Coffee to go – Umjesto kave 30. travnja 2019.

Da ga ne poznajem, gotovo bih se uvrijedila kad moj Ivan Brezak Brkan, IBB, i k nama već navraća s Caffee to go. Ili, dok krećemo susresti se s njime, iz McCaffea ili odnekud, naručuje neki od svojih brljotaka (posuđujem autorski, pomalo odmilicu, podsmješljiv izraz Maje Matković za kave iz naše nekadašnje Vjesnikove trovačnice!). I ne zovem to kavom nego nešto s nečim.

Ivan Brezak Brkan te duet laptop i coffee to go (Fotografija Božica Brkan)
Ivan Brezak Brkan te duet laptop i coffee to go (Fotografija Božica Brkan)

A nemam mu što zamjeriti, jer da ga je bilo u moje vrijeme, zacijelo bih i ja nekad cijeli dan hodala uokolo s Coffee to go. Dok mu se duša ne ne ohladi nego i zaledi ili dok ga ne popijem. Najmanje dvaput sam se kao mlada novinarka, kad Franckova ciglica još nije ni bila ciglica, a kamoli brendirana ciglica i kad još nisu stigle ni nestašice (i) kave, potrovala ispijanjem, na tašte tijekom dana, najmanje pet velikih šalica turske, kakvu nam je na sedmom katu Vjesnikova nebodera kuhala teta Dragica prije i restoranskih, a kamoli po redakcijskim hodnicima samostojećih automata za kavu i čak espresso aparata. Koliko li sam je samo puta bubnjem svoje teške starinske pisaće mašine prolila po stolu i svim karticama! Ove se kave ni proliti ne mogu. Iako ih nosioci, obično i nosači mobitela, i piju i jedu uz računalo. A, mogu ja i to!

Spremna za šetnju (Fotografija Božica Brkan)
Spremna za van: Joe & The Juice (Fotografija Božica Brkan)

Cilj mojih jarunskih šetnji obično je – kava. Ne puko pijenje nego, i kad ne naručujemo baš kavu, ono oko kave, kafenisanje, ćaskanje. Meni zato kava, recimo, nikako ne može biti sikteruša, iako mi je posljednjih godina, jer bih je se morala i posve odreći, više svjesna žrtva ili odricanje od žrtve, čak i kad je vrlo kratki espresso, izuzetno rijetko espresso doppio, a doma najčešće mješavina instant kave s cikorijom i cimetom. Tko još i razgovara o dobrim starim mješavinama, prženju…? Čak i u reklamama važniji postaje navodni najbolji omjer cijene i kvalitete.

Dunkin (Fotograf Božica Brkan)
Dunkin: boje ljepše od okusa (Fotograf Božica Brkan)

Uz jedno od adventskih kojih li, Zagreb uvijek ima povoda za ulična, meni doslovce sajamska slavlja i prejedanja, IBB i ja, uranio milenijac i okasnjela bejbibumerica, razvili smo jednu od naših uobičajeno žestokih sinovsko-maminskih generacijskih, spolnih itd. rasprava – šteta što ih ne dospijevamo i napisati – o tome kako bi baš mogli napraviti i sarmu to go. U međuvremenu su je i ponudili, ali ne onako kako bih to ja učinila, kad bih baš morala, profinjenijim sarmicama-zalogajčićima, manjim od sinjskih arambašića. Uglavnom se grozim street fooda, a od svih to go, najdraža mi je Poezija to go (hvala, Sonja Zubović!), sad već u svim medijima osim hrane. A  puna su je usta!

Božica Brkan: što još ima osim kave za van? (Fotografija Miljenko Brezak)
Božica Brkan: što Grace Street još nudi osim kave za van? (Fotografija Miljenko Brezak)

Ni u kojem gradu na kontinentima što sam ih prošalabajzala, a kamoli u Zagrebu, nisam vidjela toliko hodajućih odnosno šetajućih kava – IBB i ja i u samome smo izrazu ostali podijeljeni – koliko nedavno u New Yorku. Tek pri kraju desetodnevnoga boravka okus plastike i papira uspjela sam zamijeniti normalnim okusom šalice dokopavši se obične male restoranske za espresso. Espresso doppio, ne veći od najmanjega espressa, u Starbucksu (razvaljuju me i forom i izgovorom imena kupaca koje upisuju na šalicu!), Joe & The Juiceu i u drugim, obično ulančanim, franšiznim kafićima, usputno, ulijevali su mi u poveću posudu, koju, da baš i hoću, ne mogu ni nazvati šalicom.

