Autor: bozica

Novska od šestog perona Glavnog kolodvora do gaming poduzetničkog inkubatora – Umjesto kave 29. siječnja 2018.

Poslije svečanosti prijema novih članova DHK u Novskoj gradonačelnik Marin Piletić, ravnateljica knjižnice Darija Jež, predsjednik DHK Đuro Vidmarović i književnici Božica Brkan, Siniša Matasović stoje, a ispred njih sjede nove članica DHK Višnje Lovrić-Mencej, Kristina Semenjuk i Jasna Popović-Poje  / Fotografija Miljenko Brezak

Da sam dospjela napisati tekst s prošlotjednoga predstavljanja stihovima triju pjesnikinja Višnje Lovrić-Mencej, Kristine Semenjuk i Jasne Popović-Poje u Novskoj u povodu njihova primanja u Društvo hrvatskih književnika, bila bi to priča o lijepoj svečanosti u Gradskoj knjižnici Ante Jagar, koja je, kako to voli reći njezina ravnateljica Darija Jež, dnevni boravak njihova grada, a koja je i mene prije nekoliko godina počastila promocijom moje zavičajne čitanke Oblizeki – Moslavina za stolom.

O kolegicama je izvijestilo nekoliko lokalnih medija, uglavnom internetske stranice, a ja sad čekam kad će se neki radoznaliji medij zainteresirati da mladi gradonačelnik Marin Piletić predstavi svoj grad kao što je nama, sa suradnicima i kolegama, kao zanimljivo mjesto kulturnih i drugih zbivanja. Ako je kultura plijenila na početku, na kraju tjedna u Novskoj je moj sin netokrat Ivan Brezak Brkan bio svojim poslom, IT-ovskim. Piše na svom Facebooku:

Gradonačelnik Marin Piletić  o Novskoj – mjestu zanimljivih kulturnih i drugih zbivanja / Fotografija Miljenko Brezak

NOVI NANOBITI IZ NOVSKE?! Nemojte se iznenaditi ako će buduće nade hrvatskog razvoja igara dolaziti iz Novske, Siska i Moslavine. Upravo se, naime, u Novskoj u petak otvara inkubator koji će u – među ostalim – educirati klince u sisačko-moslavačkim osnovnim i srednjim školama. Game on!

Kako piše Netokracija, inkubator Pismo u Novskoj kani razvijati gaming studije – da o kompjutorskim igrama! – a voditelj projekta Mario Čelan opisuje kako su iz Europskoga fonda za regionalni razvitak dobili 25 milijuna kuna, od čega je pet milijuna bespovratno. Inkubator bez ljudi ništa ne vrijedi, zaključuje Netokracija. Što slijedi dalje, detaljnije čitajte ondje.

Pismo, nova vizura Novske

Zacijelo prepoznajete da se dobro plaćen posao zbog kojega se odlazi iz Hrvatske klinci žele raditi – doma. U Novskoj, Sisku, pa i mojoj Moslavini u koju smo mnoge generacije nas sa studija svakog vikenda išli doma s torbama prljava rublja za pranje i mišju na maminu hranu putničkim vlakom sa zagrebačkoga glavnokolodvorskog šestog perona. Još u pjesmi dijanovec iz ciklusa nemoj mi to govoriti pjevam sentimentalno: šesti peron za novsku na glavnom kolodvoru saki put/ (morti i des)…

Gradska knjižnica Ante Jagar: očigledan interes publike za kulturna događanja / Fotografija Miljenko brezak

Baš dok poslije svega što su već zatvorili, oni gore mijenjaju strukturu uz velike igre, kaneći zatvoriti i sisačku rafineriju, dvoje što će s kutinskom Petrokemijom – nije li INA nekad, kad je bila prva državna kompanija, dodjeljivala i važnu nacionalnu književnu nagradu!? – i dok to ne očekuju od njih, djeca nam ne odustaju. Ponosim se njima želeći im svaki uspjeh. Igricama, sve kao igrajući se, oni rade posao kojem crostarci nisu dorasli.

Sve manje čak i zemljopisna, i kulturna i gospodarska provincija uglavnom je u glavama, pa što bismo mi bili provincijalcima?

