Božica Brkan / Umjesto kave – Stranica 28

Joško Sindik, nepoznat mi «rijedak blizak čovjek» – umjesto kave 21. lipnja 2017.

Knjigu Put ratnika i druge pripovijesti (nakladnik Ogranak matice hrvatske u Kutini, urednik Dražen Kovačević) zapravo nije dočekao: objavljena dva dana prije njegove smrti 3. svibnja 2017., pa tako u bilješci o autoru stoji samo da je Joško Sindik rođen 9. ožujka 1965. u Dubrovniku, a po završetku studija stalno živi u Zagrebu. Doktor znanosti s područja kineziologije kineziologije, a po temeljnoj struci profesor psihologije, povezao je te svoje dvije prve ljubavi: kineziologiju i psihologiju. Dobitnik je više priznanja za postignuća na području primijenjene psihologije (Marulić, Hrvatsko psihološko društvo, 2003.), i predškolskog odgoja i obrazovanja (godišnja Nagrada Ivan Filipović, 2006.). Objavio je više od 350 znanstvenih i stručnih radova. Uz različite sportove bavio se i književnošću. Pisao je kratke priče, pjesme, eseje i drame objavljujući ih u časopisima, zbornicima i antologijama. Dobitnik je i nekoliko nagrada. Objavio je šest samostalnih knjiga pripovijesti, aforizama, drama i pjesama: Proza (1986.), Nad provalijom (1991.), Preokret (1993.), Kruhovanje i kamenovanje (1994.), Još jedan put (2008.), Lik iz drugog filma (2009). i Put ratnika i druge pripovijesti (2017.).

Uz Biserku Goleš Glasnović i Ivu Lučića imala sam priliku preko urednika Dražena Kovačevića potkraj veljače recenzirati rukopis nastao 2016. Uz naknadnu spoznaju da je nastao u neizlječivoj bolesti još dobiva na snazi. Tada sam radno pribilježila kako mi 71 tekst iz rukopisa Put Ratnika nisu priče, kao što su mi najavljene, nego više kratka proza, čak bliskije pjesmi u prozi nego priči. Poetske su i filozofske.

Osobito mi se svidio Ratnik, toliko da sam čak predlagala da se izdvoje 63 kratke proze u posve samostalnu knjigu. Jer iako izgleda omanja, sadržajem je velika, snažna, zabilježila sam, misleći kako drugi dio odmaže Ratniku, koji je sadržajno i stilski zaokružen. Izuzetno zreo. Te male proze, poetske su filozofske, za citirati negdje (čak i na bočici vode!), traktati, razglabanja, pričanje, ali ne i priče, oblikom modernistički, sadržajem tako drevni (doživljaj!).

Tko je Ratnik? Nadratnik ili Čovjek kakvi su danas izuzetno rijetki, kojem je ljudskost, junaštvo i čojstvo namisli, posve drugačije osobine od danas ooćeprihvaćenih. Valjačo bi se udubiti u njegovu Bitku i Borbu, strategiju i taktiku.

Nije teško pratiti govor visok, uznosit, pomalo starinski, taman da se čitatelj uljulja u to, da razmisli, pa se ponovno vrati na niži, stilistički gledano, kao podmetnut. Lepeza osjećaja koji u današnjici nisu u modi, koji su prezreni, omalovažani (Ratnik duboko osjeća, premda izgleda hladan (O pokazivanju osjećaja)), dvojbeno koliko je mačistički (kao i svaki pravi muškarac, Ratnik pokazuje osjećaje u četiri oka i četiri zida. (O pokazivanju osjećaja)).

Snažniji je ako ga čitam bespolno, iako se ne može mimoići čitanje s pogledom na način ratovanja pruskoga generala Carla von Clausewitza, O ratu/ Vom Kriege, ali je moćnija i primjerenija usporedba s kineskim strategom, ali i filozofom otprije gotovo tri tisućljeća Sun Tzuom i njegovim Umijećem ratovanja. Razmišljanja Sindikova Ratnika primjenjivija su šire od rata, baš kao i Sun Tzuova i vrijedi ih očitavati i kao svaku plemenitu borbu vrijednu isto takvoga cilja, pogotovo u 21. stoljeću, te iščitavati kao svakidašnje duhovno poticajne, iscjeljujuće literarne mantre.

