Autor: bozica

Generacija sam njezina pokojnog oca, kolege i rekla bih prijatelja od mladosti Vladimira Poljanca, koji je prerano otišao, jednoga od rijetkih koji su me ponukali da ponovno pišem više i to svojim kajkavskim, kekavicom, i koji je mnogo učinio za zavičajne govore. A Vlatku Poljanec zvala sam Vlatkicom, iako je u Društvu hrvatskih književnika počela raditi i prije nego sam na Trg bana Jelačića 7 počela češće i ozbiljnije navraćati. Bila je i tajnicom časopisa Republika, gdje smo ponešto i surađivale, a usko smo mnogoviše surađivale oko gorućih pitanja internetske stranice DHK i društvenih mreža DHK te kako što bolje predstaviti online komunikaciju naše stoljetne udruge. Drago mi je što Vlatka danas iz svoje perspektive ocjenjuje kako su se takvi naši napori pokazali osobito korisnima za vrijeme trajanja pandemije kad se većina komunikacije preselila online. A nakon posla u redakciji vrijedna bi djevojka svakodnevno odlazila na predavanja iz studija Marketinga i komunikacije gdje je 2018. dobila i Dekanovu nagradu. I taman nakon stišavanja izvanrednoizbornoskupštinske bure u DHK, zaposlila se u Frakturi kao voditeljica marketinga gdje radi, kako kaže, sve kaj se tiče marketinga i promocije. 

A DHK-u je poslije 16 zajedničkih godina ostavila svoju malu prigodnu ostavštinu – zanimljivo i korisno završno studentsko istraživanje za diplomski, koji uskoro brani na Poslovnom veleučilištu Zagreb pod mentorstvom Sanje Rocco (skidam kapu tati, Nestoru marketinga u nas, profesoru Fedoru Roccu!). Za kolegij Upravljanje markama – branding napravila je rad Brendiranje neprofitnih organizacija na primjeru DHK.

Tako se i bacila na Ispitivanje javnosti o značenju DHK sa 22 pitanja.Pitanja su, dakako, mogla biti i drugačija, ali se u to nisam upuštala, osim što sam ih ponešto drugačije grupirala, poredala čisto novinarski.Nije to istraživanje veliko, ali trebali bismo biti zahvalni da se u to upustila mlada i ambiciozna žena unutar vlastita obrazovanja, jer nitko drugi nije (a i da je bome bi dobro naplatio!). Jer nitko očito nije to ni držao važnim. Ne znam hoće li naše društvo koju )i koju!) od Vlatkinih konstatacija umjeti iščitati i iskoristiti je kao mali praktični diplomski, u svakidašnjem radu, ne samo, kako se to danas kaže, u komunikaciji sa svojom internom i eksternom javnošću. Mislim da je vrijedno da, s dopuštenjem autorice, brem prenesem nekoliko zapažanja iz ankete koju je provela e-mailom i Facebookom (poslala je pitanja na otprilike 300 e-adresa i na fb-prijatelje) početkom lipnja 2023. Dakako, i interpretacija može biti mnogo temeljitija.

U anketi je sudjelovalo nažalost samo 116 ispitanika (među ispitanicima je 62 posto članova DHK, a imamo ih 470!), otprilike podjednako muških  i ženskih, uglavnom iz Hrvatske. S obzirom da slovimo kao staro društvo, zanimljiva je i dob ispitanika: gotovo podjednako 35-44 g 22,4% i 55-64 g 21,6%, zatim 25-34 g 13,8%, 44-54 g 17,2%, 65-74 g 16,4%, i iznad 75 g 8,6%, ali 18-24 nitko. Stručna sprema VSS 79,3%, VŠS 9,5 % i SSS 10,3%. Više od 90 % ispitanika tvrdi kako zna čime se naša udruga bavi, ali je simptomatično i da 1,7 % ne znam i 7,8 % nije sigurno!?

Na pitanje po kojoj od navedenih aktivnosti najviše prepoznaju DHK, odgovaraju: najviše, čak 38,8%  organiziranje tribina, 23,3& izdavanje časopisa, 14,7% dodjelu vrijednih književnih nagrada, 10,3% autorska prava, a dalje sve manje – izdavanje knjiga, zanimljivim sadržajima, događajima u ograncima…

Jeste li unatrag godinu dana popratili neki od ovih događaja u DHK? 31,9% predstavljanje, 12,1% Tribine Susreti, 11,2% razna događanja, 9,5% Tribine bez cenzure, 7,8% Zagrebački književni razgovori, 6% Noć knjige, a mnogo manje Dan hrvatske knjige, razna događanja. Zanimljivo je i drugo veličinom – ne pratim, čak 17,2%.