20180127

linkovi

http://www.netokracija.com/u-novskoj-se-otvara-iskljucivo-gaming-poduzetnicki-inkubator-145540

http://www.novska.in/kultura/svecani-skup-povodom-prijema-novljanskih-pjesnikinja-u-drustvo-hrvatskih-knjizevnika

http://www.radionovska.hr/kultura/4086-sve%C4%8Danost-povodom-ulaska-u-dhk-tri-novljanske-poetese.html

https://quirinusportal.com/2018/01/kratke-vijesti-24-01-2018/

Ocjenjivanja poezije – Umjesto kave 28. siječnja 2018.

Na Jutru poezije na zagrebačkome Gornjem gradu, u susjedstvu Sabora i DHP, kod Žnidaršića, 27. siječnja 2018. uručena je skromna nagrada za najbolju pjesmu za prosinac, natječaju FRIKK-a, Organizacije u kulturi inspirativnoga Roberta Roklicera – Željku Buklijašu za pjesmu Sofija.

Najboljom je odabrao ocjenjivački sud Diana Burazer, Rober Roklicer i ja. Imala sam uz to prije obvezu nego čast, reći koju prigodnu. Nisam odabrala nabrajanje žirijeva, a ni svoga osobnog užeg izbora, iako je bilo stvarno dobrih pjesama, čak i za dvojbu: koga nagraditi?

Božica Brkan govori na Jutru poezije kod Žnidaršića / Fotografija Miljenko Brezak

Mnogi misle, osobito oni kojima nije blisko razmišljanje o modernoj medijskoj vidljivosti – kako poeziju ne bi uopće trebalo ocjenjivati, pogotovo na natječajima. Po mojemu, (i) to je relativno, pogotovo za početnike koji nemaju još osjećaj ni, što bi rekli moji kekavci, jel kej k čemu to što pišu. Odnekud treba početi. Ne mora se uvijek ili neprestano ili uopće čak ni pobjeđivati, jer ocjenjivači, ma koliko stručni i objektivni, baš kao i u ocjenjivanju knjiga, kratke proze, dječjih uradaka ili čak slastica, kulena i drugoga (u čemu, hvala Ti Bože, također imam iskustva!) imaju i osobne kriterije, ukus, sklonost nekom stilu, poetici, a da se i ne govori o trendovima i paraliterarnim stvarima (sve do simpatije i antipatije autora!).

Dio pjesnika na Jutru poezije / Fotografija Miljenko Brezak

Po meni, mnogo je važnije da vas, vaš tekst naime, različiti ocjenjivački sudovi ne mogu zaobići i izostaviti iz užega izbora. Učiti se, jednako je važno, i od boljih i od lošijih, i od onih koji vam se osobno dopadaju i od onih koji vam se uopće ne dopadaju. Kriteriji mnogo govore i o zadanome, i o onima koji donose odluke, ali i radovima pristiglim na natječaj. Padaju mi napamet nagrade za knjige: jedne godine konkurencija žestoka, druge pak najbolje da se nagrada možda i ne dodijeli.

Po mojem iskustvu, uglavnom nenagrađeni i ne znaju, a rijetke i zanima, što je sve i kakvo pristiglo na natječaj, jedino osjećaju nepravdu ako nisu nagrađeni. Neki taje sastav sudaca, jer bi drugi možda pisali ciljano za takav žiri! Svašta, ali i to je – život. Poput nema boljega kulena od mojega i moja je pjesma najbolje/najljepša!

Želko Buklijaš čita nagrađenu pjesmu Sofija / Fotografija Miljenko Brezak

Natječaji su, po mojemu životnom iskustvu i spisateljskom načinu, osobito važni zbog rokova, jer vas, imate li tekstove neprestano u radu, natjeraju da prekinete sve dvojbe i donesete odluku: dovršeno.
Ocjenjujem li poeziju, meni je najteže odlučiti o izbacivanju iz konkurencije, iz kruga u krug, a kako meni pjesma i ne može biti dobra ako je nepismena, rado to istaknem, makar se tko i ne složio. Nepismenost kao stil, kažem na to, može prigrabiti Tanja Torbarina, ali ne može svaka nepismenost biti unaprijeđena u stil. Također ne mogu progutati imitatore, čak ni vlastite, imitirali li svjesno ili nesvjesno. Ne znaš što je gore!