Kako ne znam što bih odabrala za čitanje, izvlačim tek nešto. S napomenom da ako kad naiđete na tekst Joška Sindika, obratite pozor. I, da, proguglajte ga – Joško još živi.

JOŠKO SINDIK
O NEMINOVNOSTI RATOVANJA

Rat je neminovan, čak i kad užasno nastojimo živjeti u najvećem miru. Premda zvuči paradoksalno, Ratnik ne voli ratove. Ne voli sijati zlo, kad može sijati dobro. Ali kad na putu dobra treba pobijediti mračne sile, nema mjesta za sentimentalnost.

JOŠKO SINDIK
O POBJEDAMA I PORAZIMA

Pobjeda ili poraz?! Ratniku je gotovo posve svejedno. Pobjede raduju, i nedvojbeno govore o dobru oružju, dobroj borbenoj taktici, dobroj tehnici borbe ali možda i o zbiru sretnih okolnosti. Porazi donekle ostavljaju osjećaj praznine: ali i oni mogu biti produkt snage i opreme protivnika, ili nenaklonjenosti Fortune. Zato Ratnik u biti ne brine za goli rezultat bitke, nego za samu borbu. Boriti se znači pobijediti, a boriti se smanjenom žestinom ili odustati predstavljaju pravi poraz.

Ratnik zna gubiti i ne pokušava umanjiti važnost poraza. Jer poraz može biti suočenje s vlastitim granicama, ali i poticaj za pobjede. I što je najvažnije, nakon vidanja rana i erupcije produktivnog bijesa, Ratnik se uvijek odmah vraća u borbu.

JOŠKO SINDIK
JEDNOM OD RIJETKIH BLISKIH LJUDI (čitano na ispraćaju)

Kao i obično
Rijetko
Upoznajem
Rijetke bliske ljude

Još rjeđe
Oni imaju i slično
Područje zanimanja
Primjerice umjetnost

Naravno s različitim
Ishodištem i stremljenjima
Iskustvima i poukama
Ali bliskom etikom

Raduje me pomisao
Da još netko
Zna s lakoćom razlučiti
Umjetnost od imitacije
Umjetnika od umjetnosti

Ali i prepoznati
Neposrednu povezanost djela
I čovjeka bez odijela
U opet rijetkim koincidencijama
Kao što je moja
Veličanstvena malenkost

I zato se nadam
(Premda na to nemam pravo)
Da će razumjeti o meni
Također rijetko shvatljive činjenice

Da ne pripadam
umjetničkim krugovima
Premda volim pisati
I voljeh čitati
To znam i ja i oni

Nemam puno zajedničkog
Ni sa sportašima
Premda i na ovaj način
Uživam provjeravati
Realitet mog fizičkog bivstva

U okružju znanstvenika
Posjedujem uvredljivu ležernost
I slobodu promišljanja
Što ne može skriti
Ni pedantna sistematičnost
Niti jasnoća zaključivanja

Svaki mladalački pokušaj
Pretjeranog pripadanja
Bilo kojoj od opisanih
I neopisanih zajednica
Završavao je
Nekad strašno tužno

Međutim sada je već u startu
Gazirano jasno
I meni i njima
Da sam ja lik
Iz jednog drugog filma
S nepoznatim redateljem
I posljedično neizvjesnim scenarijem

Makar sam siguran da bi ljudi
Koji rado piju vina na promocijama
Domjencima i otvorenjima
Te primjerice grickaju fritule

Bitno drugačije reagirali
U odnosu na nekoć
Zbog odijela, izbrijanosti
ili visoke znanstvene titule

