S geslom Sačuvajmo dragi nam kaj na 25. Kajkavijadi Društva Naša djeca u Varaždinskim Toplicama 19. studenoga 2017. među dvanaest skupina iz pet kajkavskih županija predstavila se i dramska grupa Društva Naša djeca Vladimir Nazor Križpovijesnim prikazom SipčinaBožice Brkan.
“Sipčina” na pozornici Kajkavijade / Fotografija Božica Brkan
Nastupili su mali glumci: Jana Krivec kao Arheologinja, Tamara Martinjak kao mala MiIka Trnina, Matko Kepe kao Rimski vojnik, Zara Broz kao Turčin, Borna Živković kao Profesor Badalić, Josipa Čukelj kao Arheolog i Mia Kuzmić kao Orač.
Glumci i njihova voditeljica – redateljica Marica Kukor poslije izvedbe “Sipčine” / Fotografija Miljenko Brezak
Voditeljica skupine Marica Kukor bila je vrlo zadovoljna izvedbom i uigranošću, unatoč kratkome vremenu. To je inače već treća igra zaredom, poslije Selfie na kipec na Kajkavijadi 2015. i Žabari jel žabe na kolec na Kajkavijadi 2016., a u nizu više godina nastupa i s poezijom na zavičajnoj kekavici iste autorice i kriške djece.
Božica Brkan, autorica teksta “Sipčine” zahvaljuje mladoj glumačkoj družini poslije premijere / Fotografija Miljenko Brezak
U dva dana jubilarne Kajkavijade nastupilo je ukupno oko 700 djece.
Božica Brkan u Mjesecu hrvatske knjige ima književnu večer u Bedekovčini / Fotografija Miljenko Brezak
Književom večeri Božice Brkan, pjesnikinje, kolumnistice, novinarke 14. studenoga 2017. u Bedekovčini je obilježen Mjesec hrvatske knjige.
Publika / Fotografija Miljenko Brezak
Puna dvorana Općine Bedekovčina vrlo radoznale i predane publike imala je priliku uz autoricu slušati čitanje pjesama (organizatorica AnicaKopjar iz Knjižnice Bedekovčina) i proze (MartinaBičanić) te glazbenike, mladu violončelisticu JanuKrušelj (zajedno nastupale u Zlataru na Danima kajkavske reči) i vokal uz gitaru sestru i brata Gloriju i AdamaSvečnjaka te vokalne ženske skupine KUDBedekovčina i FolklorniansamblŽune, koje su autorici bile iznenađenje izvođenjem narodne njezine zavičajne I ja jesam moslavačkodete poslije vrlo uspjeloga prošlogodišnjega nastupa u Donjoj Stubici.
Mlada violončelistica Jana Krušelj / Fotografija Miljenko BrezakSestra i brat Glorija i Adam Svečnjak / Fotografija Miljenko Brezak
Ravnateljica knjižnice Anica Kopjar, koja se ovom uspjelom večeri poslije vrlo uspjele knjižničarske karijere bliži mirovini, izuzetno zanimljivo zamislila je i vodila raznovrsnu večer predstavivši same književne početke Brkanove upravo u bedekovečkom kraju tinejdžerskim nastupima i nagradama sredinom sedamdesetih (dipovci ah dipovci,ajči ajči, Poslijepodnevna ljubav…) na tadašnjem Susretumladihpjesnikai recitatora u Poznanovcu, preko predstavljanja prvih knjiga početkom devedesetih (Vetrenica ili obiteljskaarheologija, Enciklopedija špeceraja) te ponovnim nastupima na bedekovečkim pjesničkim susretima u posljednjem desetljeću (svepasent, štikla…).
Ravnateljica knjižnice i voditeljica večeri Anica Kopjar čita poeziju kojom je Božica Brkan već u mladosti gostovala u Zagorju/ Fotografija Miljenko BrezakMartina Bičanić čita odlomak iz “Ledine” Božice Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Čitane su brojne pjesme iz različitih zbirki (Vetrenica ili obiteljska arheologija, Bilanca 2.0 ili odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme, ObrubljivajeVeronikina rupca ili Muka 2013., To Toni – Molitva za tihu sućut, Pevcov korak / kajkavski osebušek za EU, Kajkavska čitanka Božice Brkan…) sve do najnovijih neobjavljenih, kako na standardu tako i kajkavskih, zatim ulomci iz romana Ledina (Zakej mi je to Bogdal?) i priče iz najnovijih, nedavno objelodanjenih zbirki priča Život večni (Dvena grobu) i Umrežena.
Nastup vokalne ženske skupine KUD Bedekovčina / Fotografija Miljenko Brezak
Nije izostao ni razgovor o novinarskim temama, posebice o baštinskima i gastro te o više od 50-tak kuharica (Oblizeki – Moslavina za stolom i www.oblizeki.com) te blogu www.bozicabrkan.com, radionicama i drugima.
Folklorni ansambl Žune, Anica Kopjar, Božica Brkan i općinski načelnik Darko Ban poslije književne večeri / Fotografija Miljenko Brezak
Bedekovčani su se pokazali uistinu sjajnim domaćinima, koji umiju uživati u dobroj literaturi i poticajnom dijalogu.
