U Državnome arhivu u Sisku u petak, 7. listopada 2022., u predstavljene su panorame hrvatske i crnogorske poezije Razlog za pjesmu i Odlazak u stihove, koje su priredili Željka Lovrenčić i Božidar Proročić. Uz priređivače, panorame je predstavio i profesor Veljko Đukanović. Moderator je bio predsjednik Sisačko-moslavačkog ogranka DHK-a Siniša Matasović koji je, kao jedan od 40 zastupljenih pjesnika u hrvatskoj panorami, pročitao jednu svoju pjesmu. Svoje je pjesme pred iznimno zainteresiranom publikom čitala i članica Upravnog odbora DHK-a Božica Brkan – Vermut i sve passent. Također, prvi put iz crnogorske panorame predstavljene u inozemstvu, pročitane su pjesme od ukupno 20 i dvoje crnogorskih pjesnika Rebeke Čilović i Miraša Martinovića te hrvatskih Enerike Bijač i Slavka Jendrička.
Gosti iz Crne Gore Božidar Proročić, Vejko Djukanović i Veselin Živanović s domaćinima predsjednikom DHK Zlatkom Krilićem, Željkom Lovrenčić, voditeljicom međunarodne suradnje DHK te čšlanicom Uprave DHK kao i Božica Brkan
Na svečanome
otvorenju ovogodišnjih Zagrebačkih književnih razgovora crnogorski su
književnici razgovarali s ministricom kulture dr. sc. Ninom Obuljen Koržinek
te s predsjednicom odbora za obrazovanje, znanost i kulturu u Hrvatskome saboru
prof. dr. Vesnom Bedeković. Ona ih je zajedno s predsjednicom
Povjerenstva za književne veze DHK-a dr. sc. Željkom Lovrenčić pozvala u
Hrvatski sabor. Usprkos svome pretrpanom rasporedu, gđa Bedeković koja njeguje
uspješne veze s hrvatskom zajednicom u Crnoj Gori, posvetila je svojim gostima
sat vremena i provela ih Saborom.
Crnogorski književnici s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek i predsjednicom saborskoga Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesnom Bedeković U posjetu Hrvatskom saboru
U Sisku se
predstavila i ukrajinska književnica Daria Lisenko koja je pročitala vrlo
aktualnu pjesmu napisanu prije pet godina, posvećenu Musku te ukratko
obrazložila svoju temu izlaganja na ZKR-u Hrvatski
i ukrajinski književni huligani – Međunarodne poveznice i utjecaji hrvatske i
ukrajinske alternativne književnosti.
Božica Brkan čita svoje pjesme i dio publike / Foto Miljenko Brezak
U subotu 1. listopada 2022. u 18 sati i u nedjelju 2. listopada 2022. u 16 sati Radio Vrbovec emitirao je emisiju Stara lipa u kojoj Katarina Zadrija, predsjednica Udruge Osebunjek, razgovara s Božicom Brkan o njezinu najnovijem roman Privemeno neuporabljivo. Emisija je snimljena prilikom predstavljanja knjige u Narodnoj knjižnici Vrbovec.
Na snimanje emisije na Radio Vrbovcu / Foto Miljenko Brezak
Suvremena hrvatska književnica Božica Brkan već je gostovala u Vijencu,
a uvrštena je i u knjigu kritika Kraljevstvo za knjigu (2018) pod
naslovom Globalistička prikazanja i mirakuli. Dehumanizirani mirakuli
i moraliteti u autoričinoj knjizi Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka
2013. donose sudbinska stradanja i globalističke lamentacije u kojima
Božica Brkan odrješito polemizira, a njezina je istinska rezignacija osmišljena
ironijskim odmakom.
Budući da smo okruženi svijetom loših nakana, domišljatost i
maštanje stvaraju tzv. filozofiju tjeskobe kojoj se autorica priklonila
ostvarujući čiste tonalitete dramatičnog u svojoj najnovijoj prozi, romanu Privremeno
neupotrebljivo. Imaginativna romansijerska struktura znak je doživljenih
aktualnosti i kad se suprotnosti nagomilaju, sve se pokreće. Svojim
romansijerskim duhom autorica je domišljato i maštovito pokrenula funkcionalan
splet imaginacije i sjećanja. Katastrofalan potres u Zagrebu (2020) autorica
nadahnuto povezuje s isto tako rušilačkim potresom u bijelom gradu Zagrebu
1880, kad je teško obolio i prerano umro naš slavni August Šenoa, neumorno
služeći svome gradu.
