Knjižnica Sesvete i ove godine u sklopu 10. Noći knjige 23. travnja 2021., između Dana hrvatske knjige i Svjetskoga dana knjige, održava 14. Sesvetski pjesnički maraton.
Za razliku od prethodnih, kao i prošlogodišnji 13. virtualni maraton i ovogodišnji je u virtualnom obliku: više od 120 pjesnika sudjeluje pjesmama pisanim te snimljenim u audio te video formatu, koji su objavljeni na posebnoj mrežnoj stranici https://sites.google.com/view/14sesvetskipjesnickimaraton/home/ Uz druge, i Ivan Babić, Ljerka Car Matutinović, Tomislav Marijan Bilosnić, Marija Lamot, Sonja Manojlović, Siniša Matasović, Josip Pavičić, Mile Pešorda, Sonja Zubović, Nikola Đuretić…Zahvaljujem organizatorima Ivanu Babiću i Mihaeli Bily iz Knjižnice Sesvete, Knjižnice grada Zagreba.
Božica Brkan pročitala je pjesmu Vetrenica nastalu 1986./1987. i objavljenu u zbirci Vetrenica ili obiteljska arheologija, CIP, 1990. Vetrenica je vjetrilica, primitivni stroj za čišćenje žita od primjesa.
Na Tribini Društva književnika u srijedu 21. travnja o temi Zašto digitalna knjiga u Hrvatskoj još nije u trendu? raspravljaju književnici Božica Brkan i Hrvoje Kovačević te knjižničarka Davorka Semenić Premecaktivna članica Hrvatskog čitateljskog društva. Voditeljica tribine Lada Žigo Španić sa svojim sugovornicima pokušava osvijetliti problem naše digitalne knjige s aspekta književnosti, knjižnica, izdavaštva itd. te protumačiti zašto kod nas digitalna knjiga još nije aktualna.
Sudionici govore o tome koji su projekti digitalne knjige u nas pokrenuti, zašto nisu uspjeli, zašto kaskamo za svijetom u kojem ima mnogo online knjižnica i knjiga, kakvo je stanje s autorskim pravima, koje podatke o digitalnoj knjizi imamo na razini Knjižnica grada Zagreba i mnoge druge zanimljivosti.
Imala na čast i zadovoljstvo u srijedu, 7. travnja 2021. zahvaljujući Zoomu biti gošćom doc. dr. sc. Marini Marinković i njezinim studenticama na kolegiju Hrvatska narječja u dijalektalnoj književnosti na Odsjeku kroatistike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Od čitanja pjesama razvio se razgovor, nadam se zanimljiv, o dijalektima danas, napose mojoj kekavici, odnosno o odnosu dijalekta i standarda, odnosu jezika i književnosti, razumijevanju i mnogo čemu. Nadam se da sam odškrinula vrata radoznalosti potencijalnim mladim intelektualkama, budućim kroatisticama.
Doc. dr. sc. Marina Marinković vodi svoj zoom-kolegij Hrvatska narječja u dijalektalnoj književnosti / Fotografija Miljenko BrezakSveučilišna nastava na nov način: odjednom pola Hrvatske / Fotografija Miljenko BrezakGostovanje od kuće / Fotografija Miljenko Brezak
Hrvatsko slovo, broj. 1326., od 12. ožujka 2021. na cijeloj 22. stranici s egidom Hrvatska književnost objavljuje prvi dio, a zatim u broju 1327. od 26. ožujka 2021., također na str. 22., kao nastavak tekst Božice Brkan o knjizi Đure Vidmarovića Moslavina oživljena naslovljen Moslavina rediviva, Matica hrvatska – Ogranak Kutina, Kutina 2020.
Naslovnica Hrvatskoga slova s prvim nastavkomNaslovnica Hrvatsog slova s drugim nastavkom teksta
U broju 4-5 crnogorskog časopisa za kulturu, umjetnost i društvena pitanja „Gledišta“ koji izlazi na Cetinju, krajem prošle godine objavljena je po jedna pjesma tridesetero hrvatskih pjesnika. Urednici su je odabrali među sedam pjesama tih pjesnika zastupljenih u panorami „Razlog za pjesmu“ koju su sastavili hrvatska književnica Željka Lovrenčić i crnogorski književnik Božidar Proročić. Uz pjesme je objavljen i pregovor iz spomenute knjige koji je napisala njena priređivačica.
