O “Ledini” prof. Tanja Vadla na predstavljanju u Sisku

Tanja Vadla, prof., izrekla na predstavljanju romana Ledina Božice Brkan u Gradskoj knjižnici Vlado Gotovac u Sisku:

Božica Brkan: Ledina

„Sjećanje – kakve li čudne stvari! – ne registrira konkretno trajanje, trajanje u smislu kakvim ga poima Bergson. Ne mogu se nanovo doživjeti okončana trajanja. Mogu se samo zamišljati, zamišljati na pravcu apstraktnog vremena, lišenog svake zgusnutosti, u kojem nailazimo na lijepe fosile trajanja, konkretizirane dugim prebivanjima. Uspomene su nepokretne i toliko čvršće koliko su bolje smještene u neki prostor.“

tanja01
Tanja Vadla čita svoju recenziju “Ledine” / Fotografija Miljenko Brezak

Ove riječi francuskog filozofa Gastona Bachelarda podsjetile su me na Ledinu, roman Božice Brkan, u kojem autorica poetizira ledinu/zemlju/ imanje/ prostor koji su nekad davno naselili njeni preci i na njemu sagradili hižu. Rađali su se oni tamo, umirali, ženili, selili i vraćali se, ali hiže više nema. Ostala je ipak ona ledina (dugo neobrađivano, travom zaraslo, zatabano zemljište), mitski topos, nukleus iz kojeg će izniknuti koloplet priča odnosno čitava jedna obiteljska saga obitelji Brkan.

Taj prostor sjećanja obuhvatit će nekoliko stoljeća, desetke generacija, mnoštvo pojedinačnih sudbina ispričanih iz ženske perspektive: iz perspektive Mare koja zapalila je staju i pobjegla u Ameriku, Barice koja dijelila je njenu sumornu izbjegličku sudbinu, možda Matije koja se prva doselila na ledinu bježeći iz Bosne pred Turcima, Katarine, Julče, Janče, Jele- žena koje su ispovijedajući sebe preuzele vlastitu priču, ispričale svoju osobnu povijest pričajući i povijest jednog prostora, jedne ledine, ledine uz rijeku Česmu u prekrasnom moslavačkom kraju koji nije zaobišla turbulentna povijest ovih prostora koja se zatim prelamala i u njihovim životima.

Majke, supruge, bake, snahe, kćeri, prijateljice iznose žensko iskustvo (Ostarila sam te noći kao nikad, navečer sam bila žena, ujutro starica.), ispisuju vlastite samoće (Kej imam od života? Svi su se nekak snašli, spoženili, odselili i pak sem skoro sama kak sem navek bila.), svjedoče traumu tijela(Sem mislila da sem ja kriva za to da ne zadovolan z demu. Kej da imam nekakvu falingu kej ju ne vidi niko nego on),sanjare sreću ( Bila sam, čini mi se sretnija, dok sam ga makar i mučno stjecala nego danas jer ne znam kud bi s njim. A čemu sve to?), svijaju gnijezda ( I je se, fala Bogu,moj celi, zduran, al celi, lepi, jaki, muž vrnul domom,i još smo vuz sineka , kej ga je dočekal,mam jeno za drugim tri čere i jenoga sineka narodili i tekar se onda moglo povedati da smo zadruga poprav.), i na koncu zaboravljaju (Kej sem ti povedala, povedala sem ti.Kej mi je to Bog dal da sem se zaboravela?).

Ovaj nostalgični memnto ispunjen je doduše i mirisom paljevine, okusom tvrda težačkoga kruha, jalovicama, copernicama, cigančicama, preljubnicama, patnjama majki koje ostaju bez sinova i žena koje muškarci nikada nisu doživljavali sebi ravnima. Ali u borghesovski rekonstruiranoj kronici jedne ledine, jedne obitelji i jednog vremena nema mjesta predaji. Nitko se ne predaje. Svaki subjekt/ svako ja uobličava sebe, opravdava svoju esenciju, najčešće u odnosu prema on/muškarac, ali i prema mi/ obitelj/zajednica/društvo. Subjekt postoji u jeziku i kroz jezik, oblikuje svoj polifoni identitet u narativnom, u pojedinačnim iskazima, u autofikciji.