Ako pišete i pišete, svakako čitajte i čitajte…

Zlatna plaketa u rukama laureata za prosinac: Željko Bukljijaš i Robert Roklocer/ Fotografija Miljenko Brezak

Željko Buklijaš: SOFIJA

Naša kuća bila je daleko od drugih
Petnaest minuta hoda usred ničega
Ne sjećam se puta kad smo išli da mi uzmu mjeru
Ne sjećam se ni kako smo se vratili
Bilo je ljeto kraju i mislilo se već na zimu
Kaputić mi je sašila Jankovica
A dok smo čekali povratak
Ona bila je izišla na gumno
Po haljinici poznalo se da je netko tamo
Jer sve ostalo bilo je žuto kao slama
Kao klen u ranu jesen, kao breza u kasnu
Trčali smo oko stožine i smijali se
Njiskali smo kao da vršimo žito
Slama nam je klizila ispod nogu
I nije se više moglo gledati
Od brzine, od pljeve i od sjaja
To nije bila ljubav
Znam to jer nikad ne zaplačem
Kad se sjetim žute mrlje kako se vijori
Podsjeti me klen, a breza potvrdi
Da je Sofija umrla iste te zime

20180128

linkovi

https://www.bozicabrkan.com/kupila-sam-brdo-umjesto-kave-7-rujna-2017/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-1-ozujka-2016-roklicer-apsolutno-siguran/

http://www.bozicabrkan.com/idemo-k-snidarsicu-umjesto-kave-21-rujna-2017/

http://www.bozicabrkan.com/jutro-poezije-16-rujna-2017-bozica-brkan/

 

LED Fidget Spinner s bluetooth zvučnikom – Umjesto kave 15. siječnja 2018.

Možda se nećete sjetiti, jedva da sam se sjetila i sama, ali prije točno pola godine pisala sam o čudu zvanom Finger Spinner koji sam nazvala praznim punilom. Htijući reći nečim što troši novce. Klasično: nešto dođe u modu, pa svi to hoće imati i kupuju mame i tate, kupuju bake i djedovi, kupuju kume i kumovi, stričevi i strine, ujaci i ujne… A i sami klinci troše džeparac. Radije na to negoli na sendvič na školskom odmoru. Nisma ni pratila što je dalje bilo. 

I sad stiže mi neki dan od Internet trgovine eGusar subject: zabava za prste za LED Spinner kojega možete koristiti dok slušate svoje omiljene pjesme. Ukratko, danju i noću, 4 živopisna LED svjetla u različitim kombinacijama. Što ti je tehnika, što su ti tržište i tržišna niša!?

20180114

linkovi

Finger Spinner ili prazno punilo – umjesto kave 15. lipnja 2017.

Zaviri ispod: Košula za na noč

Prenosimo tekst Snježane Radovanlije Mileusnić iz newslettera Muzejskoga dokumentacijskog centra s Vijestima iz svijeta muzeja Newsletter, broj 53., 2. 1. 2018. o odličnoj izložbi Slavice Moslavac  Zaviri ispod u Galerije Muzeja Moslavine Kutina te o izuzetno zanimljivome katalogu Zaviri ispod s citatom pjesme Božice Brkan Košula za na noč. 

Donje rublje i intimna higijena – rijetko obrađivana muzejska tema            

Women`secret, Intimissimi, Tezenis, Yamamay, Lisca, Galeb,… svila, saten, biopamuk… ekstravagantno dizajnirani izlozi trgovina, izazovne ljepotice u prozornoj čipki na jumbo plakatima uz gradske prometnice, muški i ženski zadovoljni foto-modeli u pidžamama, spavaćicama, potkušuljama, grudnjacima ili gaćicama smiješe se s naslovnica na kioscima, vire s letaka iz poštanskih sandučića ili mazno šeću na TV reklamama…

I sve tako javno o pomno skrivenome. Zašto ne i u muzejima?!