Stranica iz Vijenca
U stvaralačkoj analizi novih neočekivanih stvarnosti bića autorica Božica
Brkan pokreće beskonačnu dimenziju proteklih psiholoških zbivanja u nerazmrsiv
kaos nedovršenih snova. To su problemi bitka, problemi nove ritmičnosti života
što se zahuktalo kreće stranicama osebujne knjige koja se u sklopu oživljenih i
nanovo pokrenutih paradoksalnosti zbivanja u stilu žutih oznaka „privremeno
neuporabljivo“i lockdowna,pročita gotovo u dahu:
„Razmišlja Dora kako neprestano i dalje živi, kako se rabi prema nuždi,
potrebi, ali suzdržano, polovično, da se ne složi poput naherenih građevinaneizvjesne sudbine o kojima svakodnevno izvješćuje. Dosadilo joj je
citirati ministre, doministre, državne tajnike, šefove ovoga ili onoga,
načelnike, inspektore i predstavnike kvartova o tome kako se i zašto ruši
slabo, a ne gradi nikako. I najnoviji džingl ostario je.“
I tako dolazimo do književnog fenomena koji smo navikli nazivati užitkom
čitanja. Tomu pridonose i lingvističke aktivnosti paradoksalno sjedinjene u
dijalogu koji promiče meštrijuautoričine
nadahnutosti jezikom.To je zagrebački žargon, agramerski, uz
upotrebu kajkavskog idioma, ali je u službi i profesionalni žargon, govor i
vokabular profesionalaca kojima pripada i glavna junakinja urednica (Purgerica)
Dora, koja je i glavni lik, Dora Krupićeva iz Šenoina Zlatarova zlata.
Premda ovaj nesvakodnevni roman nema obvezni fine, ni prihvatljivu
Ljubav (bez preljuba), bez koje se ne može, nema Happy End, autorica
Božica Brkan putem imaginacije pokušava nas vratiti u svijet povjerenja.
Autoričino viđenje potresa pomalo je i tužno, možda čak „teško pada“: „Ali što
je to s kućom dulje trajalo, to se Dori činilo kako joj i život stvarno postaje
privremeno neuporabljiv.Sve više. Sve više i više.
Kao da se to stanje produljuje. Nije znala tko bi mogao biti mjerodavan da joj
na vlastiti život nakelji spasonosnu žutu naljepnicu. Neki volonter, usputni
pridošlica, tko je i ne poznaje dovoljno? Netko blizak joj? Tko njezin? Je li
netko propisao i zakon o tome?“
Teško je prepričati izuzetno bogatu i zanimljivu tribinu iz serije tribina Hrvatskoga PEN-a Tumači poezije, održanu u utorak 20. rujna 2022. u zagrebačkoj Knjižnici Marija Jurić Zagorka na Krvavom mostu naslovljenu KAJ i ČA – poetski međuprostori, posvećenu dijalektalnoj poeziji.
S tribine: Diana Burazer, Božica Brkan, Evelina Rudan i Nada Galant / Foto Knjižnica Marija Jurić Zagorka
Moderatorica Diana Burazer ugostila je Božicu Brkan, književnicu i novinarku, Maria Kolara, književnoga povjesničara i kritičara, Evelinu Rudan, književnicu, pjesnikinju, književnu teoretičarku i kritičarku i Nadu Galant, pjesnikinju. Otvorene su mnoge nove teme.
S tribine: Diana Burazer, Mario Kolar, Božica Brkan i Evelina Rudan / Foto Knjižnica Marija Jurić ZagorkaDio publike / Foto Knjižnica Marija Jurić Zagorka
Preporučujem događaj snimljen kamerom Hrvoja Grgića.