Aerodrom u Budimpešti, Ivan Brezak Brkan i Božica Brkan te Costa za van (Fotografija Miljenko Brezak)
Aerodrom u Budimpešti, Ivan Brezak Brkan i Božica Brkan te Costa za van (Fotografija Miljenko Brezak)

I odmah bi je poklopili. A izgled? A miris? Kako da se napije grlo, ako prije nisu ni okusili nos i oči? U amerikaniziranom, osobito u manhattanskom akceleriranom svijetu nije to presudno kao u našemu, gdje je kava ponajprije druženje, bilo kao u susjeda Talijana različita u različito doba dana bilo kao u Turaka, meraklijska. Ne nalazim tu sličnost s otuđenim pretužnim likinjama iz mojih priča u zbirci Umrežena, pa i u istoimenoj, s Cat, koja bi možda preko Velike bare i radila from nine to five, a kod nas radi i duže, ali posvuda zacijelo s Coffee to go.

Oslo: Ivan Brezak Brkan i Northlang to go (Fotografija Božica Brkan)
Oslo: Ivan Brezak Brkan, tablet i Northlang to go (Fotografija Božica Brkan)

Coffee to go kulturološki jaz u prostoru i vremenu. New York se i po tome, navodno, bitno razlikuje od ostatka Amerike, i u tome je bliskiji gradskim konglomeratima od Europe dalje negoli vlastitu zaleđu, provinciji. Naručuje i nosa svoje, što bi IBB rekao, salatice i kavice za zajutrak, gablec ili marendu, brunch, ručak ili večeru. Za ured i za park, za faks i za doma. Osobito uokolo nosa kave, smutiće, cijeđene sokove ili zdrave koktele u kojima se množe bakterije. Nekad su se i u nas, kad nisi imao gdje naručiti, iz praktičnih razloga nosile višekatne aluminijske i cinate posude, pikse, kantice, doze, šalondre, u novije vrijeme i termosice s hranom ili čajem odnosno kavom. Ne računam one unučiće s najjeftinijim konjakom, zamjenama za elegantne ploske.

U redu za Ellis Island: on s Coffee to go, a ja s vjevericom (Fotografija Miljenko Brezak)
U redu za Ellis Island: on s Coffee to go, a ja s vjevericom (Fotografija Miljenko Brezak)

Dok se nije razvila cijela svjetska industrija jednokratnih posuda koje podnose i održavaju visoku temperaturu, a da u sadržaj, obično tekućinu, ne ispuštaju nepoželjne kemijske sastojke, te cijela industrija trendovskih, zanimljivo dizajniranih i obavezno brendiranih omota za te posude – prozvala sam ih manžeticama ili čarapicama– da se ipak zna što se nosi i da nosači ne opeku ruke. (Meni Coffee to go najviše ima smisla kad žurimo auto-cestom, kad se auto još ne mora odmarati, pa da usput ne gubimo previše vremena na kavu. Tada jedino, kao suvozačica, pijem kavu iz dobro poklopljene šalice!)

Greenich Village, Rapha, konceptualni kafić za bicikliste i nas, namjernike: napokon drugačija šetajuća-hodajuća kava (Fotografija Božica Brkan)
Greenich Village, Rapha, konceptualni kafić za bicikliste i nas, namjernike: napokon drugačija šetajuća-hodajuća kava (Fotografija Božica Brkan)

