Umjesto kave 12. svibnja 2016.: Štambukov Kukurijek cvate u Japanu

Nedavno je dr. Željka Lovrenčić u svojoj matičnoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici svoju, već 14. iz ciklusa tribina o inozemnoj Croatici posvetila Dragi Štambuku. Brojni gosti došli su kao štovatelji toga osebujnoga liječnika, diplomata od Velike Britanije, Japana i Koreje, Indije i Šri Lanke, Egipta do Brazila te esejista i svjetskoga i domovinskoga pjesnika. Meni je najbliskiji kao promicatelj zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što i začetnik jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što koja ravnopravno tretira čakavske, kajkavske i štokavske pjesnike, a održava se u njegovim rodnim Selcima na otoku Braču od 1991. Pjesnike oliveate ovjenčava maslinovim vijencem, a njihove stihove ostavlja uklesane u bijeli brački kamen na zidu stihova.

Stambuk, svi
14. tribina Željke Lovrenčić u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici o inozemnoj Croatici posvećena Dragi Štambuku / Fotografija Miljenko Brezak

Uz drugo, Štambuk je objavio više od pedeset knjiga poezije, antologija, prijevoda, jezikoslovnih rječnika i ogleda. Preveden je na brojne jezike, a prijatelje je i toga četvrtka, 5. svibnja 2016. oduševio odgovarajući na pitanja o sebi dr. Lovrenčić zanimljivim, još neispričanim autobiografskim detaljima i – pjesmama. I čakavskim i štokavskim te prepjevanima na španjolski, engleski, a podsjetio se i preminule prijateljice, koja je godinama živjela u Japanu, Jadranke Stojaković koja je uglazbila i pjevala njegove stihove 1918. odnosno Daleko.

kukurijek_01zeljka&drago
Željka Lovrenčić i Drago Štambuk / Fotografija Miljenko Brezak

Drago Štambuk prisjetio se i službenoga oproštaja s Japanom s japanskim carem i, ne uobičajeno prema protokolu, s japanskom caricom, koja mu je tom prilikom na engleskom izgovorila njegovu pjesmu Kukurijek, Christmas Rose. Akademska slikarica – grafičarka Zdenka Pozaić Vujanović uvrstila je pjesmu o hrvatskoj endemskoj vrsti Hellebores crocus odnosno Hellebores croaticus, u svoju grafičku mapu koju je svojedobno Štambuk kao hrvatski veleposlanik u Japanu darivao Njezinu Veličanstvu.

kukurijek_02drago&zdenka
Drago Štambuk i Zdenka Pozaić Vujanović / Fotografija Miljenko Brezak

Zamolila sam odličnoga pjesnika, autora meni vrlo dragoga Crnoga vala, da mi daruje Kukurijek – davno su me botaničari poučili da to ipak nije snježnica, kako sam mislilada bih pjesmu, poštovani čitatelji, mogla darivati i vama.

 

Drago Štambuk

Kukurijek

Crna ruka
odiže snijeg.

Životno tjeme
pupanjem mekim
briše Kristov pad.

Hellebores, Hellebores!

Skromni cvjetak
iz mokrih šuma,
hrvatskih jaruga čedo.

Čudo mračna humusa.

Kako spremno buja
u tokijskim teglama
mirišući na domaju.

Tamni cvijete, ljepoto otrova.

Japanski izbore ljubavi,
one koja umire
predajući laticama
svoj posljednji dah.

20160505 – 20160512

O “Ledini” Božice Brkan u Kutiji slova Hrvatskog radija

Prenosimo: HR1 / Kutija slova, 6.5.2016.

Kliknite na: Kutiju slova urednice Karolin Lisak Vidović, koja uz pitanje u najavi emisije: Na koji se način umjetnička proza može pisati mrtvim jezikom i zašto je roman “Ledína” Božice Brkan pionirsko djelo donosi i prilog o “Ledini”, najnovijem romanu Božice Brkan, koji je 21. travnja predstavljen i na Tribini u Društvu hrvatskih književnika, gdje su o romanu govorili autorica Božica Brkan i predstavljači na Zvonko Kovač i Đuro Vidmarović, a odlomke iz romana čitala je glumica Dunja Sepčić.

Božica Brkan u Vinyl Caffeu u Bogovićevoj na Druženju s pjesnikinjama i pjesnicima

Prenosimo zapis Umjesto kave Božice Brkan:

Klik na: Umjesto kave 4. svibnja 2016.: Poezija to go u susjedstvu Kožarićeva Prizemljenog sunca

IMG_4930 600 svi pjesnici
Na pozornici Robert Roklicer, Aleksandra Orlić, Sanja Zubović Lada Žigo Španić, Ružica Cindori, Božica Brkan Darija Žilić i Diana Burazer / Fotografija Miljenko Brezak

Prenosimo i link na mrežu tv /TURA KULTURE s prilogom o  Poeziji to go u Vinylu u Bogovićevoj 3. svibnja 2016:

Umjesto kave 5. svibnja 2016.: Pečati

Svako malo izluđuju nas s pečatima. Ne mogu, recimo, preuzeti ni sinovljevu poštu bez njegova pečata. A on se na to smije i pripovijeda mi baš prije neki dan kako mu je frend potpisao poteži poslovni ugovor u Americi i sav ponosan počeo vaditi iz torbe pečat, da papir zapečati, a poslovni ga partneri u čudu gledaju. Ne treba. I sad ne treba ni kod nas! Trošak manje. A što ćemo sad s pečatima? Već vele da ne znaju što dalje. Stvarno što dalje?