Kasnih 1980-ih godina progovorilo se o spolnosti i magijskim simbolima plodnosti, pučkoj intimi utkanoj na zidnjacima i prekrivačima da bi se temi donjega rublja kao dijelu narodne, ali i suvremene svakodnevne odjeće muzeji vratili tridesetak godina kasnije zagazivši već jedno desetljeće u 21. stoljeće. Nakon Muzeja grada Šibenika i njihovoga otkrivanja „tajni starih tiramola“ odnosno donjega rublja šibenskih gospođa u prosincu 2011. godine te izložbe Gajba i tić – Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre, otvorene u pulskom Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca, (zbog interesa produžene do 18. travnja 2018.) još se jedan hrvatski muzej odvažio „zaviriti ispod“.

Radi se o etnografskoj izložbi i popratnome katalogu Muzeja Moslavine u Kutini Zaviri ispod: donje rublje i higijena (listopad – studeni 2017.) muzejske savjetnice i etnografkinje Slavice Moslavac. Autorica je u uvodnom poglavlju kataloga istaknula kako nema pouzdanih ni posve točnih podataka o donjem rublju i higijenskim navikama u moslavačkome, posavskome, banovinskom, bilogorskom i slavonskom kraju do polovice 20. st. jer kazivači „nisu bili razgovorljivi“ na tu temu. No, kao vrsna poznavateljica i dugogodišnja istraživateljica moslavačke etnografske baštine na terenu i u literaturi, uspjela je zorno opisati higijenske navike pranja i kupanja lica i tijela, održavanje čistoće odjeće, izradu, ukrase, vrste i namjenu muškoga i ženskog donjeg rublja kroz povijest. Podsjetila je na niz obreda (poput proljetnoga umivanja – ljubičanja), narodna pjevanja uz pranje rublja (Sjela Mara na kamen studencu, Svoju tajnu otkrila je zdencu!), vjerovanja i praznovjerja (dvije se osobe ne smiju istovremeno brisati o isti ručnik jer će izbiti svađa; za očuvanje dječje sreće čuva se pelena u kojoj je ono nošeno na krštenje), zdravstveno-higijenske poruke sa zidnjaka poput Čista djeca – čisti dom, to je drago srcu mom. Povijest donjega rublja upotpunila je nizom zanimljivosti poput onoga o doprinosu žena tijekom Prvoga svjetskoga rata koje su prestale kupovati korzete kako bi ostalo dovoljno metala za ratne potrebe ili da u isto vrijeme kada se podiže rub suknji i počinje zlatno doba haltera, u ruralnim sredinama žene svoje čarape preko koljena učvršćuju gumenim podvezicama – štrumpatlinima.

Uz dokumentarne fotografije muzejskih predmeta koje ilustriraju tekst, katalog izložbe donosi i reprodukcije likovnih radova s motivima donjega rublja te preslike reklama u časopisima. U prilogu kataloga je ilustrirani kataloški popis izložaka, sažetak na engleskome jeziku te literatura s popisom mrežnih izvora. A tu je i prigodna pjesma književnice Božice Brkan o majčinoj spavaćici na moslavačkoj kajkavštini Košula za noć;

(…) negda nanegda si mislim kak sem si čez tu spavaču / bližeša z materju neg igda
 / gda me je i nosila 
/ da bi nam to platna amfučnoga bilo / i materina i moja / kej jena koža (…)

Uz katalog koji ostaje trajno na rukohvat njegovim čitačima, izložba će se moći razgledati i u Muzeju grada Đurđevca, Muzeju Đakovštine, Muzeju Staro selo Kumrovec te u Lipiku i Novome Sadu u nadolazećoj 2018. godini. (Snježana Radovanlija Mileusnić)

MOSLAVAC, Slavica
Zaviri ispod : donje rublje i higijena / Slavica Moslavac ; al. ; prijevod na engleski Olga Friščić>.- Kutina : Muzej Moslavine, 2017.- 71 str. : ilustr. u boji ; 21 cm

Bibl. bilj. ispod teksta.- Literatura i izvori.- Summary. ISBN 978-953-7135-55-

http://mdc.hr/hr/mdc/publikacije/newsletter/newsletter-2-1-2018/#ZaviriIspod Page 3 of 6

20180104

linkovi

Katalog uz izložbu Zaviri ispod / donje rublje i higijena na izložbi – Umjesto kave 3. studenoga 2017.