„Ledinu“ se može interpretirati kroz literarizirano obiteljsko stablo, preko 21 priče ( prva je Posljednji izdanak, a posljednja Osebušek: kak si prestreš, tak si buš i legla), različitih povijesnih izvora, arhivskih dokumenata,rekonstruiranih osobnih/zavičajnih sjećanja, pseudoautobiografije do kompleksne sage o ženama, vremenima i jednom prostoru.

tanja02f6 IMG_6782 600 poslije promocije
I prije i poslije predstavljanja Ledine kava u Malom kaptolu / Fotografija Miljenko Brezak

„Usput, tekst se ovaj čitati može redom, kako se komu svidi, po odabiru, ne nužno od početka do kraja ili kronološki, nego i prema raspoloženju. Neke cjeline možete i preskočiti, a zato druge možete čitati, čitati…“Fragmentarnost, diskontinuitet, pretapanje faktičnog i fikcionalnog, konstruirane kolektivne i osobne povijesti, raznovrsnost žanrova ( fikcionalne autobiografije, autorefleksije, pisma, dokumenti, internetske stranice i sl.) intermedijalnost i autoreferencija svrstavaju ovaj tekst u postmodernistički korpus hrvatske književnosti s jednom bitnom razlikom. Osim semantičkim poljima, ovaj tekst bogat je i lingvističkim slojevima, od okešinskog idioma, kekavskog moslavačkog govora (za koji je autorica stručnjak) do izvornog štokavskog narječja i suvremenoga hrvatskoga književnog jezika.Time on mnogostruko dobija na estetskom, ali i etičkom planu jer se, a to nije osobito popularno u recentnoj književnoj produkciji, odredio kao autentični zavičajni roman.

Link:

Umjesto kave 29. svibnja 2016.: sisačko predstavljanje Ledine

Umjesto kave 29. svibnja 2016.: sisačko predstavljanje Ledine

Već sam se u životu nastresirala kada smo imali utrku između tiskanja i promocije knjige (hoće li, hoće li) ili kad smo, tri tjedna po izlasku i dolasku 15.000 tiskanih na kioske, predstavljali “Oblizeke – Moslavina za stolom” i shvatili da je knjiga na kioscima u Zagrebu rasprodana, ali kad se dugo nakanjujete i pripremate, idete lijepo opušteno 27. svibnja 2016. u Sisak u Gradsku knjižnicu Vlado Gotovac govoriti o “Ledini”… A onda vam uslijede neočekivana, baš lijepa iznenađenja od dragih ljudi koje poznajete godinama, ali i od onih koje nikada niste vidjeli. Knjižničarka Ljiljana Šorgić najprije nije imala knjigu jer je posuđena, pa kako da to čovjeka ne veseli? Pa onda, kaže, već dvije godine ljudi pitaju hoću li doći u Sisak.

f0 IMG_6599 600 predstavljači i Ratko
Prije predstavljanja “Ledine”: Tanja Vadla, Ljiljana Šorgić, Božica Brkan, Ratko Bjelčić i Đuro Vidmarović / Fotografija Miljenko Brezak
f1 IMG_6614 600 prof. čita recenziju
Tanja Vadla čita svoju recenziju “Ledine” / Fotografija Miljenko Brezak

Drugim povodima jesam, od edukativne kuharičice s receptima za Segesticine obične i aromatizirane octove kakvih ni danas nema puno na tržištu, od gastronautskih kušanja u Cocktailu, od predstavljanja ekojanjetine, izložbe hrane, provjere jesu li suhomesnati Cvancigerovi proizvodi dostojni da dobiju baštinsku markicu Hrvatske obrtničke komore do nedavnog predstavljanja kuharice Brankice Iris “Sretno strpljivo i uspješno / Slastice kroz Sisak i okolicu i kroz godinu” koju sam recenzirala. Kao urednica Večernjakova Vrta davno sam ocjenjivala na sajmu i cvjetne izloške i veselim se zelenom Sisku. Jedna me je moja priča odvela u Stari grad na predstavljane “Broda kulture” s Ludwigom Lujom Bauerom, rođenim siščaninom. Na pjesničke me Kvirinove susrete nisu zvali, na istoimeni radio jesu, ali sam još kao djevojčica objavljivala tekstove u Kuriru, kao gimnazijalka ne vježbala nego plesala slet na onda izuzetno popularni francuski hit “Monia” u vrlo modernome jarkonarančastom minikombinezonu, …

f4 IMG_6669 600 Đuro i publika
Izlaganje Đure Vidmarovića / Fotografija Miljenko Brezak

I onda, pred knjižnicom me dočeka najprije Ivanka Hrgarek da bih li joj htjela potpisati deset godina stare “Oblizeke…”. Plakala je, pripovijeda, čitajući ih, jer se i ona, petnaestak godina starija od mene, o Božiću igrala na slami pod stolom. Vjerojatno će plakati i čitajući “Ledinu” s njezinim likovima, koje Katarina Brkić opisuje kao “žene kej se plačeju znutra”. Onda drago poznato lice gospođe Marije Ivšić, punice mojega nekadašnjega dugogodišnjeg suradnika i prijatelja mr. sc. Josipa Kraljičkovića i vješte kuharice obrazovane kako je rijetko obrazovan i koji od sudionika sadašnjih javnih gastroshowova. Jedna je od, kako sam ih pišući o njima nazvala, Vučetičkinih kćeri, polaznicâ domaćinske škole autorice još slavnih kuharica, kao što su bile i Mira Todorić čije ime nosi glavna nagrada naših Kriških oblizeka ili Nada Dobrinić, o kojoj sam izlagala dan kasnije u Kutini o 90. obljetnici rođenja podsjetivši i na kuharicu s moslavačkih tečajeva prehrane iz vremena kad je i jedno jaje bila gozba. Donosi mi nešto u vrećici, pokušavam vidjeti, a poslije ponuditi uz kavu i kolege, ali me odvraća i tek doma vidim zašto: čudesan kuglof! Baš – gozba. Sad meni oči zasuze.