Luksuzni časopis „Gledišta“ svojom je pojavom izazvao zanimanje crnogorskih intelektualnih krugova kao i onih izvan te zemlje jer promovira najveće vrijednosti njene kulturne scene i objavljuje vrhunske tekstove i prijevode crnogorskih i stranih autora. Glavni urednik mu je Ljubomir Mudreša, a odgovorni urednik Borislav Cimeša. U uredništvu su zastupljena mnoga značajna imena iz crnogorskoga kulturnog i znanstvenog okružja.
Zastupljeni hrvatski autori su: Ivan Babić, Krešimir Bagić, Lidija Bajuk, Enerika Bijač, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ljerka Car Matutinović, Ružica Cindori, Lana Derkač, Dunja Detoni Dujmić, Nikola Đuretić, Ernest Fišer, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Slavko Jendričko, Dražen Katunarić, Marina Kljajo-Radić, Željko Knežević, Maja Kušenić Gjerek, Mladen Machiedo, Siniša Matasović, Stijepo Mijović Kočan, Tomislav Milohanić, Pero Pavlović, Mile Pešorda, Božidar Petrač, Božidar Prosenjak i Ivan Rogić Nehajev. Osim u crnogorskom časopisu, radovi hrvatskih pjesnika u prijevodu Željke Lovrenčić zastupljeni su i u čileanskome digitalnom časopisu Altazorte na web stranici pjesnika i akademika Andrésa Moralesa Milohnica. Ovog su mjeseca u Altazoruobjavljene pjesme hrvatskih pjesnika Krešimira Bagića i Ivana Babića, a na web stranici čileanskog književnika hrvatskih korijena ciklus od dvadeset pjesama Ljerke Car Matutinović.
U broju 705. od 11. ožujka 2021. Vijenac iz pera Ljerke Car Matutinović predstavlja knjigu Razlog za pjesmu: Panorama suvremene hrvatske poezije, sastavili Željka Kovrenčić i Božidar Proročić, a objavljuje Crnogorski kulturni forum sa Cetinja 2020.
Tekst Lj. Car Matutinović o pjesničkoj panorami Razlog za pjesmu… objavljen u Vijencu
Prenosimo tekst iz Vijenca u cjelini s citatom pjesme Košula za na noč Božice Brkan:
„Riječi koje promiču život“, možda je to najpostojaniji stav nestandardiziranih komunikacija i raznolikih psihičko-jezičnih mogućnosti vjerovanja u život, u osebujan intimni prostor bez granica u kojem postoji i cjelina svijeta i koncentracija proturječja.
Simbolika naslova Razlog za pjesmu odvodi nas u knjigu koja govori o nama. Riječ je o autentičnom pothvatu koji povezuje kulture dviju država, Crne Gore i Hrvatske. Možda treba naglasiti da ovo globalistički osmišljeno vrijeme u kojem živimo omogućava promicanje specifičnih dijalektika svakodnevice. U ovom konkretnom slučaju: poetskih.
Naime, vrsna prevoditeljica, hispanistica, književnica i knjižničarska savjetnica Željka Lovrenčić i pjesnik, prevodilac i urednik Božidar Proročić osmislili su dvije knjige poezije (četrdeset hrvatskih i dvadeset crnogorskih pjesnika). Panorama suvremene hrvatske poezije pod simboličkim naslovom Razlog za pjesmu donosi kvalitetan izbor suvremenih hrvatskih pjesnika. Jezično bogatstvo intimnih ispovijedi, lucidnost i otvaranje prema svijetu te jedinstvena i iznimna veza u spoju imaginacije i memorije otkrivaju autore osebujnih poetskih snova: „Tati sam spustio cvijet na ustreptalu dušu / On sniva u mirisima, u bojama svoga zavičaja / Oče, ja sam grad nakon potresa, grad koji niče / Oče, ja sam potres koji vraća se utrobi zemlje / Domu tvome i matere daleke, same otrgnute / Našemu zagrljaju po svojoj posljednjoj želji.“ (Boris Domagoj Biletić, Moj zaključani otac).