Koliko je DHK bio prisutan i medijima od svibnja 2022. do svibnja 2023.? Dojam je zbunjujuć: ponekad 39,7%, rijetko 36,2%, često 15,5% te podjednako 4,3% – i nikad i uvijek!

Vanjska komunikacija DHK odvija se preko internetske stranice, Facebook stranice i You  tube kanala, a unutarnja (interna) e-mailom. Koje bi od ponuđenih komunikacijskih kanala DHK trebao dodatno razviti? Od ponuđenoganajviše ispitanika, 43,1%, odabire internetski portal s mogućnošću komentiranja, 15,35 % javnu Facebook grupa, 14,7% Intranet (privatna računalna mreža sa servera DHK), 6% zatvorenu Facebook grupa, ali, uz sve drugo ponuđeno, i 14,7 ništa od navedenoga.

Kako uspoređujući s drugim srodnim udrugama ocjenjujete komunikaciju DHK s javnošću putem društvenih mreža? – pitala  je također, s obzirom da joj je i to bio dio posla. Gotovo očekivana raspršenost: mnogo lošijom od prosjeka ocjenjuje 11,2%, lošijom od prosjeka 15,5%, prosječna 50,9%, boljom od prosjeka vidi je 17,2%, a mnogo boljom od prosjeka 5,2%.

S konstatacijomZadovoljan sam načinom informiranja o događajima u DHK (slanje pozivnica e-mailom, objave vijesti o događajima na internetskoj i Facebook stranici) U potpunosti se ne slaže 9,5%, ne slaže se 12,1%, 31,9% slaže se, 13,8% potpuno se se slažem, ali je znakovito da se najviše, nit se slažem nit se ne slažem, 32,8%. 

O sadržajima o DHK u medijima posve se ne slaže 10,3, ne slaže se 19%, slaže se 28,4% i posve se slažem 10,3%, dok je nit se slažem nit se ne slažem najviše – 31,9%. Kako to?

Prema mišljenju ispitanika u kojim je medijima DHK najzastupljeniji, pretežu 31,9% društvene mreže, 27,6% specijalizirani časopisi koji prate kulturna zbivanja, podjednako je u po  7,8 % TV i tiskanim novinama dnevnim i tjednim, 6,9% na internetskim portalima, još manje za primjerice radio, ne prate, dok 15,5% odgovara: ni u jednom.

Po čemu ispitanici najviše pamte prostorije DHK? Porastao mi je optimizam: najviše, podjednako, ipak po 17,2% umjetnicima koji se okupljaju i po zanimljivim temama te centar grada, podjednako po 13,8% Restoranu Klub književnika (kad je to bilo!?) i dobra atmosfera (baš zanimljivo!), 10,3%  političkim govorima, a čak poslije ničega od navedenog sa 6,9%, zaostaju prostor sam i slavni balkon. DHK vezuje se, poprilično objektivno rekla bih, uz vrijednosti: 45,7% tradicija, 13,8% zaštita položaja književnika, 12,9% vrednovanje književnosti, 7,8% očuvanje hrvatskoga jezika, zatim manje kulturna baština, kolegijalnost, zajedništvo, a mnogo manje, srećom, desničarenje, konzervativnosti, nažalost po ničemu…
Kako je to Vlatkinih ruku djelo, nije propustila zapitati o zadovoljstvu novim vizualnim identitetom DHK odnosno logotipom te njegovom primjenom na zastavi društva i pročelje zgrade. Gotovo 70 % ili 80 ljudi zadovoljno je logom i pločom, a nešto manje oko 60 % odnosno 70 ljudi zadovoljno je zastavom DHK, pa zadovoljna može biti zadovoljna i autorica.

Dopada mi se i što je na pitanje Smatrate li da bi književnici trebali imati veći ugled i značaj u društvu u kojem živimo? čak 99 ispitanika ili više od 80 % ispitanika odabralo odgovor da bi književnici danas trebali imati veći ugled i značaj u društvu u kojem živimo. Znakovito je, međutim, i meni bez premca najzanimljivije da su na zahtjev o tri najpoznatija suvremena (živuća) književnika/ književnice odgovori u totalnom rasapu, jer imena nisu ponuđena, a spojiti danas tri ista u hrvatskoj književnosti je čak i na tako malome uzorku očigledno nemoguće.  

Vrijedno odvojene, dodatne priče.

I, na kraju, ne mogu se otrgnuti dojmu o neiskrenosti ispitanika, a obzirom na to da mi se posve količinski neki odgovori sudaraju sa stvarnošću, primjerice o prisustvovanju nekim izuzetno vrijednim događajima od tribina do Zagrebačkih književnih razgovora recimo, ali to je ionako izvan ove ankete. Hvala, Vlatka, na nadahnuću!