Posve nedogovoren, a meni vrlo drag finale: čitam svoju kajkavsku “ginekološku” pjesmu TA MOJA KEJ PESMA, a potom je u prepjevu Vlaste Vrandečić Lebarić na čakavski ‘VO MOJA TOBOŽE PISMA na prvo viđenje čita – Evelina Rudan!
U sklopu ciklusa tribina Tumači poezijeHrvatskog PEN centra, održat će se tribina posvećena hrvatskoj dijalektalnoj poeziji.
Pozivnica na tribinu
Na tribini će sudjelovati Božica Brkan, književnica i novinarka, Evelina Rudan, književnica, pjesnikinja, književna povjesničarka i kritičarka, Mario Kolar, književni povjesničar i kritičar, Nada Galant, pjesnikinja i Diana Burazer, moderatorica.
Utorak, 20. rujna 2022. u 19 sati, Knjižnica Marije Jurić Zagorke, Krvavi most 2.
Vrbovec sinoć. Treće predstavljanje romana Privremeno neuporabljivo Božice Brkan protiv utakmice Milan-Dinamo. Pobjeda književnost nad nogometom. Hvala Vrbovčanima na uvijek srdačnom gostoprimstvu. Narodnoj knjižnici Vrbovec i knjižničarki Mateji Hrgan te organizatorima Udruzi Osebunjek Vrbovec i Katarini Zadriji, koja je i vodila (i meni zanimljivu!) večer te uz Želimira Novaka i mene čitala odlomke „najzagrebačkijega romana“. Gostovala sam u Vrbovcu predstavljajući roman Generalov sin, Srbin a Hrvat i zbirku pjesama Nemoj mi to govoriti prije petnaest mjeseci. Bila je prva od dogovorenih deset promocija, a odmah poslije Vrbovca ostalih devet zbog korone smo morali odgoditi. Korona i potres nadahnuli su me za najnoviji roman, pa se nadam i njegovoj drugačijoj sudbini. Hvala i Radio Vrbovcu, naknadno javljam vrijeme emitiranje razgovora.
Gostovanje na Radio Vrbovcu, u emisiji Katarine Zadrije / Foto Miljenko BrezakU Narodnoj knjižnici Vrbovec Katarina Zadrija predstavila je autoricu i njezino novo djelo / Foto Miljenko BrezakČitanje romana naglas / Foto Miljenko BrezakŽelimir Novak: čitanje na prvo viđenje – odlično / Foto Miljenko BrezakPogledom zainteresirane publike / Foto Miljenko Brezak
Dizajn Marina Hržić Basar iz Tiskare I.T.M. Vrbovec
Udruga Osebunjek iz Vrbovca u Narodnoj knjižnici Vrbovec u
srijedu, 14. rujna 2022. u 19 sati organizira predstavljanje romana Privremeno
neuporaljivo Božice Brkan. Vodi Katarina Zadrija. Plakat i pozivnicu
dizajnirala je Marina Hržić Basar iz Tiskare I.T.M. Vrbovec.