U rubrici Izlog knjiga pod naslovom Pisanje je osmljenički posao, Hrvatsko slovo, broj 1177., od petka, 10. studenoga 2017., čitateljima skreće pozornost, uz u prošlom broju u istoj rubrici Hrvatskog slova predstavljenu knjigu priča Božice Brkan Umrežena, na upravo iz tiska izašlu i zbirku iste autorice Život večni.
Navodi i neke od priča u ovoj novoj knjizi Božice Brkan na moslavačkoj kajkavštini – kekavici njezinoga rodnoga sela: Sovica, Kak su barjak kupuvali, Graditelj gospon Kundić, Kaka Pepec ne cvetja štel, zaključivšida će i ovoga putazvonka kajkavština osvojiti srca čitatelja.
U rubrici Izlog knjiga, naslovivši tekst naslovom jedne od priča satira Svojih tijela gospodari, Hrvatsko slovo, broj 1176., godište XXIII., od petka, 3. studenoga 2017., prikazuje zbirku kratkih priča Božice Brkan Umrežena.
Nabraja neke od dvadeset i tri fikcionalna teksta i dva nefikcionalna, uvodni (Fikcija i fakcija, naracija, čiča-miča ili priča o mojoj priči) potpisuje autorica a zaglavni, pogovorni (Što ti je vrijeme, što su ti tjedni…) Miroslav Mićanović, kojega i šire citira.
Uz mnoge svoje izložbe etnologinjaSlavica Moslavacpripremila je i objavila vrlo zanimljive kataloge, a uglavnom ih je sama i uredila i grafički oblikovala. Nisam usamljena u pomisli kako je šteta što ih (još!) nije obuhvatila jedinstvenim radom, doktoratom, knjigom čime li. To prije što je i mnoge KUD-ove, pjevačke grupe dovela ne samo do pozornice pobrinuvši se za njihovu odjeću te glazbu i pjesme.
I uz izložbuZaviri ispod / donje rublje i higijena otvorenu 12. listopada 2017. u Galeriji Muzeja Moslavine Kutinaobjavila je istoimeni katalog, koji je mnogo više od prigodnoga i koji uz matični kutinski Muzej Moslavine, potpisuju i Muzej Grada Đurđevca, Muzej Đakovštine, Muzeji hrvatskoga Zagorja odnosno kumrovečki Muzej Staro selo, Gradska knjižnica i čitaonica Lipik, Posudionica i radionica narodnih nošnja Zagreb odnosno mjesta koja će izložbu ugostiti tijekom 2017. odnosno 2018. godine.
Na 74 stranice, ilustrirano brojnom fotografijama s izložbe te fotografijama izložaka, slijedi predstavljanje higijene lica, zidnjaka s klasičnim Ruka ruku mije, obraz obadvije!, prvo kupanje novorođenčeta, zatim pranje rublja i tijela, pripremanje domaćega sapuna , podsjećanje na reklame za plavi i crveni (!) radion, štirkanje… A onda slijede čipka te povoji, benkice, gege, zatim čarape, potkošulje, spavaćice i pidžame, korzeti, grudnjaci i gaće s razvojem od 1800. godine do današnjih tangica. Ne nedostaje ni kupaćih kostima i haltera iz ženskoga, a bome ni nakurnjaka iz muškoga ormara.
Presnimljeno iz kataloga
Već sam s izložbe predstavila kako su se umjetnici nadahnjivali donjim rubljem od likovnih (gips Zvonimira Gračana, pastel Želimira Šiška, akvarel Ivane Ožetski, kombinirana tehnika Vlatke Vidiček Dama, tempera Stjepana Dragičevića, crteži Zorke Sever itd.) do narodnih u pjevanim bećarcima na primjer, gdje je Slavica Moslavac ipak doma (sve do modne revije koja je na otvorenju dodatno oživjela izložbu!): U mog baće šlingovane gaće,/ A u hulje nema ni košulje. Zatim Imam kuma, a imam i kumu,/Kuma nosi gaćice na gumu. Moram se pohvaliti i da mi je na duplerici objavljena nova pjesma, kajkavska, ali s rječnikom košula za na noč.
Pjesma Božice Brkan u katalogu
Ne prvi put, Moslavac osim etnološke, kako bi htjelo reći zanimanje i životni poziv te autorice, prelazi i širi temu i antropološki. Tako izložbu zaista mogu obići ne zamo znatiželjnici, nego i školska djeca, kako vidim na fejsu.
Odličnom katalogu (engleski summary), koji je izuzetna vrijednost i samostalan, otisnutom u 500 primjeraka, što danas nije ni mala naklada, zamjerila sam propust, gotovo uobičajen u Moslavčeve, zacijelo zbog štednje, što je i ovaj put propustila objaviti vlastitu biografiju i bibliografiju. Nema zašto biti skromna. Pa sam je natentala da mi pošalje službenu biografiju-bibliografiju kako bi je, samo uz neznatna kraćenja, podijelila s poštovateljima i s onima koji će to, nema dvojbe, tek postati.
Ništa do gaća! Slavica Moslavac / Fotografija Božica Brkan
“Rođena sam 13. travnja 1955. u Kutini gdje sam završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu (Odsjek: povijest i etnologija), diplomirala sam 1980. i stekla stručno zvanje profesora povijesti i etnologije. Iste godine zaposlila sam se u Muzeju Moslavine na radnom mjestu kustosa etnološkog odjela, gdje radim i danas, ali kao etnologinja i muzejski savjetnik. Pet puta sam obnašala funkciju ravnatelja Muzeja Moslavine i to od 1991.-1995. i od 2000.-2016. g. Dobitnica sam Godišnje nagrade Grada Kutine za 2004.