Suvremena hrvatska poezija u ovom izboru ističe se živim panoramskim pregledom. Ona je obnavljanje poetske opčinjenosti u spoju s konkretnim psihičkim habitusom. Ona prolazi „kroz riječi“ nudeći svenazočnost pjesme: „Prateći mjesec poput Vergila / poput ratara s rukama punim zemlje / umjesto kamena u mojoj je praćki ptica. / Ona će umnožiti moje poljupce čim te dotaknu / iznenada kad iz tvojih očiju izraste ruža./ Pjesma pisana u ovom raspoloženju/ ne priznaje da ičeg na zemlji ima osim nas.“ (Tomislav Marijan Bilosnić, Između godina koje nas dijele).
Dio naslovnice Vijenca s tekstom o izboru Razlog za pjesmu Ž. Lovrenčić i B. Proročić
U panoramskoj knjizi suvremenih hrvatskih pjesnika uočava se bogatstvo nadahnutih slika koje čine specifičnu atmosferu, promiču dinamički kontinuitet u spoju dodirnute kozmičke samoće koja nas vraća izvorima bića da bi se nastavilo živjeti: „Može li ta krhka riječ, izdići se, / produžiti, osnažiti – / tijesno je – / produbiti život – o može li/ u svečanost postojanja, zahvalnost, / u dijalog i bratski zagrljaj? (Enerika Bijač, Ako poezija može). Simbolički miris ostao je u riječima koje su ponovno zamišljena prošlost, jednostavne i neosporne.
Da bi se čula poetska riječ, treba je ponavljati. Treba poduprijeti poetsku snagu koja animira sva osjetila: suptilnost uspomena, radost opažanja, spoj intelektualnog strpljenja i bliskost održavanja snova. Spoj nježnih i snažnih glasova, bijeg od monotonije i razmetljivosti. I to je poezija! Ironijski odmak, slikovite i satirične sintagme kajkavskog (kekavskog!) idioma, čudesno naglašavaju svenazočnost pjesme: „i velim gda pesmu napišem bome ju bum v stare krpe hitila / i pišem i pišem i nikak da pesmu donapišem / prede se bu moja košula nočna sa razišla / naj se razide a kej je ja bum če mi pesma gotova ne / vujne mi je nekak najlepše leči i / vujne mi se najljepše zdiči“ (Božica Brkan, Košula za na noč).
I za kraj riječ dajem Željki Lovrenčić: „Crnogorskim čitateljima predstavljamo suglasje od 40 snažnih poetskih individualnosti i nadamo se da će uživati u pjesničkoj vještini onih koji trenutačno obilježavaju suvremenu hrvatsku književnu scenu.“
Još jedno vrijedno predstavljanje recentne hrvatske poezije u Crnoj Gori
Hrvatsko slovo, broj. 1326., od 12. ožujka 2021. na cijeloj 22. stranici s egidom Hrvatska književnost objavljuje prvi dio, najavljujući nastavak u idućem broju, tekst Božice Brkan o knjizi Đure Vidmarovića Moslavina oživljenanaslovljen Moslavina rediviva, Matica hrvatska – Ogranak Kutina, Kutina 2020.
