Oznaka: Božica Brkan

Freedom ≠ Britney (Sloboda nije Britney) naslov je plesne predstave nadahnute hrabrim svjedočenjem Britney Spears na sudu o njezinu trinaest godina dugom skrbništvu. Praizvedena je potkraj rujna u New Yorku. Pokreti su koreografirani na muziku u kojoj se  prepliću dijelovi izjava pjevačice na saslušanju za skrbništvo i stihova iz njezinih pjesama koji opisuju njezinu stvarnost. Predstavu izvodi troje plesača od kojih svaki predstavlja jednu stranu Britney: Britney kao pop zvijezde, Britney kao majke i Britney kao zarobljenice. Glavni plesač sa solo izvedbom u trećem i petom poglavlju je Tomislav Nevistić (27), mladi Zagrepčanin  u svjetskom usponu. Predstava je izvedena 25. i 26. rujna u Caelum galeriji na Manhattanu, a u nju su se uključili i oni koji podupiru pokret  #freebritney nastojeći osvijestiti javnost za novo suđenje koji dan kasnije, 29. rujna. Dogovorena je također i izvedba predstave potkraj godine u The Tank kazalištu na Manhattanu i House of Yes u Brooklynu. 

Seksualizirane ženske ikone

„Iako su inspiracija i tema inspirirana slavnom osobom s platformom, cijela situacija me potaknula na razmišljanje o običnim ljudima bez glasa, koji se nalaze u istoj situaciji, tj. u zlostavljajućem skrbništvu. Koliko smo mi zapravo slobodni? Imamo li slobodu živjeti na način na koji mi to želimo? Čini li nas život na svoj način ludim ili je to samo percepcija okoline? Istražujući dublje temu i slušajući muziku pop-pjevačice, možda se na prvu ruku pjesme čine banalnim popom, ali ako pažljivo slušamo pjesme i stihove pronalazimo izravne poruke o njezinoj stvarnosti“, pripovijeda Tomislav Nevistić dodajući kako predstava također dotiče i grane feminizma. Bi li sve bilo drugačije da je posrijedi muškarac? Kroz povijest i pogotovo povijest Hollywooda vidimo nepravednost prema ženskim izvođačima, počevši od ranog seksualiziranja ženskih ikona poput Shirley Temple, Marilyn Monroe, pa sve do nedavnih slučajeva medijskoga razvlačenja izvođačica kao što su Amy Winehouse ili Lindsay Lohan.

U slučaju Britney Spears, a i drugih ženskih ikona vidimo nedostatak veza unutar obitelji i izostanka potpore najbližih, dodaje plesač u jednoj od uloga te svjetske zvijezde,  Unatoč ozbiljnosti teme, u svjedočenju ima i intrigantnoga crnog humora, jer Tomislav smatra da umjetnost bez humora nikada nije potpuna i pri koreografiranju je stvarao na tankoj liniji  između parodije i ozbiljnosti, nastojeći izvesti predstavu sa očuvanim integritetom poruke i ozbiljnosti situacije.

Ples je moj životni izbor

Tko je uopće Tomislav Nevistić? Momak koji pleše od svoje četvrte godine. „Ples je“, kaže, „moj izbor. Nitko me na njega nije prisiljavao, ali su me roditelji uvijek podupirali, pa i kad je ples postao i moj  poziv.“ Počeo je plesati u zagrebačkom plesnom studiju Step by step, s kojim je bio na brojim natjecanjima i osvajao brojne nagrade. Najdraži su mu Plesna olimpijada u Rusiji, gdje je osvojio dvije srebrne medalje, i natjecanje u Rimu, na kojem je osvojio zlato. Uz (Sedmu!) gimnaziju je, položivši audiciji, upisao je Školu suverenog plesa Ane Maletić. Htio je upisati i plesnu akademiju u Zagrebu, ali, na žalost, zbog nedostatka prostora te godine nisu upisivali, pa je na mamin nagovor otišao na ljetnu školu u prestižnu akademiju Alvin Ailey u New Yorku, gdje je nakon audicije primljen i u stalni program. Prisjeća se:

„Upoznavši se s tehnikom Graham odlučio sam nastaviti usavršavanje u školi Marthe Graham. Nakon završene prve godine pozvan sam na audiciju za Graham 2 kompanije. To je profesionalna kompanija sastavljena od izuzetnih plesača tehnike Marthe Graham. Svake godine direktor kompanije na audiciji izabere najbolje plesače između stotine plesača diljem Amerike i cijeloga svijeta. Martha Graham smatra se majkom modernog plesa u Americi, totalno reformirajući način plesanja i gledanja na moderni ples koji se protivi zakonima baleta. U Graham 2 kompaniji imao sam čast i priliku nastupati na plesnim festivalima u New Yorku i također u Graham 2 plesnim sezonama, koja se odvija u Penthouse teatru u Westbeth zgradi za umjetnike. Nastupao sam u antologijskim djelima i u ulogama (glavnog) bijelog anđela u Diversion of Angels, Acts of Light inspiriran svjetlošću, Secular Games inspiriran grčkim atletama i geslom kako su plesači božji atlete i rijetko viđena koreografija Owl and the Pussycat. Jedan od najdražih trenutaka mi je bila izvedba Steps in the Street na ljetnoj predstavi jer sam bio prvi muškarac u povijesti u glavnoj ulozi.“

U Graham 2 surađuje s drugim koreografima. Gabriela Vasques osmislila je duete za njega i Caitlin Yatashusi. S koreografijom Cielo Rojo nastupao je u New Yorku na festivalima kao što je Hadson Valley i u kazalištima The Tank i Abrons Arts Center. Koreografija je bila nadahnuta slikom Friede Khalo s dvije identične osobe povezane crvenom i plavom venom, onim što nas jača i što nas slabi. Koreografkinja Fangting Yeji odabrala ga je za svoj plesno-glumački videu Murmur, snimljen za vrijeme korone. Čim su mjere popustile, imao je priliku nastupiti u koreografiji Issaca Iskre kao američki zapovjednik Scobee, izvedenoj u Lagaradia Theatru. Od prosinca prošle godine pleše u Ziel Dance Theateru kao solist.

Korona nam podarila cijeli Grad Central za snimanje plesnog filma!

„Za vrijeme korone cijeli se svijet okrenuo filmu i online načinu rada, pa se i plesni svijet morao prilagoditi tome te sam snimio dva glumačko-plesna filma Me, Myself & Your Eyes i No more Perchance to Dream. Film Me, Myself & Your Eyes nadahnut je mozaikom očiju na postaji podzemne željeznice i istražuje stvarnost i iluziju, ludost i razum, dok nas cijeli svijet promatra. Podsjetilo me to na oči koje nas promatraju preko socijalnih mreža i otkrivaju našu privatnost. Film je nominiran na festivalu New Filmmakers za nagradu za najbolji kratkometražni film. Drugi plesno-glumački film je No more Perchance to Dream, nadahnut slavnim Shakespearovom monologom Hamleta To be or not to be/ Biti ili ne biti. Zbog korone imali smo sreću da smo nekad prepun kolodvor Grand Central imali samo za sebe“, Tomislav Nevistić otkriva širenje svojih plesnih koraka i karijere.

U ožujku prošle godine Ziel Dance Theatre također je organizirao filmski festival Refractions za plesače i koreografe s više od 900 prijavljenih, a Tomislav je imao čast i priliku biti sucem u odabiru filmova za prikazivanje i nagrade. S popuštanjem mjera nastupio je u Philadelphiji na prestižnom festivalu Wawa festival za 4th of July ceremoniju u koreografiji iDance Ministry-Believe for it. Također nastupa sa solom na Manhattnu u galeriji sa scenografijom za koju je sam naslikao i ulja na platnu. Koreografija And there it Was i izvedba je bila inspirirana izlaskom iz pandemije i prelaskom u novu realnost. Koreografija se sastoji od četiri djela:  Duh prošlosti, Imam predosjećaj, Emocija nađe put kroz pukotine i Obavijen zlatom. Nakon dugog online rada bilo mu je, dodaje, prekrasno ponovno nastupati pred rasprodanom galerijom i prenošenjem poruke kroz ples, prvi načinom izražavanja Tijelo nikad ne laže.  Poslije izvedbe pozvan je na gostovanje u Idaho u suradnji s likovnom umjetnicom Jennifer Bell.