U tridesetpetogodišnjem radu istraživala sam Moslavinu, Bilogoru, hrvatsku Posavinu, Banovinu i zapadnu Slavoniju. Objavila sam niz popularnih članaka, stručnih i znanstvenih tekstova, publikacija, kataloga, priručnika, razglednica i etnografskih mapa. Velik dio vremena posvetila sam izučavanju: folklornog i građanskog kostima Moslavine, ali i nacionalnih manjina naše županije, tradicijskoj i građanskoj arhitekturi Kutine, Moslavine i Posavine, glazbenoj baštini sjeverozapadnog dijela Hrvatske, dječjim igračkama i igrama, tradicijskim obredima i običajima. Od običaja moslavačkog kraja obradila sam gotovo sve godišnje i radne običaje: božićne, uskrsne, marijanske, ivanjske, jurjevske, martinske, prvomajske, vinsko-vinogradarske, pokladne, žetvene i dr.
Presnimljeno iz kataloga: kako se doma proizvodio sapun
Bila sam inicijator priredbe Dani kruha i kolača u Kutini, autor izložbi i prigodnih brošura pod nazivom Kruh naš svagdanji, Zlatom sjaji naše klasje, do Priče o kruhu ili Dok je kruhaikakva ne boj se glada nikakva. Moslavačko posavski običaji i vjerovanja, a u suradnji s Koncertnom direkcijom Zagreb i Hrvatske žetvene tradicije dvadesetoga stoljeća koja je osim u Zagrebu bila postavljena i u Kutini, Slavonskom Brodu, Đurđevcu, Koprivnici…
Od značajnih samostalnih radova izdvajam: Priručnik za rekonstrukciju moslavačke narodne nošnje (pisane dvojezično na hrvatskom i engleskom jeziku), obogaćen brojnim fotografijama i krojevima prema kojima se može napraviti i rekonstrukcija toliko potrebna za današnje folklorne skupine u izdanju Hrvatskog sabora kulture iz Zagreba (1999.). Etno mapu Ljubljeno moje moslavačko ruho (1995.), S onu stranu Savice, 2000., u izdanju Otvorenog pučkog učilišta iz Ivanić Grada, te etnografsko likovnu mapu Akvareli Sandora Erdödyja iz 1837. u izdanju Muzeja Moslavine, 2002., koja govori o najstarijoj moslavačkoj nošnji pronađenoj u kožnoj mapi iz 1854., a danas se čuva u Savaria muzeum Szombathelyu u Mađarskoj, slijede još dvije mape i to: 50. godina Muzeja Moslavine tiskane povodom 50. obljetnice rada i postojanja iz 2010. te Narodne nošnje Moslavine, Hrvatske Posavine i Banovine iz 2015. i mapu KUD Kloštar – 20 godina vjernosti tradiciji i zavičaju (2016.).
Fotografija s izložbe i iz kataloga
Autorica sam niz izložbi uz koje je tiskan i katalog-knjige: Godišnji ophodi plodnosti (2003.); Pisano i risano (2002.); Lončarstvo u moslavačkom kraju (2002.); Etnografska ostavštinaZorke Sever (2005); Narodne nošnje Novske, Jasenovca, Krapja i Lipovljana (2005.); Građanski elementi u tradicijskom odijevanju (2006.); Kad zasvira lane moje (2007.); Radosnaje pjesma naša (2007.); Utkana ljubav (2007.), Život s vinogradom i vinom (2008.), Crvena i bijela Moslavina (2008.), Gospocke fele s Posudionicom i radionicom narodnih nošnji iz Zagreba (2007.); KUD Kloštar – baština zavičaja (2007.); KUD Ogranak seljačke sloge iz Posavskih Brega (2004.); Arhitektura u Crkvenoj ulici u Kutini (2006.)., Tradicijski vezovi nacrkvenom ruhu (2012.), Narodne nošnje nacionalnih manjina (2013.), Fotografije ‘z ladlina (2014.), Tradicijsko ruho – obiteljsko nasljeđe (2015.), Banova i ta tvoja sela (2015.), Božić uvrijeme Bonifacija Pavletića (2016.), Urodila žuta dunja (2012. i 2016.), Zaviri ispod, higijena i donje rublje (2017.).
Urednica sam, autorica tekstova i inicijatorica ponovnog izlaženja stručne publikacije Zbornika Moslavine II /1991-1992/; III /IV; 1993-1994./ V-VI /2003., VII /VIII 2004/2005; IX/X 2006/2007. godine, XI/XII 2008./2009; XIII 2012; XIV 2014; XV 2016. Autori tekstova su i brojni eminentni stručnjaci iz Kutine, Siska, Novske, Popovače i Zagreba. Inicijatorica sam i četiri godine urednica Pučkoga kalendara Sisačko-moslavačke županije, koji je počeo izlaziti 1999. za 2000. godinu.