Pa zašto onda, pobogu, ne toče manje te kave? Mogli bismo jednostavno manje kupiti više puta, čak i naručiti. IBB ima prihvatljivo mi ekonomsko tumačenje da Amerikanci vole za isti novac dobiti više, ono: najbolji omjer cijene i kvalitete. (Ne računajući u kafiću i dodatnu vrijednost tipa wifi i punjač laptopa odnosno pametnog telefona i usput raduckanje (opet IBB!) na njima dok se čeka kava. Ponegdje čak ograničavaju sjedenje na 15 minuta, što imaš besposleno sjediti? Dobro, ali zašto onda, k vragu, kad već i kupe, to jednostavno ne popiju? IBB me poučava kako ne možeš odjednom toliko popiti, k tome i vrlo vruće tekućine, a obično nemaš ni vremena, pa onda nosiš, pijuckaš, raduckaš i –  griješ ruke. Smije se kad ja, brižna majka staroga kova, zaključujem mimo svakoga, pogotovo mimo svakoga comfort i hipsterskog trenda: Pa da, nedostaje im životne topline.

Božica Brkan

postaja XI: promatračica i konzumentica medija
(iz zbirke pjesama Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013., DHK, Zagreb, 2014.)

jednom su prolazile radnice kamenskoga
političari čija odijela nosite nosile su ko i onda na televiziji
dan za danom prolazile su ulicama da skrenu pozor
na svoj problem
uzimaju im tvornicu
i one prolaze
a mi smo pili kavu i gledali njihovu bučnu povorku ravnodušno
eventualno srknuvši
macchiato produženi molim
ili nešto drugo što tko voli
katkad bismo prvi svrnuli pogled
prije nego što bi se udaljile
tko to dopušta tko dopušta tu antireklamu za naš grad
za našu državu pjenila se neka žena
a vrućina
mogli smo se sjetiti da im naručimo makar
coffee take away

20130106 – 20130118

20190331 – 20190401 – 20190412 – 20190414 – 20190427  

Linkovi

Božica Brkan u Vinyl Caffeu u Bogovićevoj na Druženju s pjesnikinjama i pjesnicima

Odoše ćevapi u to go!

Zar i sarma to go?!

Jela na žlicu? Jede se žlicom, ali jela su sa žlicom!

Može li kava za van zaživjeti u Hrvatskoj?

 

 

 

 

 

Poezija s odojkom hranjenim mlijekom ili Pogled znutra v zutra – Umjesto kave 24. travnja 2018.

Na etnoimanju Večenaj u Goli dvije prijateljice i pjesnikinje, dvije Božice, Jeušić i Brkan kraj vetrenice kao sjećanja na istoimenu prvu zbirku pjesama Brkanove / Fotografija Miljenko Brezak

Još mamurnima od Noći knjige nije zgorega podvući crtu, sagledati stanje. Ma koliko nam svakidašnje crnilo zastire pogled, nekako se spašavam onom Zora puca, bit će dana Petra Preradovića čiju smo 200. obljetnicu rođenja proslavili jučer u Društvu hrvatskom književnika, odmah obilježivši i Dan hrvatske knjige u spomen na dan 1501. kad je Marko Marulić, Otac hrvatske književnosti, dogotovio Juditu. Zato je i Društvo hrvatskih književnika osnovano na taj dan 1900. Hrvatski sabor odlučio je o proglašenju Dana hrvatske knjige 1996., iako ni onda kao ni danas nisu mjerodavni baš ludi ni za knjigom, a još manje za književnicima i uopće umjetnicima ma koje fele, što se najbolje ogleda u financijskoj potpori.

Dobro ozračje sisačke Stihovnice i na fotografiji / Fotografija Miljenko Brezak

Međutim, a nadam se da ne griješim, čini mi se da se mi sami književnici međusobno podupiremo snažnije nego ikad. Umjesto oko bačene sve manje novčane kosti, klasičnoga divide et impera, nakon nekog vremena kao da smo se, jer valjda nam drugo i ne preostaje, usredotočili na svoju prirodu, bit, na – stvaranje!

Voditelji Pjesničkog maratona pjesnici Sonja Zubović i Ivan Babić / Fotografija Miljenko Brezak

Ovoga proljeća valjda samo vinari imaju više zajedničkih skupova, festivala, ocjenjivanja, ovoga i onoga, obilježavanja kojekakvih nagrada i sličnoga od nas. Da ih samo nabrojim, tekst bi bio poduži. Pjesnike uspoređujem s vinarima, jer ih najviše poznajem i znam koliko sami – kao i mi književnici – znaju uživati u rezultatima svoje kreacije, svome smislu i biti, dobrome vinu naime. Živjeli!