Nismo vjerovali ni da su, na primjer, moguća plaćanja bez računa, što izluđuje našu računovotkinju. Nismo vjerovali ni da je moguć Uber. Na predavanju budućim novinarima prošle godine gostovao mi je Ivan Brezak Brkan i spominjao baš dolazak Ubera u Hrvatsku. Mediji su bili puni za i protiv. Rekla mu je jedna doktorantica književnosti našega zajedničkog fakulteta da govori futuristički, o dalekoj prošlosti, a Netokracija je, kako je i nama ekskluzivno najavio, upravo prva puštala tekst: Uber u Hrvatskoj. Kamo treba lupiti pečat?

20160504 – 20160505

Umjesto kave 4. svibnja 2016.: Poezija to go u susjedstvu Kožarićeva Prizemljenog sunca

Čestitke književnici Sonji Zubović na projektu Poezija to go koji se iz virtuačnoga sve češće seli u stvarni svijet. Sinoć smo tako u Vinyl Caffeu u Bogovićevoj na Druženju s pjesnicima nas osmoro pjesnikinja i pjesnika čitalo svoje stihove. Pod medijskim pokroviteljstvom Radija 101, uz nastup Luke Bulića, pjesmom su se, uz Sonju Zubović, predstavili Ružica Cindori, Darija Žilić, Robert Roklicer, Sanja Lovrenčić, Aleksandra Orlić, Diana Burazer, Lada Žigo Španić te ja. Lijepo je kada se čovjek osjeti ne samo slušano, nego i da ga čuju.

IMG_4915 600 svi na pozornici
Na pozornici Luka Bulić, Robert Roklicer, Aleksandra Orlić, Sanja Zubović Lada Žigo Španić, Ružica Cindori, Božica Brkan Darija Žilić i Diana Burazer / Fotografija Miljenko Brezak

Kada poezija zakratko postane središte svijeta, poticaj za novu misao, za osjet i osjećaj, dok se vani odvija posve obična, uobičajena zagrebačka večer. Hvala, Sonja!

IMG_4928 600 BB čita
Božica Brkan “prigodno” čita i pjesmu “musolini” iz svoje “Kajkavske čitanke Božice Brkan” / Fotografija Miljenko Brezak

Uz drugo, pročitala sam iz zbirke Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013., posvećene propalim hrvatskim šnajderskim tvrtkama:

postaja XI: promatračica i konzumentica medija

jednom su prolazile radnice kamenskoga
političari čija odijela nosite nosile su ko i onda na televiziji
dan za danom prolazile su ulicama da skrenu pozor na svoj problem

uzimaju im tvornicu
i one prolaze
a mi smo pili kavu i gledali njihovu bučnu povorku
ravnodušno
eventualno srknuvši
macchiato produženi molim

ili nešto drugo što tko voli
katkad bismo prvi svrnuli pogled prije nego što bi se udaljile
tko to dopušta tko dopušta tu antireklamu za naš grad za našu državu pjenila se neka žena
a vrućina
mogli smo se sjetiti da im naručimo makar
coffee take away

20130106 – 20130118

Umjesto kave 3. svibnja 2016.: pet minuta gromoglasne tišine

Točno u podne novinari i mediji danas će zakratko ušutjeti simbolično kako bi ukazali na ušutkavanje novinara i na zatiranje slobode medija, na rušenje četvrtoga stupa demokracije. Od Hrvatskoga novinarskog društva do mjerodavnoga za to područje života i rada Ministarstva kulture prošla je protesna novinarska povorka kako bi, uz zahtjev za ministrovom ostavkom i čitanje Deklaracije o novinarskim slobodama, simbolično ondje odložila olovke. Samo simbolično, nije odustala od njih, od slobodnoga i profesionalnoga izražavanja!

Bez riječi, vitez s olovkom, za str.BB
Bez riječi, 1978. / Karikatura Miljenko Brezak

Novinari će tradicionalno na Međunarodni dan medijskih sloboda kolegama s najkvalitetnijim profesionalnim dosezima u prošloj godini uručiti i godišnje nagrade. Marija Jurić Zagorka više je nego suvremena. Još na kraju, iz mjerodavnoga ministra na sve to samo – gromoglasna tišina.