Presnimljeno iz kataloga: razvitak gaća
Od izložbi s povijesnom tematikom izdvojiti ću: Milka Trnina – hrvatski slavuj, 1998., Izložba je postigla izuzetan uspjeh te obišla osam gradova i to: Kutinu, Križ, Ivanić Grad, Novsku, Bjelovar, Sisak, Novu Gradišku i Zagreb. Izložba Pučki kalendari, 1999. bila je predstavljena u Kutini, Đurđevcu i Novoj Gradišci, a govori o pismenosti hrvatskog seljaka i ulozi pisane riječi sredinom 19. stoljeća. Izložbom Čipka u Moslavini koja je bila postavljena u Kutini, Novoj Gradišci, Garešnici i Sisku predstavila sam čipku kroz povijesna razdoblja i kao ukrasni dodatak na folklornom i građanskom kostimu tijekom 18., 19. i početkom 20. stoljeća. Uz svesrdnu pomoć Turističke zajednice grada Kutine i Hrvatske žene tiskane su razglednice s narodnim nošnjama, kao i prva moslavačka mapa pod nazivom Ljubljeno moje moslavačko ruho, koja pored sažetaka na tri strana jezika: engleski, njemački i talijanski, sadržava dvadesetak listova color fotografija svečane, mladenačke, dječje, radne i žalobne odjeće. U izdanju Muzeja Moslavine, a uz pomoć Cards 2003, tiskano je Nasljeđe… turistička publikacija na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku.
Istraživala sam povijest grada Kutine i tiskala set starih razglednica Kutine (dva puta). Autorica sam tekstova u Vodiču grada Kutine, pobjednica Kutinskog suvenira u izričaju dunje, muzejskih suvenira (preslice, soljenke – babe, škrinjice…). Bila sam aktivna sudionica-predavačica na Međunarodnom festivalu čipke u Lepoglavi 1998., na prvome Međunarodnom skupu amaterske glazbe u Fondettu u Francuskoj (predavanje o značajnim manifestacijama u Hrvatskoj i očuvanju kulturne baštine), na Međunarodnoj školi folklora na Badiji kraj Korčule, Kaštel Štafiliću, Pučišćima na Braču, Crikvenici, (od 1996….) niz godina izlažem praktični i teorijski dio o plesovima, pjesmama, običajima i nošnji Moslavine, Posavine, Turopolja, Banovine, Bilogore i zapadne Slavonije. Škola je u sklopu Hrvatske matice iseljenika iz Zagreba, koja je 2003. bila i suorganizator izložbe mađarskog slikara Sandora Erdödyja u Kutini, Popovači, Mohachu, Barcsu i Pecuhu (Mađarska) i Kumrovcu, te srednjovjekovnom gradu Podsredi u susjednoj nam državi Sloveniji.
Održala sam niz stručnih predavanja u Kutini, na Stručnom skupu Prijatelji baštine u Ivanić Gradu predavala sam o vrijednostima i očuvanosti baštine ivanićgradskog kraja (2003.), u Sisku: Narodne nošnje, nakit i oglavlja u Sisačko-moslavačkoj županiji (2001., 2002.. 2003.. 2004. te Moslavačkoj narodnoj nošnji, 2016.), u Okučanima stručni skup etnologa na temu obnove i rekonstrukcije narodnih nošnji održala sam predavanje U potrazi za baštinom, a u Žepču (Bosna i Hercegovina), 2015. predstavila izložbu Priča o kruhu ili Dok je kruha ikakva ne boj se glada nikakva, kao i dva predavanja na temu kruha te dvije plesne radionice s temom žetvenih običaja moslavačkog kraja. 2016. u Zagrebu u povodu 50. obljetnice Međunarodne smotre folklora na stručnom skupu etnologa održala sam predavanje o ulozi etnologa u stručnim komisijama, a u Etnografskom muzeju postavila izložbu Urodila žuta dunja /o dječjem svijetu tj. odjeći, igrama i igračkama u Moslavini, Hrvatskoj Posavini i Banovini te održala plesnu radionicu za djecu.
Bila sam predavač na seminaru folklora Slavonije, Baranje i Srijema 2000., 2001., 2002., 2004., 2006., 2008., 2011., 2013., 2014. i 2015., gdje su bile predstavljene sličnosti i razlike istočno moslavačkog te zapadnoslavonskog tradicijskog ruha i plesova duž Poilovlja, dječje igre i glazbala Bilogore i Moslavine te tradicijske frizure i oglavlja. Ostale plesne seminare održala sam u Zagrebu, Bjelovaru, Kutini, Čakovcu, Koprivnici i Sisku kao i u Rosenheimu u Njemačkoj. Voditeljica sam niz etnoloških radionica: ukrašavanje pisanica voskom (od 2000. održavaju se u Kutini, Banovoj Jaruzi, Ivanić Gradu, Popovači, Garešnici, Ivanić Gradu, Donjoj Gračenici…), izrada fašničkih maski, izrada tradicijskog nakita, božićnog nakita, plesne radionice…).