Pjesnički let: Božica Brkan i Ivan Babić na izložbi Stihotrona posvećenoj pjesnikinji / Fotografija Miljenko Brezak

A živjeli mi bogme i književnici i pisci, osobito pjesnici, pa i oni, kako bi rekao kolega Dražen Siriščević, koji će to tek postati, koji su našli svakojakih povoda – od Svjetskoga dana knjige i autorskih prava (jer se rodilo ili umrlo nekoliko velikana od Shakespearea dalje), Dana hrvatske knjige (od Marulića dalje), Noći knjige, Dana planeta Zemlje 23. travnja do redovitih tjednih i mjesečnih događanja – da neki tradicionalno već tko zna koji, a neki i prvi put organiziraju kod sebe doma druženje s čitanjem i slušanjem Lijepe Riječi.

Želimir Novak imao je čast da mu odlomak iz upravo objavljene zavičajne knjige pročita i gradonačelnik Nenad Panian / Fotografija Miljenko Brezak

Pretprošle sam subote bila na Stihovnici Siniše Matasovića u Sisku, u četvrtak na šestrosatnom 11. Pjesničkom maratonu Ivana Babića u Knjižnici Sesvete (s mojim Stihotronom!), u petak predstavismo knjigu u Gradskoj knjižnici Dugo Selo, u subotu smo već bili na 5. Pjesničkom susretu Rijeka, šuma, nebo u Piljenicama Đure Vidmarovića s predstavljanjem dvije knjige i čitanjem poezije (Lonjsko polje!), u nedjelju na 1. Festivalu pjesnika od Varaždina do Đurđevca (Drava!) Pogled znutra v zutra Božice Jelušić, koja i umorna ispisuje na Fejsu: Samo pozitiva! A da ne nabrajam što još sve slijedi.

Kolektivna “vatrogasna” u Piljenicama ispred Pakre / Fotografija Miljenko Brezak

Osobito me veseli što ne odustajemo. Od Poezije! Polemizira se katkad ironično, a katkad i bolno, o tome kome je dato (i koliko), a kome (uopće) nije (od love, talenta i ostaloga), ali se piše, čita, čita glasno, sluša strpljivo.

Za sjećanje s 5. pjesničkih susreta Rijeka, šuma, nebo: Alojz Buljan, Davor Šalat, Lana Derkač, domaćin Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Miljenko Brezak / Fotografija Damir Smetko

Ne odustaje se! I uživa u Ljepoti, Kreaciji. I vlastitoj i tuđoj. Taj nam Osjećaj, Doživljaj, pozitivno zajedništvo u tome nasuprot svemu oko nas, nitko ne može niti oduzeti, a niti na to naplatiti porez!

S rijekom Dravom iza i razigranim psom Zorom ispred – samo pjesnici u Ješkovu na 1. susretu Pogled znutra v zutra / Fotografija Miljenko Brezak

K tome, jer to mnoge zanima, dodajem oblizek o tome što pjesnici kušaju uz poeziju. Uvijek se nađe neki sponzor. Doznala sam tako, recimo, da Sisak ima odlične ćevape, a Sesvete pekarnice, Repušnica naše moslavačke kolače, a Piljenice Udrugu Mlinarice koja bi komotno mogla kuhati i za svadbe…

Pjesnička sudbina i odojak nas veže i spaja/ Fotografija Miljenko Brezak

A kad se ne nađe sponzor, pjesnici se pokriju onime što i koliko imaju. I knjige i prijevoz i (s)koštu, što bi rekli moji kajkavci, nekako ne samo skromno pokriju sami, nego na zajednički stol donesu i plodove drugoga svog rada, od paprenjaka, vanili kiflica i gibanica, likera, soka i vina iz vlastita podruma do pečena odojka hranjenog mlijekom (27 kila žive, a 19,5 čiste vage!), istina ne ptičjim, ali uz neizostavnu grajovu šalatu, ciganski grah i nadahnuto preludiranje na cimbalama. A od toga je, mi se vidi, nekak mam bolši i Pogled znutra v zutra!