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-26-srpnja-2016-slavica-moslavac-ili-ime-je-znamen/

http://www.bozicabrkan.com/knjizevna-vecer-u-okesincu-umjesto-kave-18-prosinca-2017/

http://oblizeki.com/zepce-u-ozracju-duhovnoga-i-zemaljskoga-kruha-16080

https://www.youtube.com/watch?v=Ix3YYw6kTFs

https://www.youtube.com/watch?v=9YXGqcRiQL8

Crear en Salamanka objavljuje pjesme B. Brkan u prijevodu Ž. Lovrenčić

Širom hispanskoga svijeta vrlo čitan portal Crear en Salamanca koji uređuju pjesnik i sveučilišni profesor Alfredo Pérez Alencart i pjesnik i fotograf José MarDn Sánchez objavio je sredinom prosinca izbor pjesama Božice Brkan u prijevodu ugledne hrvatske hispanistice Željke Lovrenčić.

20171230

linkovi

http://www.crearensalamanca.com/poemas-de-la-croata-bozica-brkan-traducidos-por-zeljka-lovrencic

 http://www.bozicabrkan.com/hrvatska-poezija-na-spanjolskom-prevela-zeljka-lovrencic-umjesto-kave-6-prosinca-2017/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-16-studenoga-2016-jurica-cenar/      

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-15-veljace-2017-bilosnic-pise-ministrici-kulture/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-12-svibnja-2016-stambukov-kukurijek-cvate-u-japanu/

 

Blog B. Brkan u bloku u Kaju posvećenome Joži Skoku

Najnoviji 3-4 dvobroj broj Kaja, časopisa za književnost, umjetnost i kulturu, uz druge teme, umalo polovicu sadržaja posvećuje Joži Skoku. Od 3. do 26. stranice dojmljivi je In memoriam preminulome kajkavologu i antologičaru. http://www.bozicabrkan.com/skok-joza-umjesto-kave-24-svibnja-2017/

O njemu s različitih aspekata i o različitim temama pišu urednica časopisa i dugogodišnja suradnica Božica Pažur, zatim šulkolega i suradnik Ivan Golub, Ivo kalinski, Lada Žigo Španić, Denis Peričić, Davor Šalat, Ivan Zvonar. Marija Roščić Paro daje pregled-bibliografiju u Kaju, a Božica Jelušić, Ernest Fišer i Tomislav Marijan Bilosnić posvetili su mu pjesme. Ponosna sam što je u tom kontekstu od 35. do 37. stranice prenesen moj blog  Skok, Joža – umjesto kave 24. svibnja 2017., http://www.bozicabrkan.com/skok-joza-umjesto-kave-24-svibnja-2017/ s obilježavanja njegove obljetnice, a za koji znam da ga se dojmio.

U međuvremenu sam mu posvetila još jednu kavu: //www.bozicabrkan.com/joza-skok-mirno-pocivao-umjesto-kave-13-rujna-2017/ te posvetila i knjigu kajkavsih pripovjedaka Život večni. Namesto cvetja.

Majstore, sjećamo vas se!

20171229            

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/skok-joza-umjesto-kave-24-svibnja-2017/

https://www.bozicabrkan.com/joza-skok-mirno-pocivao-umjesto-kave-13-rujna-2017/

http://oblizeki.com/oblizeki-knjiga

http://www.bozicabrkan.com/dan-s-krlezom-umjesto-kave-7-srpnja-2017/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-18-listopada-2016-petrica-kerempuh-govori-hochdeutsch/

http://www.bozicabrkan.com/ime-bozice-brkan-ponosno-u-knjizi-joze-skoka-prilozi-povijesti-hrvatske-kajkavske-i-djecje-knjizevnosti/

Pjesma tenki led u zborniku Senje i meteori 2017.