Prvi od dva nastavka teksta o knjizi Moslavina oživljena u Hrvatskom slovuNaslovnica rvatskoga slova najavljuje tekst B. Brkan o knjizi Đ. Vidmarovića
Na svom sučelju više od mjesec dana, od 16. veljače do 23. ožujka 2021. u Godini čitanja Knjižnice grada Zagreba predstavljaju književnicu Božicu Brkan i njezin najnoviji roman Generalov sin, Srbin a Hrvat. Književnica i knjižničarka Knjižnice KnežijaSonja Zubović vodi razgovor s Brkan o knjigama, pisanju i čitanju. Uz snimljeni razgovor na youtubu navodi:
Božica Brkan je književnica, novinarka, blogerica,urednica i nakladnica. Diplomirala je komparatistiku i polonistiku na Filozofskom, a na Fakultetu političkih znanosti diplomantica je novinarstva. Više od tri desetljeća profesionalno je radila kao novinarka (dobitnica je i godišnje nagrade HND-a Marija Jurić Zagorka za n uređen novinski prilog, Vrt Večernjeg lista za 2000.) Predavala je stilistiku na komunikologiji Hrvatskih studija. Autorica je brojnih visokonakladnih kuharica, ljubića, kolumni i blogova koji su joj priskrbili naziv čuvarice baštine i pionirke gastrospisateljice. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i zavičajnim kajkavskim, moslavačkom kekavicom. Proza i poezija nagrađiv brojnim nagradama (Nagrada Vesna Parun 2020.), objavljivane u časopisima, zbornicima i antologijama te prevođene na engleski, njemački, španjolski, bugarski i esperanto. Objavljene knjige: – zbirka kajkavskih pjesama Vetrenica ili obiteljska arheologija(1990.), – izbor novinskih feljtona Enciklopedija špeceraja (1990.), – roman Lift ili politička melodrama (1993.), – zavičajna čitanka Oblizeki – Moslavina za stolom (2006.), – knjiga pjesama Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme (2011.), – knjiga pjesama To Toni – Molitva za tihu sućut (2011.), – zbirka kajkavskih pjesama Pevco korak / Kajkavski osebušek za EU (2012.), – roman Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.), – Kajkavska čitanka Božice Brkan (2012.), – zbirka pjesama Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013. (2014.), – roman Ledina (2014.), – zbirka kratkih priča Umrežena (2017.), – zbirka kajkavskih priča Život večni (2017.), – zbirka pjesama Nemoj mi to govoriti (2019.), – zbirka Gastrolatrija s Božicom Jelušić (2020.) te – roman Generalov sin, Srbin a Hrvat (2020.).
20210226
Autorica sa svojim najnovijim djelom objavljenim 2020.
Božica Brkan o najnovijem romanu, knjigama i čitanju
Srdačno zahvaljujem gostoljubivoj urednici emisije Novi valovi dobrote Hrvatskoga katoličkog radija Katarini Varenici, ujedno i urednici kulture HKR, što me je ugostila u petak, 5. veljače 2021. godine, kao (hiperaktivnu) umirovljenicu. Dakako da smo razgovarale i o kulturnim, novinarskim i raznoraznim svakidašnjim temama koliko nam je dopustilo vrijeme trajanja emisije sufinancirane sredstvima EU Europskoga socijalnog fonda. Ako niste slušali, a moglo bi vas zanimati, s veseljem prenosim.
Moj je život pisanje, ali čitanje mi nije manje važno. S njim mi je život i lakši i ljepši. Lijepa me sjećanja vežu za djetinjstvo u moslavačkome selu Okešincu kraj Križa. Sjećam se i čitanja na glas, i pričanja, pripovijedanja, obično navečer oko stola, prepričavanja i strašnih doživljaja, kad još u naše selo nije stigla TV. Ljeti, na zajedničkoj paši, čitao bi netko stariji, jednom mi je krava umalo popasla slikovnicu, svu ju je zazelenjela, ili zimi, osobito kad bismo na badnju večer ležali na slami, na zemljanom podu valjda 200 godina stare Brkanove drvene hiže, pa bi nam strina Jana čitala Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić, ilustrirane čudesnim crtežima Vladimira Kirina. Dio mojih pjesama i knjiga nastao je iz tih doživljaja i priča. Moja kućna knjižnica broji na tisuće knjiga koje prikupljam od 2. razreda OŠ.
Veselim se da sam tu naviku prenijela i svom sinu Ivanu, koji, iako geek i netokrat, također knjige rado čita ili sluša, a kad je bio malen da li je zaspao, provjeravali smo da li ga je knjiga pokrila odnosno pala mu na nos. Osim na promocijama svojh knjiga, ne čitam na glas, ali ne mogu zaspati a da nešto ne pročitam. Često neke književne dvojbe, čak i u romanima, riješim u snu.