Vanjski sam suradnik HRT-a, bila sam stručni suradnik na snimanju filmova Moslavačke slike,Kutino – dunjo moja, Kutinska bajka, Božićni običaji, Život uz Savu, U ime škrleta, Tradicijske pregače – donacija Ivana Lackovića Croate, Moslavačka tradicijska berba, 45 godina Muzeja Moslavine, U potrazi za baštinom, Valentinovo, Spomenari-ljepote prošlosti…
Svoje znanstvene, stručne i publicističke članke objavljujem u Zborniku Moslavine, Muzejskim vjesnicima, glasilu muzeja sjeverozapadne Hrvatske od 10. do 22. broja, Vijestima muzealaca, Kaju časopisu za književnost, umjetnost i kulturu, Riječi iz Siska i Sisačkom godišnjaku, u brojnim katalozima skupnih ili autorskih izložbi, Pučkom kalendaru Bilogorsko bjelovarske i Sisačko moslavačke županije, Hrvatskom kajkavskom koledaru iz Čakovca itd.
Prošlost glazbene Moslavine ovjekovječila sam i nosačima zvuka zavičajne glazbe Vijenac žita, vijenac zlata u izvedbi KUD-a Husain, 2001., Široka je Moslavina-folklorna glazba Moslavine, 2008. u izvedbi isto KUD-a Husain, a nosač zvuka Volim milo, ma siroče bilo, 2014. u izvedbi KUD-a Kloštar iz Kloštar Ivanića. Aktivni sam sudionik brojnih folklornih priredbi, pjevačkih susreta, glazbenih festivala i drugih manifestacija, izložbe vina u Kutini, Festivala dječjeg folklora Hrvatske, koji se već 15 godina održava u Kutini, član brojnih izbora za najoriginalniju narodnu nošnju, snaha, djevojaka i baja od Kutine, Novske, Đakova, Starih Mikanovaca, Koške, Pleternice, Ivanić Grada, Grubišnog Polja, Volodera, Sunje, Novske, Krapja, Male Subotice, Samobora, Nove Gradiške…
Sva etnografska građa Muzeja Moslavine Kutina je inventarizirana, uvedena u muzejski program M++, i zbirke su od strane Ministarstva kulture RH registrirane kao kulturno dobro.
Kao ravnateljica Muzeja Moslavine od kapitalnih građevinskih radova ističem vrlo uspjelu sanaciju i adaptaciju bivše kurije grofova Erdödyja iz 18. stoljeća, danas Muzej Moslavine, u čijem su prizemnom dijelu smještene stalne novo postavljene zbirke i to: etnografska, kulturno povijesna i arheološka. Autorica sam etnografskog i prvoga kulturno-povijesnog stalnog postava, otvorenoga za građanstvo 2003. godine. Ali i vrlo dobro uređenu zgradu Galerije, bivšu građansku kuću obitelji Ausch, s kraja 19. stoljeća, danas se na katu nalazi stalni galerijski postav, dok se u prizemlju održavaju razni sadržaji: povremene izložbe i druge promocije.
Bila sam članica u Stručnom povjerenstvu pri Ministarstvu kulture RH za kulturno umjetnički amaterizam (u tri mandata), a sada sam u Povjerenstvu za polaganje stručnih ispita u muzejskoj struci za muzejsko zvanje kustos pri Muzejskom dokumentacijom centru u Zagrebu.
Sredstva za ovako značajne projekte uspjela sam osigurati od Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Ministarstva turizma Republike Hrvatske, Županije Sisačko-moslavačke, Zagrebačke banke, Popovače, Ludine, Ivanić Grada, Križa, Ludine, Čazme, Garešnice, Petrokemije, SELK-a i drugih sponzora i donatora.”
Odsjek za povijest hrvatske književnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti potkraj listopada na izložbi se iskazao izuzetno zanimljivom izložbom u Knjižnici HAZU PovijestDruštva hrvatskih književnika 1900 – 1971. iz svoga arhiva. Što prikazati na skromnom prostoru između 10.000 dokumenata iz 57 arhivskih kutija stvarno nije bila laka odluka za autora Tomisava Sabljaka, voditelja Odsjeka, i njegove suradnike Anu Batinić, Josipu Dragičević i arhivista Željka Trbušića te likovnog oblikovatelja Maria Beusana.
Krizmanov logo DHK na izložbi / Fotografija Bpžica Brkan
To prije što se ne može iz svijesti izgurati podatak kako je uz Sveučilište, HAZU i Maticu hrvatsku DHK najstarija i najznačajnija kulturna institucija u nas i koja čuva hrvatski nacionalni identitet i svojim djelovanjem te sa svojim članstvom stalnim je dokazom pripadnosti hrvatske kulture, umjetnosti, znanosti i društva uopće temeljnim načelima na kojima počiva Europa.
Dvojica velikana sleđa: Krleža na reljefu Msrije Ujević, a Mate Maras uživo / Fotografija Bpžica Brkan
Na izložbi se, uz drugo, može vidjeti bista prvoga predsjednika Ivana viteza Trnskog, popis članova, reljef Krleže sleđa Marije Ujević, Tinove olovčice koje razgleda pjesnik i svećenik Ivan Golub, portret Matoša i drugih književnika, podaci po promjeni imena, zapisnici o kažnjavanju odnosno izbacivanju članova u nevremena, sad povijesna izdanja iz nakladničke djelatnosti Društva, koja traje od 1903. i drugo.
Ivan Golub zagledan u olovčice Tina Ujevića / Fotografija Božica Brkan
Mene je fascinirala spoznaja kako je ponovno novi, vrlo moderan logotip DHK zapravo Krizmanov rad iz 1906. godine. Usput, Krizman je autor i Matičina loga. Za svog ga je predsjednikovanja samo vratio Božidar Petrač, koji je, da ne povjerujete, uz Dubravka Jelčića i Sabljaka, jedan rijetkih koji su uopće pisali o povijesti Društva!