f2 IMG_6652 600 Đuro pokazije Vetrenicu
Đuro Vidmarović i o djelima Božice Brkan koji su prethodili romanu “Ledina” / Fotografija Miljenko Brezak

A tek onda slijedi poduže predstavljanje, po našem običaju samosvojno. Profesorica u sisačkoj srednjoj školi Tanja Vadla govori s bezrazložnom tremom, jer je odlično i sadržajno – da govorim za neku od brzih izjavama za tv, rekla bih predobro – njezina recenzija nova perspektiva sagledanja mojega romana. Onda govori Đuro Vidmarović, kojega ne priječe ni ozbiljni problem sa srcem ni to što nam je ovo ako se ne varam točno deseto predstavljanje knjige, da opet oljušti novi sloj romana, našavši novo viđenje o psihologiji žena, o različitosti njihova govora, jezika kao glavne teme navodno obiteljskoga romana, o personalityju tih žena, o tome kako sam sebe uvela kao lik u roman. A hjela sam zapravo napisati pogovor, nekakvo tumačenje. Nakanila sam samo čitati i to dio koji pripovijeda kako su poslije Bitke kod Siska moji odnekud iz Bosne krenuli prema zapadu i sjeveru iliti “iz Serhata u Militãrgrenze”. Pitaju, odgovaram. O zavičaju i zavičajnosti, našoj misiji za Moslavinu i regionalnom kulturnom identitetu, čitamo “Molitvu”… Ivan Sinovčić, skorašnji predavač na istome mjestu o zavičaju, bojim se da nije uopće shvatio ništa od naših nakana, tumači mi definicije zavičaja, poučava i zaključuje da se dopisujem sama sa sobom. Razmišljam (i poslije!): je li tako? (Za to inače imam izraz “igrati stolni tenis sam sa sobom”.)

f5 IMG_6729 600 BB čita iz Ledine
Božica Brkan čita izvatke iz “Ledine” / Fotografija Miljenko Brezak

Moji mi čitatelju daju vjetar u leđa da nije tako, pogotovo kad se tako lijepo osjećam u toplu večer uz Kupu s dragim ljudima iz različitih razdoblja života, od isto umirovljenoga kolege iz Večernjaka Strižića – nedostaje mi Frković,Piškor, Jasna Sirotin – pa kolegom po peru Ratkom Bjelčićem (hvala Ratko!), nedavno primljenim u Društvo hrvatskih knjiženika ,Sinišom Matasovićem i drugima. Ne da mi se, a to je stvarno rijetko, čak ni polemizirati. Ni slušati u autu radio tko je koga gore opartnuo, je li baš nušićevski “pala vlada, pala vlada”…

20160529

linkovi

http://oblizeki.com/slasticama-kroz-sisak-i-kroz-godinu-brankica-iris-vodi-sretno-strpljivo-i-uspjesno-17763

http://oblizeki.com/cvanciger-ili-tradcionalne-cesnjovke-tlacenica-cvarci-kulen-krvavice-i-bijeli-spek-%E2%80%93-podbradnjak-8084
http://oblizeki.com/kriski-oblizeki-20-godina-slatkih-dobrih-djela-12645

http://www.bozicabrkan.com/izlaganje-katarine-brkic-u-piljenicama-o-ledini-bozice-brkan-u-najnovijem-broju-hrvatskog-slova/

O “Ledini” prof. Tanja Vadla na predstavljanju u Sisku

Pjesme Božice Brkan u novom časopisu DHK “Artikulacije”


f1IMG_6584.JPG 600 naslovnica artikulacije
U prvom broju (1/ svibanj 2016) časopisa za čitanje Artikulacije Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika u poglavlju HR produkt objavljeno je i više pjesama Božice Brkan iz njezinih pjsničkih ciklusa Australija, darling, anno domini 2016 i jezik / pjesme o mojemu jeziku u čast dodjele kajkavskome književnom jeziku međunarodnoga koda ISO 639-3), i to:

australska ogrlica
afrički ljiljan u malinskoj
alokani kangorooi kakadui
kakadu
reklama
tič mise je sredi glave posral
reč kej je ne – greška nekoga!!
doveka
pišem u mrakuf2IMG_6586 600 str. HR produktf3IMG_6587 600 str. 64:65


f4IMG_6588.JPG 600 str.66:67

f5IMG_6590 600 Artikulacije str. 68:69Link:

Umjesto kave 25. svibnja 2016.: obratite pozor, stigle Artikulacije, časopis za čitanje!

