bilo tako veliki problem, jer je
rodbina uglavnom znala gdje se nalaze i kako do njih. No, za one koji su
odlazili početkom stoljeća (dio u Ameriku, dio u Slavoniju) ili su stradali u
dva svjetska rata, bilo je puno teže…
Imao sam dobru suradnju pojedinih župnika i službenika u matičnim uredima,
kao i pojedinaca iz uže ili šire obitelji, pa sam uspio u tome.
Kome si je sve namijenio?
Baš ta činjenica da ih je tako puno
toliko daleko od mjesta iz kojih je obitelj potekla i da mnogi stjecajem
okolnosti tu nikad nisu bili, da je iz današnje perspektive potomcima tih
iseljenika teško i zamisliti kako je izgledao život u podgorskom kamenjaru
gdje su asfalt, struja i voda stigli tek potkraj 20. stoljeća bio je glavni
razlog da osim samog rodoslovlja obradim i razne životne aspekte, odnosno,
povijesne okolnosti koje su na to utjecale…
Osim toga, kad sam počeo istraživati one druge tri skupine hrvatskih Mateka,
počeo sam otkrivati toliko zanimljivosti o njima, ali i povijesti krajeva u
kojima su živjeli, da to nisam mogao zanemariti… Knjiga je, dakle,
namijenjena i njima…
A financiranje?
Svaki odlazak do Zadra, do kojega od Rovanjske ima 30 km, nosio je određene troškove. Tamo i natrag, to je 60 km. Svake godine sam odlazio tamo nekoliko desetaka puta. Osim goriva trebalo je platiti i parking, obrok izvan kuće, članarinu za Državni arhiv, pravo na presnimavanje dokumenata ili na njihovu kvalitetnu reprodukciju, članarinu za Znanstvenu knjižnicu… Put me je vodio i u Split gdje se u DA nalazi dio dokumenata, u Tinj kod Vranskog jezera gdje su u 18. stoljeću dvojica braće mog izravnog pretka bili koloni grofa Borellija, u Bušetinu, Viroviticu, Pakrac, Našice i još kojekuda… Dio dokumenata koje sam konzultirao nalazio se u HDA u Zagrebu, a neke je izvore trebalo provjeravati u NSK, a i za to je trebalo platiti članarinu. Sve sam to financirao sam.
Kad je knjiga bila pripremljena, nisam mogao sam financirati i tiskanje, pa su kao sponzori uskočili neki rođaci i prijatelji iz zemlje i svijeta koji imaju neke biznise, dio je troškova (lektura) pokriven dobrovoljnim radom na rodbinskoj bazi, a nakon toga je općina Jasenice svojim prilogom pomogla zatvoriti financijsku konstrukciju, jer dosad nije postojalo ništa ozbiljnije o povijesti mjesta…
Kad bi Te netko pitao kako
započeti sličan projekt, što bi mu preporučio?
Danas je zahvaljujući internetu i
dostupnosti izvora to puno lakše nego nekada. Ipak, u to se ne treba upuštati
bez temeljite pripreme. Postoji nekoliko priručnika o tome kako se radi genealoško
istraživanje, a mnoštvo korisnih uputa se može naći i na web-straicama
hrvatskog rodoslovnog društva… Nakon toga treba pokušati napraviti
obiteljsko stablo s podacima koje se može prikupiti od najbliže rodbine, a
tek nakon toga se to dopunjava podacima iz matičnih knjiga, a onda po potrebi
i drugih arhivskih izvora (sudski spisi, katastri itsl)….
20221113