U prvom planiu tajnica DHK Ružica Cindori, a straga bista prvoga predsjednika DHK Ivana viteza Trnskog / Fotografija Božica Brkan
Nije zgorega podsjetiti i na riječi književnika i publicista Milana Grlovića, jednoga od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika:
Mi tražimo prije svega našu društvenu preobrazbu, našu idealnu slobodu i postavljamo tomu za preduvjet rastuću materijalnu neodvisnost. Mi ne mislimo na kakav prevrat, ali želimo pospješiti vrieme, kad se bude s poštovanjem i u evropskom tonu govorilo i pisalo o hrvatskoj književnosti.
Pjesma je pisana kekavicom, idiomom kekavice kajkavskoga autoričina rodnoga Okešinca u Moslavini, s rječnikom manje poznatih riječi.
Prvi put autorica ju je javno čitala na kolovoškoj Croatii redivivi ča-kaj-što u Selcima na Braču, a objavila u izložbenom katalogu. Košula za na noč je nočna košulja, spavaćica, metaforička. Objavljujemo u cijelosti.
Naslovnica kataloga
Božica Brkan košula za na noč
se si mislim a nesem si mislila morala bi si kupiti nekej
če za v bolnicu
če za silu ne dej bože
nigda ne znaš
imam te kojekakve spavačic i pidžami sekojake ne bi morala ni kupuvati ima v jormaru još i kakve i za po zime i za po letu jene da te vtopliju druge da te ofriškaju i od najfinešega atlesa i z širokemi špicami i najteneše kej pavučina i najmekše z pariza i z koječem kej ni ne znam kej je i z kojekakve moje dobe i po kojekakve modi če sem je de koji put preprala nekej sem spravila i če mi se igda nuka narodi najprosteše sem najprvo ponosila ne ne bilo šteta nekej sem i podelila zdavala bebidolki i kombinejov više neg za spati a nesu bogme bile ni jeftine da bi si čovjek mam vujne samo tak legel a da jes sekej sem vujnemi speč mogla toga nasejnati
Fotografija Božica Brkan
imam i te paretaste deteče plaftičev z medeki i z patulki
dva po dva mogla bi pripasati za jenu spavaču
to bi si bome i sama znala skrojiti i zešiti
al rajše spim v tomu komadu svojega torinskoga platna vu te svoje spavače
kej više ne za niš
ne ta spavača ni za niš a kam za spati
i velim gda pesmu napišem bome ju bum v stare krpe hitila
i pišem i pišem i nikak da pesmu donapišem prede se bu moja košula nočna sa razišla
naj se razide a kej je ja bum če mi pesma gotova ne
vujne mi je nekak najlepše leči i
vujne mi se najlepše zdiči
morti kej ju je mater raznosila dogda je god mogla i kej ju ja nemrem nikak raznositi ne da se i ne da
se bi si slekla i samo bi si to kej sejne lozno oblekla
kej da nas je košula sparila
kej da je kej koža kej smo ju zajeno skrojile
od jene amfučne dužine širina za dužinu
širšeše neg dukše i čez nu smo se dotikavale
i mej sobu
i mej životom i mej smrtju
Fotografija Božica Brkan
a senak sem pak čera dela prat i sušit
košulu nočnu kej sem slekla predečerom
i pak si ju bum čistu oblekla z velkoga popeglanu (tek tulko da je
ionak se bu na postele mam zgržvala)
tu krpu loznu kej samo kej se ne raspuzne
v niš
očice su je bogtepitaj gda krenule i odzgor i odzdol
i gdegde su se vlovile poprav v veliku luknu
i da ju ne slečem tu i tam kej bi ju poprati
kej bi ja vidla te lukne na pleča
i kak su saki put se vekše i vekše
saki dan z sakem prajnem peri deri i niti je se mejne
konec se je je i na rukave puščal
i rub se je prek odrubil
okolo na okolo malo fali
morti je a morti si ja samo zamišlam kak je poprav videti da je košula z plavem bila zarublena i okoli vrata i oko rukavov da je negda i na satlinu imela i špičice plavkaste kak su i te cveteki i listeki jel tufnice kej jim farbu da baš i očeš više nemreš potrefiti (da sem ju ja kupuvala sebe bila bi lila rozasta morti i žuta i da je prišita bila bi pocigana prek sera skorom bela belina kej mraz kej sejna kej ti spati ne da kej je mesec nalejal)
i same mi je videti da ne neg za hititi a neče mi ju se nekak još prek othititi zanavek a kej bi žnu nit nema vujne kej pošteno za pokrpati a kamoli za prekrojiti ne ni za stare krpe da bi si tepihe zetkala jel da bi jobluke žnu pral vuz tulike čarobne krpe i krpičke ma ni za spirilek pod prsti se ne vidi niš nek krpica tak tenka da nemreš znati više jel to bil paret jel lajnen kej isto cvete plavkasto od matere sem ju donesla več su vu se kej i mater stišnenu (sa je prešla širom da mi je komej do spod kolena) je ostala tak da ne več ne treba kej zmijsku košulicu ju je zgulila kej da se je preslekla v drugo agregatno stajne a da nes ni znala gda ne znala kej bi žnu kak i z kožu (i ona je več bila prek zviš mogel si črez nu videti) nes ni ja znala kej bi žnu al dišala mi je na mater gda ni mater več po sebe dišala ne šteta mi ju bilo hititi i tak odepranu nit po nit a morti bi i matere (če i ne bi zeznala) bilo žal da sem ju samo tak hitila pak kej bum žnu neg sem ju na se natukla dogda se ne dodere ne dugo