Umjesto kave 27. svibnja 2016.: Mario Kolar između tradicije i subverzije

Na jubilarnom zelinskom 35. Recitalu suvremenoga kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić od višednevnih događanja s veseljem izdvajam danas u pet poslije podne u Gradskoj vijećnici Grada Sv. Ivana Zeline predstavljanje knjige Između tradicije i subverzije: Časopis Kaj i kajkavska postmoderna dr. sc Maria Kolara. Predstavljači su recenzenti prof. dr. sc. Zvonko Kovač i prof. dr. sc. Joža Skok te dr. sc. Domagoj Brozović i dr. sc. Ivo Kalinski.

mariokolar_01mario&knjiga
Mario Kolar sa svojom najnovijom knjigom / Fotografija Božica Brkan

Urednik knjige objavljene u Biblioteci Periodica Croatica Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Kolarov je mentor na doktoratu prof. dr. Vinko Brešić, koji je, uz doc. dr. sc. Suzanu Cohu te uz tekst prof. dr. sc. Skoka koji je pročitala aktualna urednica Kaja dr. sc. Božica Pažur, knjigu predstavio i na vrlo uspjeloj i zanimljivoj tribini Lade Žigo Španić Susreti u DHK 18. svibnja 2016.

Sumnjate li da sam subjektivna, jer me je, prema kazalu imena, mladi znanstvenik okrznuo na desetak stranica i jer se pekmezim otkako sam ga 2013. upoznala kao mladog – i inače je takav, jer rođen je u Molvama 1981. – talentiranoga i strasnog, ali samozatajnog kajkavca, nagrađenika Književnom nagradom Ivan vitez Trnski za neobjavljen rukopis prve knjige Nuspojave čitanja, po objavi nagrađene i Julijem Benešićem.

mariokolar_02BBMario&DragoStamnuktvoraclatneformule
Autor knjige o Kaju i kajkavskoj postmoderni u razgovoru s Dragom Štambukom, kreatorom književnih susreta Croatia Rediviva ča-kaj-što i zlatke formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što te autoricom teksta / Fotografija Petar Feletar

Radi se o proširenoj doktorskoj disertaciji koja je prerasla u monografiju kakvu rijetki časopisi u nas imaju, a i to zahvaljujući prof. dr. sc. Vinku Brešiću i njegovu opsežnu kroatističkom projektu. Kaj je nastao šezdesetih godina prošloga stoljeća, kako je rečeno, zlatnim godinama labavljenja krutoga socijalizma, kad i primjerice mnogi popularni regionalni glazbeni festivali – Kajkavske popevke baš slave pola stoljeća! – ogranci Matice hrvatske i sl. Očito se mislilo kako je bolje sitno hrvatovanje negoli otvoreni sukobi jugoslavenskih nacija.

mariokolar_03marioBBmarkogregur
Uspjela sam se ugurati među mlade, ali već dokazane podravske književnike i (ponosna na to!) suradnike: slijeva Mario Kolar, a zdesna Marko Gregur / Fotografija Petar Feletar

Kajkavsko spravišče i Kaj preživjeli su i Sedamdeset i prvu i upravo se, uz svima drugima, i njima ima zahvaliti što kajkavski nije zavazda ostao, kako Krleža reče za zbivanja stoljeće prije, kao mrtvo truplo bačen, nego još živi u govoru i u tekstovima, više zahvaljujući brizi koju globalni svijet pridaje svemu što je malo i drugačije, ugroženo, negoli brizi vlastitoga standardnoga književnog jezika. I sam je, uostalom, kajkavski lani priznat međunarodnim književnim jezikom, kao nastavak predilirskoga, ali to je, uz reafirmaciju jezika/dijalekta, samo još jedan povod za naše svakidašnje (jezične) prijepore.

mariokolar_04vinkobresicgovori
Prof. dr. sc. Vinko Brešić govori na zagrebačkom predstavljanju “monografije” časopisa Kaj / Fotografija Božica Brkan

Kako i časopisi i pametne knjige na našu žalost danas gube na važnosti, citiram ono što danas zovu blurb, zgusnute riječi urednika prof. dr. sc. Vinka Brešića:

Da bi maknuo stereotipe koji su dugo pratili kajkavsku komponentu hrvatske književnosti i kulture, Mario Kolar se latio studija časopisa Kaj – “središnje tribine kajkavske Hrvatske”. Detaljno istraživši korpus objavljivan u tome časopisu, autor je došao do zaključka da starija, a pogotovo novia kajkavska produkcija pokraj tradicionalističkoga imaju i moderni sloj, koji na različite načine pokušava odgovarati na izazove svoga vremena. A analiza i ostalih aspekata navela ga je da nedvojbeno utvrdi da Kaj predstavlja najznačajniji medij za afirmaciju i očuvanje kajkavskog identiteta, odnosno da i partikularitet ima identitet.