Budući da je cijena već plaćena
Meni je osobno
Iznimno važno
Ostati onaj dječak
Kojem nikad nije bilo
Ni previše mokro ni dovoljno vruće
Za igrati se loptom ispred kuće

I koji je pisanjem
Pronašao nepogrešiv način
Da stavi točku
Na osobni kenozoik
(A za nekog posve
Običan trenutak)

Godinama je tuge sve manje
A bijesa sve više
I sve me manje zbivanja
Iznenađuje, raduje i čudi

Stoga izražavam posve suzdržano
Realno i iskreno zadovoljstvo
Što upoznah malo bolje
Jednog od rijetkih
Bliskih ljudi

20170620 – 20170621

Branki Primorac već drugi Mato Lovrak – umjesto kave 5. lipnja 2017.

Mi smo čitali Vlak u snijegu i Družbu Pere Kvržice, a naši unuci čitaju novoga Matu Lovraka odnosno nove romane za djecu, slavni lektirni Maturalac i Moj brat živi u kompjutoru iz ne pera nego računala Branke Primorac.

Branka Primorac / Fotografija Božica Brkan

Prvi je roman nagradu Mato Lovrak dobilo 1993. godine, a najnoviji prošloga petka u Lovrakovu Velikom Grđevcu. Za prvi je bilo prijavljeno šest djela, a ove godine ocjenjivački se sud morao udubiti u čitanje čak 26 naslova, najviše dosad.

Naslovnica najnovijega romana Primorčeve

Povjerenstvo (predsjednik prof. dr. sc. emerit. Stjepan Hranjec i članovi Lovorka Pralac, prof. dr. sc. Dubravka Težak) ističe intrigantan sadržaj, jer se radnja događa 2071. (ne 2017.!) u obitelji u Gorskom kotaru gdje se djevojčica Katarina zaželjela brata jer ih je u kući pet sestara, od kojih su tri posvojene. Za 11. rođendan želja joj se ostvaruje ali tako što joj brat izlazi iz tekućeg kristala s računalskoga ekrana. Čitatelj je zbunjen jer mu nije jasno je li posrijedi robot, računalni program ili čovjek. On je nezavršeno tehničko dijete koje njegov tvorac nije posve programirao pa u kući čini razne nepodopštine. Poslije mnogih događaja između dva svijeta, stvarnoga i virtualnoga, onoga računalnog, Katarinin otac reprogramira dječaka tako što će mu dati što više impulsa iz živčanog sustava svoje djece. Tako obnovljen čitat će vaše misli svjestan da ga razumijete i volite…

Nije vam druge, nego čitajte, bilo sami, s djecom ili s unucima. A Branka, moja dvostruka kolegica po peru, i novinarskom i književnom, piše dalje i razmišlja o prijevodu i na španjolski, jer joj unučad živi u Madridu.

20170605

Opcija – umjesto kave 1. lipnja 2017.

Uočila sam na Žitnjaku uz Slavonsku ili ono što je bio eutoput jumbo plakat na kojem je stajalo u dva reda otprilike nama MOST nije opcija. Pomislila sam odmah tko bi to mogao imati toliko hrabrosti za takvu političku nekorektnost , a onda uočila zdesna potpis PLIDENTA. Inače moja pasta za zube. Metastaza kreativnosti i duhovitosti, učinilo mi se. Htjela sam pofotkati kreaciji koju nisam vidjela nigdje drugdje, ali kako nam se žurilo nismo se mogli vratiti.

Vozimo se danas, izdaleka otvaram prozor, namještam fotić, a plakat – ispario. E, svašta. Nije potrajao ni između prvoga i drugoga izbornog kruga. Jeste li igdje drugdje vidjeli taj plakat ili je to bio jedan jedini samo na koji dan? E, to je politička nekorektnost i demokracija. Zato i imamo loše zube.

20170601

Dodajem od jučer vrlo sličnu opciju s prosvjeda za reformu obrazovanja, koju sam uočila tek jutros: Hrast je u školi dobar samo za parket.

20170602

Suvenirski bobuli iz Malinske – umjesto kave 31. svibnja 2017.