Fotografija Božica Brkan
če ne toga bilo ni v nejne ni v moje mladosti kej da smo na nekvomu pidžama partyju kej da nas je ona za to sparila nigda si ni gda me je nosila mater moja i ja nesmo bile bližeše neg prek te naše košule če nigda po noči
negda nanegda si mislim kak sem si čez tu spavaču bližeša z materju neg igda gda me je i nosila da bi nam to platna amfučnoga bilo i materina i moja kej jena koža čez koju se moremo napipati mej sobu mej životom i smrtju
al sejeno gda si ležem če se več nemrem samo z sejnami pokriti (sejne samo negda poprav nesu dost čovek sav sprezime) najmilneše mi je zaspati vu te svoje košule nočne nasebe kej z onu spavaču z divje šipkovače kej mi je maličke mater metala pod vankuš
kej da je se to več negda negde bilo
kej da je v pesme moje od navek gda ju još ni napisala nes kej da sem imela več tu zmučenu spavaču i kej da sem se preslekla
(za sejne mi samo tu i tam sfali)
ne ta spavača ni za niš a kam za spati
i velim gda pesmu napišem
bome ju bum v stare krpe v smetje za kej bilo
za reciklažu hitila
i pišem i pišem i nikak pesmu dopisati
prede se bu moja košula za na noč sa razišla
naj se razide znam da se bu razišla
al kej je ja bum
če mi pesma gotova ne
da me ne sram
da se ne znam zakej mrtvika mora v mešno obleči
i gda bi si mogla zebirati
bi si bome tu svoju niškoristi košulu za na noč i za one svet pripravila
(nigda nemreš znati) kej kakvu kurticu t-short ajmpideklin z plave listeki i z plave cveteki
potočnica zvončekovi zumbuli jorgovani vergismajniht
dalo bi se čoveku i lepo zaspati i lepo spati
a kuliko mi je znati ima se bome spati i kej
manje poznate riječi:
ni za niš – ni za što
košula za na noč – noćnja košulja, spavaćica ofriškati – osvježiti amfučna – jednostruka predečerom – prekjučer zgržvala – izgužvala loznu – istanjenu, iznošenu raspuzne – razie se, razdere satlin – gornji dio, samostalno krojen dio odjeće othititi – odbaciti, baciti spirilek – krpa za pranje posuđa odepranu – ispranu negda nanegda – konačno divja šipkovača – pasja ruža, šipak, Rosa canina L. mrtvik – mrtvac, pokojnik v mešno obleči – odjenuti svečano kurtica– košuljica, podsuknja
ajmpideklin – jastuk za dojenče potočnica zvončekovi zumbuli jorgovani vergismajniht – vrste cvijeća koje cvste modro
Nešto snažno jutros lupa po staklu i ja mislim, lupa moj M. Ne, kao da se nešto zalijeće u sobu. Ne valjda neka vrana, lastavice su odavno otišle. Ne, leti po sobi! Puni su prozori sitnoga bića. Žurim otvoriti prozor da izleti van. Odjednom nestane. Zovem unezvjereno pomoć. Kad treba, nikad ga nema. Tražim, tražim, a sitnica na podu. Pernata. Viri krilce. Ne miče se. Nježno biće stavljam na dlan, pa pušem u njega. I ne diše. Rasplačem se moleći: daj, daj! Na dlanu mi smrt. I odjednom kao da se miče, ne krilcem nego se odziva lupanjem srca. Počinje udarati divlje. Ne znam trepće li brže okekom ili mu brže udara malo srce. Samo se onesvijestio. Živ! Onda veli M: daj da ga poslikam. Malo razmaknem ruke, a on – odleti. Daleko dolje na krošnju preko puta. Manji od vrapca. Žućkasno i plavkasto i zelenkasto i crno perje. Sjenica? Cicica, rekao bi da je mali Ivan BB. Prošlo je i plačem od olakšanja.
Prenosimo vijest s portala www.opcina-kriz.hr / 24. listopada 2017.:
Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa nastupila u Poreču
Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa, od 20. do 22. listopada 2017. godine sudjelovala je na 21. Smotri dječjeg stvaralaštva koja se u organizaciji Saveza društava Naša djeca Hrvatske održala u Poreču.
Smotre su prilika za prezentaciju godišnjih rezultata dječjih kreativnih aktivnosti iz područja likovne, dramske, plesne i glazbene umjetnosti te tehničkih, informatičkih i ekoloških aktivnosti za djecu. Posebnu vrijednost ima i afirmacija odgojno-umjetničkog rada s djecom u matičnim Društvima Naša djeca, ali i druženje djece i odraslih u radosti, igri i stvaralaštvu.