Glavna je zasluga Kaja, ističe autor, što nije samo primao nego i generirao nove sadržaje, tj. bio sukreator primarno književne komunikacije. Kolarova knjiga na posredan način podsjeća na “žrtvu” što ju je kajkavski bio podnio za oblikovanje hrvatske kao moderne europske nacije, da bi 150 godina poslije, u okvirima jedne nove paradigme, napokon osvijestio vlastiti identitet. Riječ je o prvoj monografiji o jednome (još izlazećem!) kajkavskom časopisu; ona je vrijedan doprinos boljem poznavanju ne samo korpusa kajkavske književnosti razdoblja postmoderne, nego i medijske slike hrvatske kulture zadnja četiri desetljeća.

Umjesto kave 25. svibnja 2016.: obratite pozor, stigle Artikulacije, časopis za čitanje!

Ne bih ja bila ja da ne krenem s definicijom odnosno tumačenjem kako bih spriječila eventualno nerazumijevanje – Klaiću, sorry, (čak i ja!) varam te s http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci! – artikulacija (lat. articulatio) gram. tvorba glasova; jasno i rarazgovijetno izgovaranje riječi i slogova.

Nema, dakle, ni početne dvojbe. S duhovitim i produhovljenim podnaslovom (a zna se koliko volim podnaslove!) časopis za čitanje upravo je objavljen nulti odnosno prvi broj časopisa nazvan baš Artikulacije  namišljeni Neolit već im je bio zauzet!koji kao izdavač potpisuje Podravsko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika, a kao urednici Marko Gregur, Mario Kolar i Darko Pernjak. Nije naodmet odmah spomenuti i financijsku potporu Koprivničko-križevačke županije.

artikulacije_01BB&Markogregur&rtikulacije
Marko Gregur, Božica Brkan i Artikulacije između / Fotografija Miljenko Brezak

Preporučujem Artikulacije srdačno i to ne samo zato što mi objavljuje neke nove pjesme. Objavljuje za naše prilike posve neuobičajenu raznolikost tekstova (poezija, proza, intervjui, prijevodi…) različitih književnih opredjeljenja, stilova i naraštaja. I to, dok se drugi tanje ili prorjeđuju i kasne, na 150 stranica. Što ga više čitam i iščitavam, sve sam zadovoljnija. Navijam da ambiciozni mladci ustraju. Njihova predanost i trud zazivaju svaku podršku.

Prvi broj okrenut je susretu Alpe Adria Festivalu mladih pisaca (tekstovi Constantina Göttferta, Davora Ivankovca, Lucasa Kristana, Franje Nagulova, Kristiana Novaka, Rolanda Orcsika, Tome Podstenšeka, Anne Terék i Tina Vrpčaja), idući – časopis bi trebao izlaziti dvaput godišnje – najavljuju uoči Galovićevih jeseni. In memoriamom Paji Kanižaju tekstovima Ivana Goluba, Ernesta Fišera i Ivana Picera bio bi zadovoljan i sam Pajo, mirno počivao. Cjelina HR Product donosi tekstove Božice Brkan, Milana Frčka, Maje Kušenić Gjerek, Marka Gregura, Matije Ivačića, Kemala Mujičića, Darka Pere Pernjaka, Boška Prosenjaka i Drage Štambuka. Sa svih strana / Od Poljske do Afganistana slijede pjesme Zbigniewa Macheja (čak su mladci mene polonisticu potakli na prepjev), tekstovi Bahira Sakhawarza, Zvonimira Taneskog i Petera Šuleja. Ispod čekića iliti eseji, kritike i slično donose tekstove Hrvoja Petrića, Borisa Becka, Davora Šalata (o Andriani Škunci) i Maria Kolara (o Ernestu Fišeru). Bilancu 2015, svojevrsni pregled književnih događanja, a u Koprivnici i oko nje dinamično je kao rijetko gdje, što dodatno pokazuju i Artikulacije, pripremio je Marko Gregur. Mene osobito oduševljavaju razgovori s mojim liblinzima Milivojem Solarom i Mirom Gavranom.