20180423

Link

http://www.bozicabrkan.com/stihovnica-sisacka-umjesto-kave-16-travnja-2018/

https://www.bozicabrkan.com/bozica-brkan-na-stihotronu/

https://www.bozicabrkan.com/zelimir-novak-ostrnjanski-u-prvom-licu-umjesto-kave-20-travnja-2018/

http://lipovljani.hr/ispovijed-pjesnickih-dusa-u-kapelici-i-uz-pakru-u-piljenicama/

Božica Brkan gošća Sonje Zubović i Poezije to go na Radiju 808

…Poezija to go je između ostalog i radijski serijal kroz koji se družimo s pjesnikinjama i pjesnicima i to ponedjeljkom u 21 sat na #DABplus#DABradio #digitalradio Radiju 808. Autorice i autori nakon kraćeg razgovora sami interpretiraju vlastite pjesme. Čista poezija na Radiju 808! U ovoj smo emisiji ugostili pjesnikinju leeeegendarnu Božicu Brkan. Kako Božica piše? Kako gospođa Brkan čita? Kako Božica Brkan interpretira vlastite pjesme? Autorica i voditeljica emisije je književnica Sonja Zubović a za vas sve zaboravne, one koje je oplela južina, spriječio snijeg, poledica ili jednostavno niste imali struje….tu je naš jedinstveni podcast i slušanje čiste poezije na zahtjev! Press play.

Poezija to go je između ostalog i radijski serijal kroz koji se družimo s pjesnikinjama i pjesnicima. Autorice i autori nakon kraćeg razgovora sami interpretiraju vlastite pjesme. Čista poezija na Radiju 808! U ovoj smo emisiji ugostili pjesnikinju leeeegendarnu Božicu Brkan. Autorica i voditeljica emisije je književnica Sonja Zubović
Božica Brkan kod Sonje Zubović / Fotografija Miljenko Brezak

Poezija to go ili Sonja Zubović go, go! – Umjesto kave 30. siječnja 2018.

Uvijek nadahnuta i duhovita književnica Sonja Zubović pozvala me je 25. siječnja 2018. na snimanje na internetski Radio 808, jer njezin projekt Poezija to go prelazi u još jedno agregatno stanje. Bila je to izuzetna suradnja, doživljaj i provod sa snimateljem Gordanom Antićem i njegovim psom Iggyjem, koji nam je asistirao.

Božica Brkan kod Sonje Zubović / Fotorafija Miljenko Brezak

Prestigla me je Sonja i odmah potom na fejsu objavila fotke s toga čitanja poezije. Uz smajlića, jer prozva me božanstvenom(!?), uzvratih kako se 1. siječnja 2018. napunilo punih 50 godina kako mi je objavljena prva pjesma i uopće prvi tekst. Poeziju s prekidima objavljujem te odavno pišem, a i govorim, ali mi nikad nije predstavljala takav užitak i takvu radost kao sada. Svakako zahvaljujući i rijetkim ljudima poput Tebe i projektima poput tvojega Poezija to go u svim oblicima. Zahvaljujem Ti na podršci i poticajima u ovome vremenu koje sve čini protiv poezije i poetskoga te vezama koje strasno, ustrajno i nesebično uspostavljaš od lijepe riječi do čitatelja i slušatelja kojima je stalo do nje. Tko onda ne bi pisao!? ‬

Što je uopće Poezija to go? Sonja Zubović opisuje:

Skup je dinamičkih aktivnosti osmišljenih u cilju poticanja čitanja poezije za mlade i sve one koji se osjećaju mladima. Uz osobnu ljubav i strast prema poeziji ima i još jedna značajna dimenzija koja me pokrenula u osmišljavanje projekta pa ste mogli primijetiti da volim isticati kako je upravo poezija laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta.

Sonja Zubović i Božica Brkan prije snimanja / Fotografija Miljenko Brezak

Projekt je prvotno u kolovozu 2015. zaživio na društvenim mrežama. Unatoč uvriježenim mišljenjima kako mladi ne vole poeziju, uvjerena u suprotno, samo valja otkloniti predrasude i približiti im je na primjeren način, Sonja je osmislila svoj projekt kojim je, uvjerena je, poezija dobila jednu sasvim novu razvojnu šansu u društvu. U određenim periodima profil Poezija to go na Facebooku pratilo je i do 23.000 ljudi, a to je u fizičkim okvirima usporedivo s gradom veličine Požege. Doduše, dodaje, sada društvene mreže potiču financiranje reklama pa je taj broj vidljivosti niži. No ni oko te činjenice se ne okreće svijet, jer se projekt ionako odvija na više dinamičkih načina.