Već smo gotovo punotljetni s ljetima u Malinskoj. Iako su meni ljepša i proljeća (ciklame u našoj umici!) i jeseni. Svibanj na prijelazu u lipanj sav pršti bojama i mirisima. Jako se trude, pa sad punom parom, prije sezone, dobro možda i rije drugoa izbornog kruhga, dovršavaju vrtić, letnicu uz more, uređivanje plaž kod mojega drveta itd.

Cijeli se bobuli drže zajedno / Fotografija Božica Brkan

Mislila sam da sam krčki stol svladala detaljno. I rječnikom. Oduševljava me, ne nova, ponuda gotovih, cijenom prihvatljivih raznovrsnih običnih, svakidašnjih jela za gablec Trgovine Krk, a pogotovo kad taj dio nazovu – Maneštricom.

Trga se lako svaki sam / Fotografija Božica Brkan

Kadli, otkrijem da se peciva koja se drže zajedno zovu bobuli. Kruh bobuli. Poslikam to što se može jesti u svako doba dana, uza slano i slatko, pa u arhivu otkrijem da sam to već fotkala i 2015. Sad se, jer meni je i to ljeto na moru, spremam kopati po nazivu, sastojcima… Po svojoj madeleine s okusima i mirisima Malinske.

20170531, Malinska

I češnjakom protiv političkih uroka – umjesto kave 19. svibnja 2017.

Ne računajući profesionalne novinarske i književničke organizacije, ne sjećam se kad sam bila i jesam li uopće bila na nekom izbornom skupu. A sinoć sam otišla na jedan čak u Sisak i vratila se, i na vlastito čuđenje, puna pozitivnih osjećaja. Baš kao što su pozitivni bili ljudi koji na izbore u Županiji sisačko-moslavačkoj izlaze kao nezavisna lista prof. dr. Vladimira Čavraka s podrškom više stranaka.

Kandidat za župana Vladimir Čavrak s kandidatkinjama za dožupanice Stanislavom Jerković i Slavicom Moslavac / Fotografija Miljenko Brezak

Župan s rješenjima, njegov je slogan. Uostalom, čovjek na zagrebačkome Ekonomskom fakultetu predaje markoekonomiju i ekonomiju lokalnoga razvoja i dojadilo mu, nasuprost šume raskošnih predizbornih plakata, gledati svakidašnju učmalost, letargiju, inertnost te da njihova županija, nakon propadanja i u ratu i u poraću, po svim objektivnim pokazateljima bude na hrvatskome začelju.

Kandidati i gosti – puna dvorana / Fotografija Miljenko Brezak

Kao branitelj nije se borio za takvu Hrvatsku kao ni brojni njegovi suborci koji ga podržavaju. Na njihovoj nezavisnoj listi, koja nema veze s Mostom, pola je muškaraca i pola žena, ima i umirovljenika, zanatlija, direktora vlastitih firmi, radnika nekadašnjih velikih propalih poduzeća, zatim mladih ljudi sa svježim diplomama, ali uglavnom nezaposlenih. I nitko se ne predaje! Uglavnom se dosad nisu bavili politikom, ali im je dosta i da se politika bavi njima. Ukratko, glavnina su, kako reče profesor Čavrak, karijerno i osobno ostvareni ljudi.

Slavica Moslavac: zdravica za uspjeh / Fotografija Miljenko Brezak

Poput moje prijateljice kandidatkinje za dožupanicu Slavice Moslavac, profesorice s moslavačkoga dijela županije, koja ističe važnost kulture koju cijeli život praktično i kreativno održava stvarno živom. Koja i od ničega, osvjedočila sam se, umije stvoriti nešto. Nju sam došla podržati moralno, kad joj već (teritorijalno!) ne mogu dati svoj glas u izborni sandučić. A rado bih joj darivala i cijeli vijenac češnjaka, kao što je ona kao etnologinja darivala potencijalnome županu i svojoj volonterskoj ekipi protiv (političkih) uroka.