20160503

Umjesto kave 2. svibnja 2016.: Katarinin i Ivanov dijamantni pir ili duga i lijepa priča Kraljičkovićevih

Da sam pravi pisac, parafrazirala bih vam nečiju mudrost poigravši se najprije vrijednošću ili bezvrijednošću braka uopće. Da sam prava novinarka, iscitirala bih nesretne brojke o tome kako se sklapa sve manje brakova i kako ih se sve više razvodi.

kraljickovici_01vjencana1956
Vjenčana slika Katarine i Ivana, 1956.
kraljickovici_02katarina&ivanusvomdvoristu
Slavljenici Katarina i Ivan Kraljičković u svom dvorištu

Ali meni ništa od toga ne pristaje uz skromnu obiteljsku proslavu dijamantnoga pira, dakle 60 godina braka Katarine i Ivana Kraljičković iz Palanjka, sela na lijevoj obali Save prije Siska. Kao vjernici otišli su u subotu 30. travnja 2016. u župnu crkvu u Galdovo na misu zahvalnicu, a onda proslaviti u sisački hotel Panonija s dvojicom sinova, Josipom i Ivicom i njihovim obiteljima te širom obitelji i prijateljima.

kraljickovici_03 trinarastajakatarina&ivan&djeca&snah&unuci
Tri naraštaja obitelji Kraljičković, Katarina i Ivan, djeca i snahe i unuci

Mlađi Ivica, odvjetnik, i njegova Tihana izrodiše Ivu, Antoniju i Stjepana, a stariji Josip, mr. sc. agronomije, i njegova Lidija izrodiše Hrvoja, Luciju i Filipa. Sve su to odrasli ljudi kojima je nastaviti Kraljičkovićevu lozu djeda Filipa. Šale se kako u obitelji imaju trojicu advokata i tri liječnice, ne računajući drugo.

Savjet za nas mlađe? Kako su oboje cijeli život poljoprivrednici i naradili su se, savjetuju zdravu prehranu, sedam dana u tjednu povrće, barem dvaput dnevno žlicu, a ne debele sendviče i hamburger, te – ne predavati se nikakvim ovisnostima. Nije im uvijek bilo lako, nije im ni sada kad se ispomažu oslanjanjem što o štap, a što jedno na drugo. Ali – na nogama su! Imali bi što pripovijedati i o ljubavi, ali njihova su najveća ljubav sada njihova djeca.

kraljickovici_04torta
Torta za slavljenike

Mi koji smo s njima prije desetljeća proslavili pola stoljeća skladnoga života – Josip i Lidija tada su slavili četvrt stoljeća, dakle upravo broje 35 zajedničkih godina, što također nije malo te i njima čestitam – veselimo se i sad onome što im je drago i čemu se vesele. I dalje zajedno. Živjeli!

A njihova priča, dijamantna ali bez dijamanata, koja počinje kada je Katarini bilo 18, a Ivanu 22 godine, njima obična, prepuna truda, predanosti i ljubavi, zapravo je danas vrlo rijetka i sve rjeđa da je vrijedna pripovijednja, dijeljenja. I ugledanja.

20160502

 

Vijesti iz kulture HRT-a o romanu “Ledina” Božice Brkan

Prenosimo link na prilog objavljen 24. travnja u Vijestima iz kulture HRT-a, u kojem su Sanji Segedin Miriovsky o “Ledini” poslije predstavljanja u Društvu hrvatskih književnika 21. travnja 2016. o romanu govorili autorica Božica Brkan i predstavljači na Zvonko Kovač i Đuro Vidmarović:

IMG_3994 600 Izjava autorice za HTV-ove Vijesti iz kulture
Izjava autorice za HTV-ove Vijesti iz kulture Sanji Šegedin Miriovsky / Fotografija Miljenko Brezak

Link na HRT Vijesti iz kulture 24.4.2016 / na 5,23 minuti:   

https://hrti.hrt.hr/#/video/show/2203632/vijesti-iz-kulture-24-travnja-2016 – f Ledina u Vijestima iz kulture 600 24.4.2016.

Hrvatsko slovo: Katarina Brkić o romanu Ledina

IMG_8682 600 zaglavlje Hrv.slovaU najnovijem broju (1097. od 29. travnja 2016.) “Hrvatsko slovo” na stranicama 22 i 23 prenosi u cijelosti izlaganje “Čega je se bilo na jene Ledine Brkanove i okolo ne”, koje je Katarina Brkić napisala i održala na kekavskom na predstavljanju romana “Ledina” Božice Brkan u okviru kulturnog susreta “Rijeka, šuma more” 9. travnja u Piljenicama.

Klik na preneseni tekst u recenzijama: http://www.bozicabrkan.com/katarina-brkic-uz-predstavljanje-romana-ledina-bozice-brkan-u-piljenicama

IMG_8679 600 Tekst u Hrv.slovu
Hrvatsko slovo / broj 1097 od 29. travnja 2016, str. 22 i 23 / Hrvatska književnost / prostori hrvatske proze / Katarina Brkić: Čega je se bilo na jene Ledine Brkanove i okolo ne