artikulacije_02markogregur
Marko Gregur potpisuje autorski primjerak Artikulacija Božici Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Želim ekipi Artikulacija da održi takvu uzornu razinu i zanimljivost i aktualnost. Rado bih da imaju uvod s tumačenjem programa, koji ima otklon, odskače od postojećega (i uglavnom propadajućega, nažalost, ne samo zbog manjka love nego često i zbog manjka novih ideja) i mogao bi se protumačiti svojevrsnom malom pobunom. Previdjet ću dvije-tri čisto tehničke greškice, a osobito mi se dopada prozračan lay out i izvedba (počevši s odabirom tipa slova, baš za čitanje!) te fotografija Maria Grobenskog. Mladalački i poticajno da se mogu u to u što gledam ugledati mnoga starija književna časopisna subraća. Pogotovo u tome što, kako mi reče Marko Gregur, časopis kani imati i izdanje za one koji više od papirnatoga vole elektroničko čitanje. A još vole čitati. Možda se takvim pristupom koprivničkih intelektualaca koji razumiju i čari pop-kulta nađe i još koji čitatelj više. Pogotovo mlađi. Go, go!

20160525

linkovi

http://www.dhk-koprivnica.com.hr/index.php/projekti/casopis-artikulacije

http://www.dhk-koprivnica.com.hr/

Umjesto kave 20. svibnja 2016.: sorte jagoda

Ne znam ni koliko godina ima niti koliko sam motivacijskih tekstova napisala i govora održala kako bi prodavači jagoda na uličnim štandovima morali navoditi i sortu jagoda navodno svojih koje prodaju iz okolice Zagreba, gradske ili županijske.

jagodasortaclery02Volim znati što jedem. Osim toga, educiraju potrošače. Utaman! Govori ti gluhome. Kao da ih to nešto košta. Kao da sorta nije pola uspješne proizvodnje. I trgovine!

jagodasortaclery01

Kad tamo, prije neki dan iz vožnje u Horvaćanskoj kraj našega Pointa uočim – piše i sorta. Namjerno ću previdjeti da piše clary, iako se sorta zove clery. I, eto, prenosim pohvalu zagrebačkome OPG-u Hećimović. Neka im je uspješna i berba i prodaja! Sad i dalje čekam sva ona lijepa imena jagoda, ne samo ne baš uspio pokušaj valjda brendiranja jagodica purgerica najslađa bobica. Zašto to može, a clery, elsanta, raurica, marmolada, arosa, qeeen elisa, alba, miss… Da i ne kažem tobože domaća.

20160520

Zbirka “Prvih dvadeset uboda” predstavljena u Zagrebu

Svi kratkopričaši skloni satiričkom pogledu na svijet neka se počnu pripremati: 15. srpnja 2016. otvara se već peti natječaj za kratku priču – satiru Slavko Kolar. Uz Dane Slavka Kolara, koji se održavaju od 2002., organizira ih Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazma.

f1KID_3696.jpg 600 BBmisvi&publikastragaodozgoDOBRO+
Vinka Jelić-Balta, Radovan Dožudić, Božica Brkan, Dubravko Jelačić Bužimski, Slađan Lipovac i Miroslav Mićanović / Fotografija Davor Kirin
f2IMG_5721.JPG 600 mbnassestero+
Karmela Špoljarić, Vinka Jelić-Balta, Radovan Dožudić, Božica Brkan, Dubravko Jelačić Bužimski, Slađan Lipovac i Miroslav Mićanović / Fotografija Miljenko Brezak

Iako novčane nagrade nisu visoke, sudeći prema broju javljanja – u četiri dosadašnja natječaja oko 250 priča – motivirajuće su, jer se najboljih deset priča koje ulaze u najuži izbor objavljuju i na internetu te u knjizi. Po deset najboljih od devedesetak priča s prva dva natječaja 2012. i 2013. godine prošle su godine objavljene u zbirci “Prvih dvadeset uboda” (urednici Vinka Jelić-Balta i Slađan Lipovac). Tim bi svojim hommageom zacijelo bio zadovoljan i sam Slavko Kolar, pogotovo jer je rijetko mjesto gdje je, osim u stvarnosti i u medijima na novinarski način, živa suvremena književna pisana satirična riječ.

f3IMG_5728.JPG 600 BBgovori+
Izvatke iz svoje prvonagrađene satire “Svojih tijela gospodari” čita Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Zbirka “Prvih dvadeset uboda” predstavljena je vrlo uspjelo i zanimljivo i u utorak, 17. svibnja 2016. u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović. O natječaju, pričama, satiri i knjizi govorili su Vinka Jelić-Balta, Miroslav Mićanović i Slađan Lipovec, a izvatke iz svojih priča-satira čitali su Dubravko Jelačić Bužimski, Karmela Špoljarić, Radovan Dožudić i Božica Brkan, inače prva pobjednica prvoga natječaja pričom Svojih tijela gospodari.