Ovogodišnji varaždinski Recital suvremenoga hrvatskog pjesništva Senje i meteori bio je jubilarni, 25. Prvi je kao Varaždin u srcu nosim 22. studenoga 1993. organizirao Tugomir Orak. Zanimljivo je da je, jer je Matica hrvatska još djelovala u sjeni osnovano i Varaždinsko književno društvo čijih pedesetak članova organizira niz priredbi, a uz Senje i Meteore i natječaj za najbolju knjigu objavljenu prethodne godine na kajkavskom jeziku Katarina Patačić.

Za 25. Recital suvremenoga hrvatskog pjesništva Senje i meteori svoju je poeziju poslalo 92 autora iz zemlje i iz inozemstva: na kajkavskome 59 autora 94 rada, a na hrvatskome standardnom jeziku 79 autora 151 rad. Uz drugo, objavljen je i zbornik Senje i meteori 2017., u kojem je na str. 53. objavljena pjesma tenki led Božice Brkan.

20171229

 

Jaslice, jasle – Umjesto kave 27. prosinca 2017.

Mogla sam napisati i Badnjak, Božić, Štefanje, jer me baš tih dana prigodno počela mučiti mala sitna pomisao. Odvelo me na nju otkriće jednoga fejsbukovca kako je Božić deminutiv. A deminutiva i deminutivčića od Bog – Božić do jasle  – jaslice prepuno oko nas. A jaslica svakojakih. Više nisu in naše nekadašnje socijalističke skromne reljefne čestitke-jaslice na rasklapanje, čak nisu dovoljne ni improvizirane s mahovinom i baterijom te pastirima i ovčicama za pod bor pun vate, nego žive, kakve je navodno prvi osmislislio Franjo Asiški prije davnih stoljeća. A meni se samo svako malo vraća misao: uz tolike kojekakve raskošne jaslice koliko ljudi još uopće zna što su to obične – jasle? Čak i da ne otvaram temu o vjeri i smislu vjerovanja i života, kamo bi na te štalske i stajske jasle stavili sva naša blješteća i šljašteća svjetla i šljokice?

20171225 – 20171226 – 20171227

Etnoelementi u Umreženoj i Životu večnom Božice Brkan

Slavica Moslavac, etnologinja i muzejska savjetnica i recenzentica zbirke priča Život večni

Okešinec, 16. prosinca 2017: Slavica Moslavac i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak


Na predstavljanju u Okešincu, 16. prosinca 2017.:

Večeras Vam predstavljamo novinarku, pjesnikinju, književnicu, romanopisca, autoricu brojnih djela, koja inspiraciju za svoja književna ostvarenja crpi i iz drugih disciplina kao što su arheologija, etnologija, povijest, povijest umjetnosti…a što je osobito značajno, osobu zaljubljenu u svoj poziv, zavičaj i baštinu, gospođu Božicu Brkan!

Večeras Vam predstavljamo dva njena nova uratka – knjige: Umrežena i Život večni. Knjiga Život večni sastoji se od niza kratkih priča, čiju radnju autorica smješta u svoj rodni kriško-okešinečki kraj, tijekom 19. i 20. stoljeća.

Njeni izvorni kazivači su prije svega najbliža rodbina, bivši susjedi i prijatelji koji imaju što reći na način koji je njoj vrlo blizak i drag. Priče su to o isključenosti, osamljenosti i izgubljenosti, živjeti u zajednici, a biti sam sa svojim mislima, odlukama i sjećanjima, o ljudima i smrti, ali i zaljubljenosti i tragičnim događanjima, o vječnoj dilemi povjerenja, kome i kada se povjeriti, te kakve će biti posljedice.

Čitajući kratke priče Božice Brkan, ma koliko poznavali kraj, ljude, običaje i druga događanja, ne možete, a da ne pogledate na kraju svake priče i rječnik manje poznatih i tuđih riječi koje se danas gotovo ne koriste u svakodnevnom govoru kriškog, pa i šireg moslavačkog zavičaja. Ljepota i jest u tome što čitajući priče, nije samo zanimljiva ona sama već način na koji je ona sročena i tih beskrajno mnogo starih riječi kojima, objavljivanjem njihova značenja, produžuje bar na kratko vijek njihova života i trajanja.