Skup Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća od općeg hrvatskog je značaja / Županije na kajkavskom govornom području trebale bi se više zalagati da se kajkavština uključi u nastavni sustav kao izborni predmet / Onima koji međunarodni kod za kajkavski jezik gledaju kao odcjepljenje od hrvatskoga jezičnog korpusa poručujem da krivo gledaju jer to nije bila intencija tražitelja koda
Da smo intervju radili za neke druge novine, nazvali bismo ga životnim. Jer povod mu je sredinom lipnja napunjenih 75 godina Alojza Jembriha, života toliko bogata da bismo prostor višestruko mogli ispuniti i samo nabrajanjem biografskih i bibliografskih podataka. Od 2018. professor emeritus zagrebačkog Sveučilišta, školovanje je započeo u svome Gregurovcu Veterničkom kod Mihovljana, nastavio u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu te na bečkomSveučilištu studijem slavistike, povijesti umjetnosti i filozofije, gdje je tezom iz starije hrvatske književnosti o Antunu Vramcu i doktorirao 1977. pod mentorstvom glasovitoga profesora Hamma. I sam je karijeru završio profesurom na hrvatskoj književnosti starijega razdoblja na Fakultetu hrvatskih studija predajući od 1998, a prije toga predavao je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i Višoj učiteljskoj školi u Čakovcu te gostujući na više sveučilišta izvan Hrvatske. Radio je i u Zagrebu, u Staroslavenskom institutu i Institutu za jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), a bio je u Njemačkoj stipendist Humboldtove zaklade. Znanstvenoistraživački rad Alojza Jembriha usmjeren je osobito na područja povijesti hrvatske književnosti i jezika, leksikografije, dijalektologije, slavistike, hrvatske kulture, hrvatskoga školstva, kajkavske književnojezične baštine i gradišćanskohrvatske književnosti i jezika te hrvatske književnopovijesne protestantistike. Filološke radove objavljuje od 1974., autor je 17 zasebnih knjiga i više od 200 znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Glavna su mu djela: Život i djelo Antuna Vramca (1981), Prilog proučavanju hrvatske književnosti i povijesne dijalektologije (1981), Hrvatski filološki aspekti (1990), Hrvatsko-slovenske književno-jezične veze (1991), Na izvoru gradišćanskohrvatskoga jezika i književnosti / Aus dem Werdegang der Sprache und Literatur der Burgenlandkroaten (dvojezično, 1997), Hrvatski filološki zapisi (1997), Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi (1997), Stipan Konzul i „Biblijski zavod“ u Urachu (2007). Uredio je katalog izložbe Kajkaviana croatica – Hrvatska kajkavska riječ (1996), kojoj je bio i jedan od organizatora.
Naslovnica Vijenca s intervjuom A. Jembriha
Pretiskom ste objavili pedesetak djela iz starije hrvatske književnosti i popratili ih stručnim pogovorima. Zašto je to uopće važno u vremenu i u narodu u kojem se malo čita i recentna književnost?
Ako znamo da je kajkavska književnost stara više od 350 godina i da se o njoj do osamostaljenja RH u
hrvatskoj književnoj povijesti nije na zasluženi način pisalo, a niti u školskim udžbenicima nije imala mjesto
koje joj pripada, onda sam pretiscima kajkavskih književnih djela želio osvijestiti stručnu i ostalu javnost da
hrvatska književnost nije samo ona pisana štokavštinom nego u korpus hrvatske književnost valja i danas
uključiti kajkavsku književnost, speciJčnu po žanru, namjeni i jeziku.
Alojz Jembrih snimljen na krapinskome 21. Znanstvenom skupu Kajkavski jezik, knjižvnost i kultura kroz stoljeća s međunarodnim sudjelovanjem, koji mu je bio i posvećen kao jubilarcu, osnivačku i jednom od važnih organizatora / Foto Miljeko Brezak
Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća s međunarodnim sudjelovanjem u okviru Dana kajkavske kulture u Krapini sa suradnicima iz Hrvatske udruge Muži zagorskoga srca i krapinskog Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo uspijevate organizirati već puna dva desetljeća. Rujanski bi trebao biti posvećen vama. Kako ocjenjujete njegovu ulogu, s obzirom na to da gotovo svake godine završavate opetovanim zaključkom da kajkavski u školi postane izbornim predmetom? Sličan prijedlog odaslali su i iz Kastva, ne samo za čakavski nego za dijalekte, idiome, zavičajne govore… Bezuspješno. Pojedine egzotične govore uspjeli smo uvrstiti u popis nacionalne nematerijalne baštine. Što, prema mišljenju Hrvatske enciklopedije, mrežnog izdanja, „najplodniji suvremeni istraživač hrvatske kajkavske baštine“ sudi o tome?
Točno ste primijetili. Ove će se godine održati 21. znanstveni skup pod naslovom koji sam predložio prije
dvadeset godina – Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća. Neki će kolege reći da je to znanstveni
skup regionalnoga značenja. Slažem se, ali on je i od općega hrvatskog značenja, jer naslov govori da
pridonosi novim spoznajama i vrijednosti jednog segmenta hrvatskoga identiteta. Tko to niječe, smatram
da je izvan zdrave pameti. Dosad je objavljeno pet zbornika referata. Zaključci, apeli koje spominjete,
doista ulaze u sociolingvističko polje i u jezičnu politiku RH. Mislim da bi se županije na kajkavskom
govornom području trebale više zalagati da se kajkavština uključi u nastavni sustav kao izborni. No to ovisi
o sagledavanju realnosti, a ona je u činjenici da se kajkavska književnojezična baština, barem na
kajkavskom govornom prostoru, cijeni i proučava bez primisli da se time ugrožava hrvatski standard
novoštokavske osnovice.