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/na-danima-slavka-kolara-predstavljena-knjiga-prica-satira-prvih-dvadeset-uboda/

http://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/index.php/natjecaj-za-kratku-pricu-satiru-slako-kolar

http://www.zarez.hr/clanci/svojih-tijela-gospodari

http://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/index.php/torte-od-malina

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEica_Brkan

Umjesto kave 17. svibnja 2016: uknjiženi selfhelp Erica Smitha Ljubavni vodič za geekove

Bilo je to ovako. Knjiga omanjeg formata od 200-tinjak stranica stigla je na ime sina, uglednoga geeka, ali kako se radilo o knjizi, ne bih ja bila ja da nisam, kad ju je nevoljko raspakirao (a nije e-knjiga!), bar pogledala o čemu piše. Dakako da sam ga nagovarala da mi je ostavi da je i pročitam, ali ju je odnio (koliko znam, još o njoj njegov medij, Netokracija nije pisala). Kad je moja kolegica, urednica iz Profila Sandra Mlakar Pocrnić provjeravala hoće li štogod, odmah sam se ogrebla.IMG_8447 600 naslovnica

Već me dugo neka knjiga, a hvala Bogu gutam ih, nije toliko zabavila. (O temi kako sve mora biti zabavno tek spemam zapise!) Prva joj je odlika da je baš duhovita, a mnogima će biti i zbunjujuća. Geekovima i najmanje, pa teško vama ako niste nikad igrali bar neku kompjutorsku igr(ic)u i šalabajzali po levelima. O, neću reći kako “volim sve što vole mladi”, knjiga i nije napisana za moju poodmaklu dob, pa ne treba čuditi što sam je čitala kao selfhelp, kako je rekla bi ih i upapirčena, ali – naopako. Izdavač je reklamira kao “odgovor na molitve svih geekova koji više ne žele biti samci”, uglavnom za muške, iako je dobrodošao i ženskima, koje autor naziva geekovima s XX kromosomima (moderne cure također zovu na dejt!) – nisam baš vidjela da su kritike otišle iole dalje od toga – a ja sam je čitala kao netko tko bi, iako ne baš ni mlad, rado postao pravi strastven geek, pa makar se i – usamio. Priznajem osjećala sam se nad papirom čitajući o temama o kojima obično čitam na ekranu pomalo kao voajerka.IMG_8440 600 str. 4. pogl.

Veli knjiga “otkrijte koji ste tip geeka”, “ pripremite se za izlazak”, ali za dan poslije te savjeti za napredne. Nije li strahotno, govori iskustvo, da “živimo u svijetu u kojem se ljudi zbližavaju virtualno, a udaljavaju uživo”, iako je potreba za intimnošću, ne samo tjelesnom, ista kao i prije informatičkog doba. Suština je i te filozofije: Kako upoznati nekoga posebnog? Autor rješenje nalazi u prihvaćanju tradicionalnih pravila i ostajanju staromodnim ili, još bolje, u osuvremenjavanju tradicionalnih pravila sukladno modernome vremenu.IMG_8444 600 str. 5. pogl.

I običan ljubavni sastanak Eric Smith iz Philadelphije, suosnivač popularngoa bloga Geekadelphia, vodiča kroz svijet geekova, u knjizi “umrežava” u velike strategije kao da radi neki projekt, iako, mogu se samo složiti, na iznenađenje potencijalnih čitatelja stvarnih geekova, sve počinje od suočavanja i iskrenosti prema samome sebi, što je, točno pretpostavlja, uvijek i najteži problem. Bili geek ili ne bili, bili tinejdžer ili zlatna dob. Iskusniji bi rekli: samo se način uleta mijenja. Ljubav uvijek uznosi i boli. (Tko li ono reče – baš mi tu lijepo paše citat – da drugačije i nije bila ljubav?) Ja neću reći ništa drugo do – geekovi, ma konačno pročitajte i tu, makar jednu knjigu ili drugima – povedite se za geekovima

20160515 – 20160517

VANG ponovno mlade besplatno upućuje u medijsku pismenost

Dok se javno tek razmatra kako da se medijska pismenost primjereno uvrsti u redovito obrazovanje, Udruga Vang već nekoliko godina za mlade održava besplatne seminare o različitim temama s tog područja.

vang2016_01ekrandiosrudenata
Neposredna komunikacija Božice Brkan s polaznicima seminara o temi Tisak i novi mediji danas (novinarske forme) / Fotografija Miljenko Brezak

Ovoga su tjedna upravo za tridesetak mladića i djevojaka od 16 do 30 godina, što srednjoškolaca, što studenata a što već mladih radoznalih i ambicioznih ljudi s diplomom različitih zvanja, zgusnuli sve medije od 9. do 12. svibnja 2016.