Slavica Moslavac uvodno prije predstavljanja knjiga Božice Brkan o značaju i etno-elementima moslavačke kuhinje / Fotografija Miljenko Brezak

Sadržaji priča nisu jednolična svakodnevna nabrajanja događanja i prepirke u kući i oko nje, priča vezanih za hranu, odjeću, dječji svijet, tkanje, fele na tkanju, sretne ljubavi, kako se to već nekad spominjalo, već su teme priča izmještene najčešće na mjesna stara i nova groblja ili govore o temama preljuba i tajne ljubavi, smrti ili nesretne ljubavi, ili nečega što se činiti ne smije zbog uroka, jer će i njih sustići nešto loše, neka nesreća. Pišući priče s tabu-temama, Božica se usudila taknuti u do sada netaknutu građu krivog ukopa, održavanja tuđeg groba, ljubljena tuđeg muža, ukopa muškaraca u vojničkim odorama ili služenje u krivoj vojsci, muškaraca koji su u krivom grobu zakopani, prerane smrti, preljuba sa najbližom rodbinom i potom samoubistva zbog sramote, te dugotrajne šutnje, boli i patnje i ne odavanje brojnih tajni.

Opisujući ljude, tj. najčešće žene, koje su obilazile grobišta uviđamo običaje kako i kada se to činilo, način održavanja grobnih mjesta, kakvog sve cvijeća ima, od jednogodišnjih do zimzelenih trajnica, što je sve pisalo na križevima i tko je slova ukrašavao, tko je nosio raspelo s ručnikom i tko ga je dobivao, te kako je morao biti ukrašen ili neukrašen. Naravno, uviđamo i uništavanje baštine tradicijskog ruha, jer je za ukop svatko pripremao ponajbolje i za svoj odlazak uvijek čuvao najljepše spravljano ruho, a koje se ovim činom zauvijek gubi i nestaje iz tradicijskog života Moslavaca. Opisani su i običaji što činiti kad mladi prerano odu s ovoga svijeta i kakav sprovod mora biti.

Od tema koje također nisu bile česte su vlasništvo u ratu, zajednička imovina i bolnička podmićivanja. Pa tako je bilo i sa konjima i ostalim blagom koje je slobodno paslo na zajedničkim pašnjacima, gemajdama ili gmanjima uzimao je tko je imao kuda ih smjestiti ili je bio tzv. njihov vlasnik. Bilo je i kirijašenja drva, priče o odbjeglim konjima, o nemilosrdnom batinjanju konja i njihovoj nemoći, o nepriznatoj ljubavi od strane nerazumnih roditelja, osobito oca i dr.

Opisujući događaje vraćamo se u vremena bar pola stoljeća ili stoljeće unatrag, u vremena kada su ovi događaji bili prisutni u mnogim našim krajevima, pa tako i Moslavini, ali ih akteri nisu željeli priznati jer je bilo sramotno i previše bolno. U njima se ne govori o smrti kao krajnjem činu, ne oplakuju se i ne žale mrtvici, već se govori o prilikama i osjećajima živih koje su u doticaju sa mrtvicima i pogrebnim običajima prigodom odlaska na posljednje počivalište, odnosno, kako dalje s tajnama živjeti. Značenje Božičinog djela je način na koji nam ona to predstavlja, dovodi nas na mjesta koja se često ne spominju i opisuje prešućivane osjećaje, zabranjene radnje i tajne ljubavi te proživljavane boli.

Ovim pričama Božica nam prezentira duh ruralnih sredina, njihovo vladanje u izvanrednim prilikama, odnos živih i umrlih, ljubavi i strasti, stvarnog i tajnog, tragičnog i tragikomičnog. Ta događanja ili Božičine priče su tu oko nas, ali nikada ili vrlo rijetko ispričane ili napisane. Ali zato je Božica tu, koja svojim izvanrednim dijalektom kriškog kraja daje nam sliku vremena 19. ali i 20. stoljeća.

Vrijednost djela su odabrane, prešućivane teme, način prezentacije i odabir pisma – rodna kekavština, te konkretna sjećanja.

Čestitam, i hvala joj na tome!

Link

http://www.bozicabrkan.com/knjizevna-vecer-u-okesincu-umjesto-kave-18-prosinca-2017/