Uočila sam na Žitnjaku uz Slavonsku ili ono što je bio eutoput jumbo plakat na kojem je stajalo u dva reda otprilike nama MOST nije opcija. Pomislila sam odmah tko bi to mogao imati toliko hrabrosti za takvu političku nekorektnost , a onda uočila zdesna potpis PLIDENTA. Inače moja pasta za zube. Metastaza kreativnosti i duhovitosti, učinilo mi se. Htjela sam pofotkati kreaciji koju nisam vidjela nigdje drugdje, ali kako nam se žurilo nismo se mogli vratiti.
Vozimo se danas, izdaleka otvaram prozor, namještam fotić, a plakat – ispario. E, svašta. Nije potrajao ni između prvoga i drugoga izbornog kruga. Jeste li igdje drugdje vidjeli taj plakat ili je to bio jedan jedini samo na koji dan? E, to je politička nekorektnost i demokracija. Zato i imamo loše zube.
20170601
Dodajem od jučer vrlo sličnu opciju s prosvjeda za reformu obrazovanja, koju sam uočila tek jutros: Hrast je u školi dobar samo za parket.
Već smo gotovo punotljetni s ljetima u Malinskoj. Iako su meni ljepša i proljeća (ciklame u našoj umici!) i jeseni. Svibanj na prijelazu u lipanj sav pršti bojama i mirisima. Jako se trude, pa sad punom parom, prije sezone, dobro možda i rije drugoa izbornog kruhga, dovršavaju vrtić, letnicu uz more, uređivanje plaž kod mojega drveta itd.
Cijeli se bobuli drže zajedno / Fotografija Božica Brkan
Mislila sam da sam krčki stol svladala detaljno. I rječnikom. Oduševljava me, ne nova, ponuda gotovih, cijenom prihvatljivih raznovrsnih običnih, svakidašnjih jela za gablec Trgovine Krk, a pogotovo kad taj dio nazovu – Maneštricom.
Trga se lako svaki sam / Fotografija Božica Brkan
Kadli, otkrijem da se peciva koja se drže zajedno zovu bobuli. Kruh bobuli. Poslikam to što se može jesti u svako doba dana, uza slano i slatko, pa u arhivu otkrijem da sam to već fotkala i 2015. Sad se, jer meni je i to ljeto na moru, spremam kopati po nazivu, sastojcima… Po svojoj madeleine s okusima i mirisima Malinske.
Ne računajući profesionalne novinarske i književničke organizacije, ne sjećam se kad sam bila i jesam li uopće bila na nekom izbornom skupu. A sinoć sam otišla na jedan čak u Sisak i vratila se, i na vlastito čuđenje, puna pozitivnih osjećaja. Baš kao što su pozitivni bili ljudi koji na izbore u Županiji sisačko-moslavačkoj izlaze kao nezavisna lista prof. dr. Vladimira Čavraka s podrškom više stranaka.
Kandidat za župana Vladimir Čavrak s kandidatkinjama za dožupanice Stanislavom Jerković i Slavicom Moslavac / Fotografija Miljenko Brezak
Župan s rješenjima, njegov je slogan. Uostalom, čovjek na zagrebačkome Ekonomskom fakultetu predaje markoekonomiju i ekonomiju lokalnoga razvoja i dojadilo mu, nasuprost šume raskošnih predizbornih plakata, gledati svakidašnju učmalost, letargiju, inertnost te da njihova županija, nakon propadanja i u ratu i u poraću, po svim objektivnim pokazateljima bude na hrvatskome začelju.
Kandidati i gosti – puna dvorana / Fotografija Miljenko Brezak
Kao branitelj nije se borio za takvu Hrvatsku kao ni brojni njegovi suborci koji ga podržavaju. Na njihovoj nezavisnoj listi, koja nema veze s Mostom, pola je muškaraca i pola žena, ima i umirovljenika, zanatlija, direktora vlastitih firmi, radnika nekadašnjih velikih propalih poduzeća, zatim mladih ljudi sa svježim diplomama, ali uglavnom nezaposlenih. I nitko se ne predaje! Uglavnom se dosad nisu bavili politikom, ali im je dosta i da se politika bavi njima. Ukratko, glavnina su, kako reče profesor Čavrak, karijerno i osobno ostvareni ljudi.
Slavica Moslavac: zdravica za uspjeh / Fotografija Miljenko Brezak
Poput moje prijateljice kandidatkinje za dožupanicu Slavice Moslavac, profesorice s moslavačkoga dijela županije, koja ističe važnost kulture koju cijeli život praktično i kreativno održava stvarno živom. Koja i od ničega, osvjedočila sam se, umije stvoriti nešto. Nju sam došla podržati moralno, kad joj već (teritorijalno!) ne mogu dati svoj glas u izborni sandučić. A rado bih joj darivala i cijeli vijenac češnjaka, kao što je ona kao etnologinja darivala potencijalnome županu i svojoj volonterskoj ekipi protiv (političkih) uroka.