vang2016_02BBpredaje
Neki od polaznika navodili su i svoja prva nvinarska iskustva / Fotografija Miljenko Brezak
vang2016_03BBkatalogTZGZ
Za ilustraciju teme Božica Brkan poslužila se odličnim letkom Turističke zajednice Grada Zagreba / Fotografija Miljenko Brezak
vang2016_04sviorganixatripredavacipolazniciprvogadana
Organizatori, predavači i polaznici prvoga dana / Fotografija Miljenko Brezak

Imala sam čast u ponedjeljak temu medijske pismenosti s tv-om, radijem, tiskom i novim medijima otvoriti predavanjem Tisak i novi mediji danas (novinarske forme). Nastavila je Silvija Šeparović temom Na radiju se bolje vidi (priprema emisija, prilozi, primjeri, vježba). U utorak je Drago Perić predstavio Mogućnosti i trendove radijskog novinarstva, Dario Markas izveo praktičnu vježbu o uređivačkoj koncepciji news portala na primjeru vecernji.hr. Zoran Šprajc otvorio je srijedu temom Informativni TV program – uređivanje vijesti, Maja Sever nastavila je temom Uređivačka politika TV programa, a Žarko Puhovski zatvorio temom Etička načela u novinarstvu. Serijal predavanja završio je Trpimir Vicković vježbom Radio – programska shema u okviru clock formata, simulacija radijskog programa.

Božica Brkan

Umjesto kave 12. svibnja 2016.: Štambukov Kukurijek cvate u Japanu

Nedavno je dr. Željka Lovrenčić u svojoj matičnoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici svoju, već 14. iz ciklusa tribina o inozemnoj Croatici posvetila Dragi Štambuku. Brojni gosti došli su kao štovatelji toga osebujnoga liječnika, diplomata od Velike Britanije, Japana i Koreje, Indije i Šri Lanke, Egipta do Brazila te esejista i svjetskoga i domovinskoga pjesnika. Meni je najbliskiji kao promicatelj zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što i začetnik jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što koja ravnopravno tretira čakavske, kajkavske i štokavske pjesnike, a održava se u njegovim rodnim Selcima na otoku Braču od 1991. Pjesnike oliveate ovjenčava maslinovim vijencem, a njihove stihove ostavlja uklesane u bijeli brački kamen na zidu stihova.

Stambuk, svi
14. tribina Željke Lovrenčić u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici o inozemnoj Croatici posvećena Dragi Štambuku / Fotografija Miljenko Brezak

Uz drugo, Štambuk je objavio više od pedeset knjiga poezije, antologija, prijevoda, jezikoslovnih rječnika i ogleda. Preveden je na brojne jezike, a prijatelje je i toga četvrtka, 5. svibnja 2016. oduševio odgovarajući na pitanja o sebi dr. Lovrenčić zanimljivim, još neispričanim autobiografskim detaljima i – pjesmama. I čakavskim i štokavskim te prepjevanima na španjolski, engleski, a podsjetio se i preminule prijateljice, koja je godinama živjela u Japanu, Jadranke Stojaković koja je uglazbila i pjevala njegove stihove 1918. odnosno Daleko.

kukurijek_01zeljka&drago
Željka Lovrenčić i Drago Štambuk / Fotografija Miljenko Brezak

Drago Štambuk prisjetio se i službenoga oproštaja s Japanom s japanskim carem i, ne uobičajeno prema protokolu, s japanskom caricom, koja mu je tom prilikom na engleskom izgovorila njegovu pjesmu Kukurijek, Christmas Rose. Akademska slikarica – grafičarka Zdenka Pozaić Vujanović uvrstila je pjesmu o hrvatskoj endemskoj vrsti Hellebores crocus odnosno Hellebores croaticus, u svoju grafičku mapu koju je svojedobno Štambuk kao hrvatski veleposlanik u Japanu darivao Njezinu Veličanstvu.

kukurijek_02drago&zdenka
Drago Štambuk i Zdenka Pozaić Vujanović / Fotografija Miljenko Brezak

Zamolila sam odličnoga pjesnika, autora meni vrlo dragoga Crnoga vala, da mi daruje Kukurijek – davno su me botaničari poučili da to ipak nije snježnica, kako sam mislilada bih pjesmu, poštovani čitatelji, mogla darivati i vama.

 

Drago Štambuk

Kukurijek

Crna ruka
odiže snijeg.

Životno tjeme
pupanjem mekim
briše Kristov pad.

Hellebores, Hellebores!

Skromni cvjetak
iz mokrih šuma,
hrvatskih jaruga čedo.

Čudo mračna humusa.

Kako spremno buja
u tokijskim teglama
mirišući na domaju.

Tamni cvijete, ljepoto otrova.

Japanski izbore ljubavi,
one koja umire
predajući laticama
svoj posljednji dah.

20160505 – 20160512