Je li izgledno da će naši učenici prije i standardni hrvatski zamijeniti globalnim engleskim negoli da mogu ponovno učiti materinski kajkavski? Na čuđenje mnogih, i Mate Kapović ističe kako bi odnos prema dijalektima trebao biti daleko slobodniji i demokratičniji i da je apsolutno u redu da se npr. na kajkavskom području uči dijalekt i u školama, da se na njemu pišu knjige i novine ili da se na njemu govori na lokalnim radijima i televizijama.
Slažem s kolegom Kapovićem. No uz poznavanje kajkavskoga dijalekta, potrebno je ipak nešto učenicima
moći reći o starijoj kajkavskoj književnosti od 16. do 19. stoljeća. No tu je drugi problem: kako to uključiti u
nastavni kurikulum? Obično se, sve do danas, govori (i piše) da su učenici preopterećeni predmetima. Ne
znam tko može sebi priuštiti taj luksuz i reći da je preopterećen znanjem i poznavanjem svoje književne
povijesti? Hoće li engleski na globalnom planu nadjačati materinske jezike? Nisam prorok. No sve dok
imamo svake godine 21. veljače – međunarodni dan materinskoga jezika, možda će hrvatski ipak opstati
zajedno s kajkavskim. No na taj dan trebalo bi uključiti i svijest naše javnosti o postojanju kajkavskoga
materinskoga jezika.
Kajkavskome književnom jeziku 2015. dodijeljen je međunarodni ISO 639-3 kôd kjv kao povijesnom književnom jeziku za razdoblje od 16. do 19. stoljeća, te u nekim suvremenim djelima. Mnogi su uvjereni: najviše vašom zaslugom. Iako postoje mišljenja kako, primjerice, ne samo poezije nego i suvremene hrvatske proze nema bez kajkavske (Kovač, Kolar), postoje (i u nekih kajkavaca) oprečna mišljenja o međunarodnom kôdu kajkavskom, jer da se njime naudilo ukupnome hrvatskom jeziku?
Za spomenuti kôd zaslužna je, prije svih, udruga iz Čakovca Kajkavska renesansa, jer je njezin predsjednik
Mario Jembrih tražio i obrazložio opravdanost, a registraciju kôda proveo je SIL International. Moja je
zasluga više logističko-stručna potpora. Tog događaja ni danas u Hrvatskoj još nisu svjesni mnogi, pa ni
neki jezikoslovci i akademici. Dobiveni međunarodni jezični kôd za kajkavski književni jezik odnosi se na
jezik kojim su pisana i tiskana djela od 16. do druge polovice 19. stoljeća. Dakle, jezikom na temelju kojega
se u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu izrađuje Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnoga
jezika (dosad objavljeno 15 svezaka!). Zato mu i jest kodno ime Kajkavian Literary Language, a kôd je od
velike važnosti za biblioteke po svijetu zato što su knjige tiskane na kajkavskom u njihovim katalozima
stavljane i pod srpskohrvatski ili pod slovenski jezik. Slažu li se oni koji negoduju zbog kôda da se kajkavske
knjige tako katalogiziraju? Ako se slažu, onda se odriču i dijela hrvatskoga identiteta. Stvari nisu tako
jednostavne. Poručio bih onima koji taj kôd gledaju kao nekakvo odcjepljenje od hrvatskoga jezičnoga
korpusa, da krivo gledaju, jer to nije uopće intencija tražitelja kôda.
I o kanonima se teško dogovaramo, a recentni nacionalni i vrlo utjecajni antologičari u širokom krugu zaobilaze kajkavsku i uopće dijalektalnu poeziju i prozu. Polemike se izjalove u nove sitne podjele. Kao najveći živući kajkavolog prava adresa ste za sud o tome.