Od zagrebačkog Stepa by stepa do Amerike

„U svojoj sam karijeri – uspoređujući s godinama života ne tako kratku, op. a. – stvarno imao priliku učiti i trenirati u različitim stilovima koji su me učinili plesačem kakav sam danas“, ističe Nevistić, koji od vrtića pleše i jako se zanima za gimnastiku i gimnastičke elemente kao što su špaga, zvijezde i premeti. Upisavši Step by step, počinje učiti step koji je promijenio njegovo znanje o ritmu i muzici. Učio je i show dance koji se temelji na gimnastici, baletu i jazzu. U Step by stepu naučio je i prve osnove koreografiranja i nastupa pred publikom. Želeći se baviti profesionalno plesom, upisao je školu suvremenog plesa Ana Maletic, gdje se detaljno učila Laban tehnika. Labana smatraju ocem modernog plesa i notacije i njegove tehnike osvješćivanja kvalitete pokreta pridonijele su, otkriva, velikom razvoju njegove plesne tehnike. U školi su također detaljno učili suvremenu tehniku Release, koja se zasniva na fluidnosti pokreta i otpuštanja težine koja vas pokreće. Tu se susreće  i s klasničnim baletom, ritmikom i po prvi put solfeggiom i osnovama klavira.

„Jako puno učili smo o improvizaciji, koja se danas najviše cijeni i traži na svim svjetskim audicijama za suvremene kompanije“, ističe Tomislav. Dolaskom u SAD 2015. susreće se s novom modernom tehnikom Horton na temelju koje je Alvin Ailey trenirao i koreografirao za svoje plesače. Tehnika je sastavljena od linija i kružnih pokreta koji se različito pretaču od oštrog do mekanog. Na Alvin Ailey akademiji produbljuje znanje baleta i jazza i uči osnove Taylor tehnike proizašle od Marthe Graham i njezinih učenja, a koja je zasnovana na spiralama i kružnim pokretima leđa. Na akademiji se i prvi put susreo s modernom tehnikom Marthe Graham, koju smatra najupotpunjenijom i najkorisnijom plesnom tehnikom, zasnovanom na izdahu (kontrakciji) i udahu (releasu), a temelji se na emocijama. 

U nas muškarci u plesu rijetki i smiješni, u Rusiji i New Yorku – zvijezde

Muškarci u plesu? „To mi je uvijek jako zanimljiva tema i nešto što se stvarno razlikuje ne samo kulturološki po nacijama i državama, nego već i na marko i mikrorazini odnosno veći grad – manji grad. U Americi ovisi o veličini grada, u velikim gradovima muški plesači su cijenjeni i definitivno postoji kultura poštivanja, divljenja i respektabilnost. U manjim gradovima već muški plesači su rijetkost i ne traže se niti se muškarci zanimaju za ples. Kako Amerikanaca ima više nego nas, i plesači su brojniji. Ponekad imam osjećaj da se svi muški plesači sliju u New York i kad sam došao najviše me je iznenadilo koliko muških plesača ima. Konkurencija je zaista jaka! U Hrvatskoj je to nezamislivo toliko zanimanje za ples, uglavnom sam ovdje bio jedini muški plesač. Kod nas se djecu, a pogotovo dječake, ne potiče da se bave plesom. Čak bih rekao da kod nas postoji stigmatizacija muških plesača, ismijavanje, dok su u Rusiji, primjerice, muški plesači nacionalne ikone, atlete i zvijezde usporedivo s kultom sportaša u Hrvatskoj.“

Nova predstava: Lovac u žitu

Tomislav Nevistić nastavlja plesati u Freedom ≠ Britney i već je u pripremama za novu predstavu nadahnutu romanom Lovac u žitu, koja bi premijerno trebala biti izvedena početkom prosinca. Cijelonoćni program bit će ispunjen solima i duetima na temelju Holdenove vizije lovca. Želja mu je da i pleše, a volio bi također održavati plesne radionice u Americi, ali i u Hrvatskoj šireći znanje i svijest o pokretu i plesu. Do toga je dovršetak snimanja novoga plesnog filma On the Egdje of Fame, koji bi trebao imati premijeru također u prosincu.

Turneje i radionice o plesnom pokretu i po školama?

Tomislavu se dopada filmski način rada koji je upoznao zahvaljujući pandemiji, čak ga doživljava puno intimnijim u pričanju priče, ali, dodaje, nastup pred živom publikom je nezamjenjiv. To je trenutak izmjene energije i širenje poruke koja ima najveći odaziv jer je uživo, niste limitirani ekranom i tehničkim ograničenjima, ali film, naravno, može vidjeti više ljudi. Želi se izražavati u oba medija i kombinacijom. Drago mu je da se plesna i kazališna scena napokon otvorila i da se sve polako vraća u normalu. Također Ziel dance Theatre priprema novu turneju gdje će se održavati radionice i odlasci u škole da bi se djeci približio ples u svrhu promicanja umjetnosti i uopće svijest o izražavanju kroz pokret tijela.

20211014