Također od 2015. Sonja organizira i vodi povremena javna događanja Poezija to go – Druženja s pjesnicima, u okviru kojih su već do sada nastupili mnogi etablirani autori kao Enes Kišević, Darija Žilić, Davor Šalat, Ivana Šojat, Ivan Babić, Irena Matijašević, Lana Derkač, Ružica Cindori, Božica Brkan, Diana Burazer, Lada Žigo, Ljerka Car Matutinović, Miroslav Mićanović, Branko Čegec, Miroslav Kirin, Robert Roklicer, Ivan Herceg, Aleksandra Orlić, Livija Reškovac i mnogi drugi

Često volim naglasiti kako Bog voli živu riječ, ističe Sonja Zubović, a potvrdilo mi se to i prilikom tih druženja s poezijom i pjesnicima, jer su izuzetno lijepo posjećena. Unatoč kiši, kino dvorana Mueller uvijek je dupkom puna. To mi daje veliki osjećaj zadovoljstva, jer osjećam da radim nešto lijepo i dobro. Ostaje osjećaj divnih trenutaka, ali i trajni dokument vremena, jer svi takvi događaji ostaju trajno zabilježeni na internetu u obliku video snimki. Ti događaji nastavljaju svoj digitalni život, jer ih sve možete vidjeti recimo na you tubu pa možda će jednom biti zanimljivi studentima ili samo ljubiteljima književnosti. Moram napomenuti kako je za taj program pjesničkih tribina Tekston umjetnička organizacija i podržana u određenom financijskom iznosu i od Ministarstva kulture, na čemu sam neizmjerno zahvalna.

Nakon što su zaživjele pjesničke tribine druženja s pjesnicima u okviru višegodišnje suradnje s kolegama s internetskog radija 808 polako se iznjedrila nova ideja o radio emisijama. Zajedno smo pokrenuli ciklus radio emisija Poezija to go druženje s pjesnicima, govori Sonja. Krenuo je 29. siječnja 2018. i emitirat će se svakog ponedjeljka u 21 sat. Prvi gost bio mi je pjesnik Ivan Babić, slijedi Diana Burazer, pa redom da sada ne nabrajam dalje. (Javim kada slijede moji stihovi, op. BB).

Gordan Antić, Radio 808/ Fotografija Miljenko Brezak

Svaki put u emisiji je gost jedan pjesnik ili pjesnikinja, emisija je osmišljena tako da najviše prostora daje poeziji. Ona ionako najviše govori o nama. A autorska interpretacija jedna jedna je izvanvremenska dimenzija djela, a nekako mi se čini da radio dokida sve druge razne treme koje idu uz sliku i publiku, ističe Sonja Zubović, ovdje urednica emisije Poezija to go druženje s pjesnicima na digitalnom Radiju 808, koja se može slušati i uživo, a također ostaje na internetu kao trajni zapis.

Na kraju, ako dosad niste znali, dodajem da je Sonja Zubović (1962.) rođena Zagrepčanka, profesorica jugoslavenskih jezika i književnosti. Radi u kulturi s djecom i mladima. Piše za djecu i odrasle i ima izuzetno bogatu bibliografiju, kako poezije tako i proze. Članica je Društva hrvatskih književnika.

20180130 – 20180201           

linkovi

https://www.youtube.com/watch?v=HFj2Op0NgGM

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-27-svibnja-2016-mario-kolar-izmedu-tradicije-i-subverzije/

http://www.autori.hr/novost/pjesnicka-vecer-projekta-poezija-to-go/

http://kult-portal.com/poezija-to-go-druzenje-s-pjesnicima/

http://fama.com.hr/poezija-to-go/

http://www.maxportal.hr/vijesti/zagreb/poezija-to-go-sonja-zubovic-na-jutru-poezije/