Ako antologičari zaista zaobilaze kajkavska poetska ostvarenja u svojim subjektivnim antologijama, onda je
to znak da upravo oni jezičnopoetski kajkavski odvajaju od općega hrvatskog korpusa. To pak znači da
samo potvrđuju da danas treba pisati zasebne povijesti kajkavske književnosti. Govorimo u množini, jer toj
književnosti pripada nekoliko svezaka povijesti u kojima bi bili prikazani svi kajkavski pisci od 16. do druge
polovice 19. st. A onda cjelovita povijest suvremene kajkavske književnosti također u nekoliko svezaka. No
pritom se postavlja pitanje: imamo li mi autora koji bi se takva posla prihvatili? Mislim da imamo. Jedino je
nejasno hoće li ti autori, kada prijave takav projekt na natječaj koji objavljuju mjerodavne institucije u
kulturi i znanosti, dobiti novčanu potporu. Ne želim ništa prejudicirati, ali mislim da bi takve institucije trebale imati sluha i za kajkavski korpus, bez zadrške. Pritom mislim na povjerenstvo u Ministarstvu kulture i Ministarstvu znanosti RH, koje odlučuje i predlaže novčanu pomoć za projekte
Na samoj
završnici 13. Dana Luke Botića, Kaštela i Đakovo, od 18. do 22. kolovoza 2022.,
u Đakovu je, u Kući Reichsmann, u ponedjeljak, 22. kolovoza 2022. godine predstavljen
novi, peti roman Božice Brkan Privremeno neuporabljivo, Acumen, 2022.
S predstavljanja: Vesna Kaselj, Božica Brkan i Đuro Vidmarović / Foto Miljenko Brezak
Autoričinu biografiju predstavila je Vesna Kaselj, a o književnom radu autorice i o romanu govorio je recenzent Đuro Vidmarović. O nastanku romana o Zagrebu koji počinje u lockdownu zbog korona virusa u ponoć uoči potresa i analizira novonastalu situaciju označemu nerješivom žutom naljepnicom na zgradama i ljudima, o glavnoj heroini Dori te usporedbama s Dorom i situacijom u prvom autoričinom romanu Lift, politička melodroma objavljenome 1993. govorila je sama autorica čitajući odlomke iz romana.
Božica brkan uspoređuje svoj prvi roman Lift, politička melodrama i peti Privremeno neuporabljivo / Foto Miljenko Brezak
B. Brkan dodala je i
kako je upravo na Sarajevo Film festivalu najavljen TV serijal sa zagrebačkom
potresnom tematikom kao u njezinu romanu Metropolitanci i to kaodramedy (drama&komedija), za
koji Dario Vince, glavni kreator i scenarist, kaže kako su pokušali
raditi televiziju koja se tiče ljudi kojima se obraća i to na način na koji ih
ne podcjenjuje te da su htjeli izaći iz stilskog kruga serija rađenih u
„visokom umjetničkom ključu“, poduprtom egzistencijalnim užasom i društvenom
kritikom.
Govori Đuro Vidmarović / Foto Miljenko Brezak
Prije dvije
godine na Danima Luke Botića predstavljen je roman Generalov sin, Srbin a
Hrvat B. Brkan.
Publika u Kući Reichsmann / Foto Miljenko BrezakNa grobu Luke Botića / Foto Miljenko BrezakU žustrom razgovoru Đ. Vidmarović, B. Brkan i T. M. Bilosnić / Foto Miljenko Brezak
Organizatori 13.
Dana Luke Botića su Udruga za revitalizaciju sela OPOR – Botići i Đakovački
kulturni krug, suorganizatori Spomen muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera
Đakovo, Brodski kulturni krug, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Subotica,
Panonski institut Pinkovac (Austrija), Rock klub King Đakovo i Acumen, Zagreb.
Pokrovitelji manifestacije su Ministarstvo kulture i medija RH,
Osječko-baranjska županija, Grad Đakovo i Grad Kaštela.
Za uspomenu iz Đakova: B. Brkan uz Luku Botića / Foto Đuro Vidmarović