Za odlazak djece u Poreč Općina Križ podmirila je troškove prijevoza, a djeca su se predstavila kekavskim igrokazom Žabari jel žabe na kolec, koji je autorski potpisala Božica Brkan i koji je dio projekta Mala škola kekavice koji provodi DND Vladimir Nazor Križ.
Baš sam 14. listopada 2017. natrapala na fotkicu ZdenkaVanjeka, vremešna gospodina, Ivanićgrađanina, koji sve oko sebe bilježi fotoaparatom. Obično i ne napiše tko je i što na fotki, gdje je snimljena i kojim povodom. Šerala sam je i pristiglo je više od 130 lajkova i šerana je još petnaestak puta. Komentari su išli od preslatke curice, male snehice, kikica, dvojbe je li ljepša djevojčica ili nošnja i tome slično. I tako mi je proradio novinarski nerv pa sam se zainteresirala i ja tko je djevojčica, gdje je fotka nastala. Još 13. listopada 2013. u Posavskim Bregima! Hvala Fejsu koji ju je očigledno izvukao na obljetnicu. Zdenko Vanjek nije se mogao sjetiti na čemu je to snimljeno, imena djevojčice, ali obećao je i – pronašao mi kontakt.
Njezino je ime Manuela Grubišić, iz Posavskih Brega je i nosi brabakinu nošnju staru 120 godina / Fotografija Zvonko Vanjek, 2013.
Djevojčica se zove Manuela Grubišić, rođena 2011. godine, ima nepunih sedam godina i sada ide u prvi razred osnovne škole u Posavskim Bregima, pleše pet godina. Nošnja koju nosi vlasništvo je njezine prabake DragiceManoić, a stara je oko 120 godine. Nošnja je posavska, a Manuela pleše u KUD-u Ogranak seljačke sloge Posavski Bregi. I Manuelin tata Ivica Grubišić nekad je plesao u KUD-u, koji sada broji 80-ak članova i djeluje u više skupina.
Od 2009. godine u KUD-u postoje dvije dječje skupine, a od ove, 2017. godine tri dječje skupine, mala (vrtićka dob), srednja (niži razredi osnovne škole) te veća skupina (viši razredi osnovne škole i srednja škola. Imamo nekoliko slučajeva da su klinci na probe dolaziti sa starijom braćom i sestrama dok još nisu ni prohodali, a čim su prohodali, počeli su plesati. Voditeljice dječjih skupina su Mirna Češković i MarinaGlog. Predsjednik KUD-a je IvanBarilić.Skupine tijekom jedne godinu javno nastupe i desetak puta. Sve skupine plešu i pjevaju pjesme iz Posavskih Brega.
Mirna Češković / Dokumentacija KUD-a
Koliko truda da se s naraštaja na naraštaj prenosi materijalna i duhovna baština svoga sela!
KUD Ogranak seljačke sloge Posavski Bregi osnovan je 1934., a njeguje izvorne posavske pjesme, plesove i običaje. Nastupa u zemlji i svijetom. Uz drugo, sudjelovao je i na I. Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966., snimio brojne radijske i televizijske emisije. Najznačajnija TV emisija ostvarena je u suradnji s Ansamblom Lado – Ponovno rođenje plesa, a rezultat te emisije je uvrštavanje breškog Starinskog drmeša na njihove nosače zvuka Izkajkavskeglazbeneriznice i Drmeši i polke.
Hrvatski je radio 1987. u Posavskim Bregima tonski zabilježio 70-tak zavičajnih pjesama i plesova. To je obilježilo rad Ogranka u 2001., jer su na temelju tih tonskih zapisa izdani CD i kaseta I ja jesam posavačko dete. Društvo je izdalo i etnografsku mapu S onu stranuSavice autorice SlaviceMoslavac. Ljepota breške nošnje zastupljena je i u knjizi Hrvatskenarodnenošnje autora IviceIvankovića.
Autor Fotografije Zdenko Vanjek iz Ivanić Grada / Fotografija Zoran Mijović
Društvo je sudjelovalo u snimanju HRT-ova serijala emisija Kolo, a breška pjesma Kreni kolo odabrana je za najavnu pjesmu cijeloga serijala. KUD organizira Smotru muških pjevačkih skupina Hrvatske, prigodne božićne koncerte i prikaze običaja u Posavskim Bregima, a 2013. održana je i prva smotra folklora u Posavskim Bregima Lepe moje ravne pole. Svoju baštinu KUD je prezentirao na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, Đakovačkim vezovima, Vinkovačkim jesenima, Županijskoj smotri u Zelini i drugim smotrama diljem Hrvatske, ali i izvan nje u Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i drugdje.
U rubrici Izlog knjiga pod naslovom Pisanje je osmljenički posao, Hrvatsko slovo, broj 1177., od petka, 10. studenoga 2017., čitateljima skreće pozornost, uz u prošlom broju u istoj rubrici Hrvatskog slova predstavljenu knjigu priča Božice Brkan Umrežena, na upravo iz tiska izašlu i zbirku iste autorice Život večni.
Navodi i neke od priča u ovoj novoj knjizi Božice Brkan na moslavačkoj kajkavštini – kekavici njezinoga rodnoga sela: Sovica, Kak su barjak kupuvali, Graditelj gospon Kundić, Kaka Pepec ne cvetja štel, zaključivši da će i ovoga puta zvonka kajkavština osvojiti srca čitatelja.
